Ljepše vrijeme izmamilo nam je osmijehe na lice, ali i sa sobom donijelo promjenu garderobe. Vrijeme je za lakšu odjeću i kratke rukave, ali ne smijemo zanemariti niti opasnosti kojima može doprinijeti ova izloženost kože vanjskim utjecajima. O dermatološkim problemima s kojima se liječnici najviše susreću danas razgovaramo s dr. Ivanom Čulav, specijalisticom dermatovenerologije.

“U svakodnevnoj praksi dermatolozi se često susreću sa zaraznim bolestima koje mogu biti virusnog, bakterijskog, gljivičnog i parazitarnog porijekla. Od zaraznih bolesti koje su uzrokovane bakterijama impetigo se najčešće viđa, a uzrokovan je u najvećem broju slučajeva zlatnim stafilokokom. Od virusnih infekcija najčešće viđamo obične (vulgarne) virusne bradavice uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV), koje se mogu pojaviti i u anogenitalnoj regiji (tada ih nazivamo kondilomima) te moluske koje su uzrokovane Molluscipox virusom. Nerijetko se susrećemo i s oralnim ili genitalnim herpesom”, kaže liječnica. 

Dermatologinja objašnjava kako prepoznati potencijalno opasan madež

Također, postoje i infekcije uzrokovane gljivama i one se manifestiraju promjenama bilo gdje na koži, a to uključuje i vlasište te nokte šaka ili stopala. Svakako je najpoznatija od njih bolest atletskog stopala. Ove infekcije najčešće su uzrokovane gljivama iz rodova Trichophyton, Microsporum ili plijesnima iz roda Candida.

Dr. Čulav spominje i parazitarne infekcije: svrab ili skabijes i ušljivost ili pedikulozu vlasišta. Svrab uzrokuje grinja Sarcoptes scabiei, a ušljivost uzrokuje Pediculus humanus var. capitis. 

“Većina najčešćih spomenutih kožnih zaraznih bolesti su antropofilne, odnosno rezervoar im je čovjek te se šire s čovjeka na čovjeka, za razliku od zoofilnih koje se šire sa životinja na ljude, poput mikrosporijaze kože ili vlasišta koja se na čovjeka najčešće prenosi sa zaražene mačke, rjeđe s psa”, objasnila je dr. Čulav.

Razlikovanje zaraznih i nezaraznih kožnih bolesti

S obzirom na to da kožna oboljenja mogu izgledati prilično oku neugodno, ne čudi da ljudi ponekad misle da su sve kožne bolesti zarazne. Naravno, to nije istina. Iznimno je važno razlikovati zarazne bolesti od onih koje to nisu, radilo se o kroničnim ili akutnim stanjima. 

Magnific

Zarazne bolesti kože šire se s kože ili sluznica zaraženih osoba. Mogu se prenijeti izravnim kontaktom sa zaraženom osobom ili dijeljenjem predmeta koje zaražena osoba koristi pa se zato savjetuje izbjegavanje dijeljenja, primjerice, ručnika ili sredstava za osobnu higijenu (sapuna, šminke). S druge strane, u nezarazne bolesti spadaju ona stanja koja dolaze iznutra i nisu prenosiva na druge ljude. Primjeri takvih bolesti su atopijski dermatitis, psorijaza i vitiligo. 

Reakcija kože koju često zanemarujemo: Što sve može izazvati kontaktni dermatitis?

Razlikovanje zaraznih i nezaraznih bolesti kože obično je prilično jednostavno liječnicima obiteljske medicine ili pedijatrima pa je intervencija dermatologa potrebna samo u rijetkim slučajevima. Neki pacijenti sami pokušavaju riješiti problem s obzirom na to da kožne bolesti sa sobom često nose i estetski problem. Tada uzimaju preparate iz kućne apoteke ili proizvode iz slobodne prodaje kojima maskiraju promjene i modificiraju izgled kože zbog čega je ponekad potrebna detaljna anamneza. Posezanje za tim preparatima sasvim je razumljivo pa dermatologinja preporučuje da jednom kada dođete na pregled budete iskreni oko toga koje preparate koristite da bi liječnik znao kako vam pristupiti. Također, preporučuje se fotografiranje stanja kože prije početka korištenja preparata radi lakše komunikacije. 

Možemo li se zaista zaraziti na javnim mjestima poput bazena, teretana ili plaža?

Često se govori o tome da su javna kupališta i teretane idealna mjesta na kojima možete “pokupiti kožnu bolest”, no je li uistinu tako? Dr. Čulav smatra da je taj strah djelomično opravdan, ali vrlo često i pretjeran. Naglasila je da postoje određeni preduvjeti koji pospješuju mogućnost zaraze, a to su: oštećenja kože poput sitnih ragada (ranica), oslabljen imunitet i vlaga. Činjenica je da pojedinim mikroorganizmima odgovara visoka vlaga i/ili toplina koja se može pronaći na spomenutim mjestima te se u tim uvjetima brže razmnožavaju. 

“Bazeni, teretane i svlačionice nose povećan rizik za gljivične infekcije kože i noktiju stopala ili za širenje virusa koji uzrokuju bradavice na koži. Na tim se mjestima mikroorganizmi najčešće prenose posredno putem strunjača, rekvizita za vježbanje, zajedničkih tuševa te površina na kojima se vježba u kratkim hlačama ili rukavima”, kaže sugovornica. 

Magnific

Ipak, moguće je zaštititi se redovitim pranjem i, po potrebi, dezinficiranjem sportske opreme, korištenjem isključivo vlastite obuće, ručnika, prostirki i rekvizita. Ono što nikako ne biste smjeli dijeliti s bilo kime su britvice i setovi za manikuru ili pedikuru. Kožu je potrebno održavati suhom, a to se posebno odnosi na pregibe tijela, primjerice prostor između nožnih prstiju. Preporučljivo je nositi prozračnu odjeću i obuću te redovito mijenjati čarape. 

S druge strane, plaže se smatraju mnogo manje rizičnim mjestima. Zbog toga što većina mikroorganizama ne može preživjeti dugotrajnu izloženost atmosferskim prilikama. Mnogima smeta jako svjetlo, a slana voda ima blagi antiseptički učinak (sadrži natrij i jod) te pomaže kod inaktivacije mikroorganizama. Također, ima i hipertonični učinak što znači da izvlači vodu iz stanica mikroorganizama čime onemogućuje njihov daljnji rast i razvoj.

Mitovi o gljivičnim infekcijama

Dr. Čulav s nama je podijelila i mitove vezane za gljivične infekcije s kojima se susreće na dnevnoj bazi, a zapravo nemaju uporište u znanosti te bi voljela da ljudi konačno prestanu vjerovati u njih:

Mit 1: “Gljivice su znak loše higijene.”

Netočno. Mogu se javiti i kod osoba s vrlo dobrom higijenom.

Mit 2: “Nestat će same od sebe.”

Magnific

Rijetko. Bez liječenja često se šire ili postaju kronične.

Mit 3: “Ako nema simptoma, nije zarazno.”

Netočno. Infekcija može biti prisutna i bez izraženih simptoma.

Mit 4: “Kućni pripravci su dovoljni za liječenje.”

U većini slučajeva potrebna je ciljana terapija (antimikotici).

Suha i osjetljiva koža: Dermatologinja otkriva tajne pravilne njege

“Na tržištu je u slobodnoj prodaji dostupno više sredstava za dezinfekciju, antiseptika te antimikotika. Kod blažih lokaliziranih infekcija, npr. atletskog stopala, primjena nekih od spomenutih proizvoda može biti sasvim dovoljna za potpuno izlječenje. Međutim, ako samostalno liječenje ne daje rezultate unutar dva tjedna te kod proširenih infekcija, osobito kod onih koje zahvaćaju specifične regije poput lica, vlasišta ili noktiju, trebali biste se javiti liječniku”, savjetuje dermatologinja za kraj i dodaje da je stručnu pomoć potrebno potražiti i u slučajevima kada su u pitanju infekcije koje često recidiviraju te su uz to praćene i određenim drugim simptomima poput bolnosti, svrbeža, sekrecije, febriliteta i slično.