Foto: Privatna arhiva Dajane Čopec, Maginific
Laganje je jedna od onih ružnih navika za koju nam roditelji odmalena govore kako bismo je trebali izbjegavati. Unatoč tome vjerojatno ne postoji niti jedna osoba koju poznajemo, uključujući i nas same, koja se može iskreno pohvaliti time da baš nikada nije lagala. Naravno, nisu sve laži iste i ljudi lažu iz različitih pobuda, ponekad čak i iz dobre namjere. No, zašto zapravo nekada lažemo, tko su kompulzivni lažljivci i postoje li osobe koje fizički nisu u stanju lagati? Na pitanja nam odgovara psihologinja Dajana Čopec.
Psihologinja kaže kako se laganje najčešće može povezati s izbjegavanjem emocija, a posebno je povezano i s nesigurnošću, traumama ili niskim samopouzdanjem: “Ako vjerujemo da nismo dovoljno dobri ili da nećemo biti prihvaćeni, laganje može postati način zaštite od tih neugodnih osjećaja. Problem je u tome što laganje dugoročno ne smanjuje ove osjećaje, već ih dodatno učvršćuje.”
Zašto je nekad tako teško postaviti granice i reći “ne”?
Laganjem osoba navikava svoj mozak da nije dovoljno dobra te da nema kapacitet za nošenje s neugodnim emocijama ili iskustvima koja smatra izazovnima. Nesvjesno potvrđuje vlastito uvjerenje da se mora skrivati ili drugima pokazati da je drugačija nego što stvarno jest kako bi bila prihvaćena.
Ako ne osjećamo strah od odbacivanja i ne mislimo da nam nešto ili netko može nauditi, najvjerojatnije ćemo na postavljena pitanja odgovoriti iskreno. Međutim, ako se osjetimo ugroženima, želimo izbjeći osjećaj srama, krivnje ili nelagode zbog vlastitih postupaka moguće je da ćemo posegnuti za lažima. Isto vrijedi i za neke društvene situacije u kojima nam je jako važno da se svidimo ostatku grupe, primjerice adolescenti među novim prijateljima ili odrasli ljudi na novom radnom mjestu. Prirodno je da želimo ostaviti dobar dojam ili si čak osigurati i prednost pred ostalima.
Magnific
S druge strane, ponekad lažemo kako bismo zaštitili nekoga tko nam je drag pa iskrivljujemo istinu jer vjerujemo da ćemo ga na taj način poštedjeti negativnih emocija s kojima se možda neće znati nositi.
No, ljudi ponekad lažu i onda kada zapravo ne postoji neka “stvarna” korist (materijalna dobit ili nagrada) jer ih zanima psihološka korist koju psihologinja Čopec objašnjava na sljedeći način: “Laganjem ponekad pokušavaju regulirati svoje emocije, izbjeći neugodu, sram ili osjećaj krivnje. Isto tako, laganje je često usmjereno na pokušaj kontrole reakcija drugih ljudi. Primjerice, želimo izbjeći sukob ili ostaviti dobar dojam. Međutim, ne možemo unaprijed znati kako će netko reagirati niti kakav ćemo dojam ostaviti. Često stvorimo pretpostavku o tome kako bi osoba reagirala na istinu, a ta nam se pretpostavka ne sviđa pa iz straha, brige ili drugih neugodnih emocija odlučimo lagati. Takve su pretpostavke često pogrešne, ali budući da su emocije u tom trenutku snažnije od razuma, biramo laganje umjesto iskrenosti.”
Zanimalo nas je postoje li ljudi koji nisu u stanju lagati. Psihologinja objašnjava kako zapravo nitko nije u potpunosti imun na laganje te da fizička prepreka za laganje ne postoji ni kod jedne osobe. Ono što ljude međusobno razlikuje jest to s kolikom lakoćom netko može lagati, a to uvelike ovisi o crtama ličnosti: “ Za neke je laganje izuzetno nelagodno zbog vrlo izraženog osjećaja moralne odgovornosti, empatije i savjesnosti. Takvim osobama laganje može izazvati snažan osjećaj krivnje pa čak i fiziološke reakcije poput ubrzanih otkucaja srca. Kako je to iskustvo neugodno, ove će osobe izbjegavati laganje. “
Također, laganje nekim ljudima ne dolazi toliko prirodno. Primjerice, pojedine osobe iz spektra autizma mogu imati poteškoća s razumijevanjem koncepta „bijelih laži” ili određenih društvenih nijansi. Ipak, to ne znači da nisu sposobne lagati ako to žele ili osjećaju da moraju. Ljudi s težim oštećenjima mozga, demencijom ili specifičnim kognitivnim deficitima neće lako namjerno planirati obmane, ali ponovno, ne znači da uopće nisu u mogućnosti izreći laž.
Magnific
Posebna kategorija ljudi kada je riječ o laganju svakako su kompulzivni lažljivci. Radi se o osobama kod kojih je izgovaranje laži postao refleks. Laganje je navika koja se uči kroz iskustvo i ako ono nekome donosi vidljive i stalne koristi (izbjegavanje kazne, dobivanje pažnje ili osjećaja kontrole) moguće je da će se ponavljati.
“Kompulzivni lažljivci su svjesni da lažu, ali im je teško to mijenjati ili kontrolirati jer je zbog velikog broja ponavljanja postalo navika. Kao i svaku drugu naviku, i ovu je teško mijenjati”, upozorava psihologinja.
Popularne testove osobnosti ispunjavaju milijuni, ali psiholozi upozoravaju na veliki problem
Naravno, potrebno je uvidjeti razliku između bezazlenih laži i manipulativnog laganja koje je usmjereno na to da nekoga povrijedi. Bezazlene ili “bijele laži” izgovaraju se bez namjere za povrijeđivanjem druge osobe, već upravi radi njezine dobrobiti i zaštite. Manipulativno laganje u potpunosti se razlikuje od toga i u podlozi mu se nalazi obmana drugog i ostvarivanje osobne koristi na štetu drugih ljudi oko sebe.
Sigurno ste mnogo puta pročitali različite smjernice na koji način prepoznati da vam netko laže, no Dajana Čopec kaže kako zapravo ne postoji jedan pouzdan znak koji otkriva laž. Kao instantni znak da netko laže obično se spominje nervoza, nemir ili izbjegavanje pogleda, ali činjenica je da ovakvo ponašanje ne mora imati nikakve veze s govorenjem neistine, već u pozadini mogu stajati nelagoda u određenom okruženju ili nakupljeni stres.
Psihologinja savjetuje da ćete laž mnogo ranije otkriti ako promatrate cjelokupno ponašanje osobe:
“Kontekst je važniji od pojedinačnih neverbalnih znakova, a najveću vjerojatnost za otkrivanje laži donosi uzimanje u obzir verbalnog i neverbalnog dijela ponašanja osobe”, zaključuje Dajana Čopec.
Dakle, nema univerzalne formule koja će vam u svakoj situaciji garantirati da ćete moći prepoznati kada vam netko laže pa je najbolji način da se zaštitite zapravo promatranje osoba oko sebe kroz dulje vrijeme i stvaranje mozaika njihovih riječi i djela.