freepik
Sve više onkoloških bolesnika, uz standardne terapije, traži i dodatne mogućnosti koje bi im mogle pomoći u borbi protiv bolesti. Jedna od najčešće spominjanih biljaka u tom kontekstu je Viscum album – poznata i kao kozlac ili imela.
No, ima li uistinu smisla koristiti imelu u liječenju raka? Što o tome kaže znanost, a što praksa? U ovom članku donosimo objektivan pregled dostupnih podataka – bez senzacionalizma, ali i bez odbacivanja potencijalnih koristi.
Imela je biljka poluparazit koja raste na stablima drveća poput jabuke, hrasta ili bora. U fitoterapiji se koristi već stoljećima, a u suvremenoj medicini posebno se ističu njezini ekstrakti standardizirani za medicinsku primjenu – poznati pod imenima poput Iscador, Helixor, AbnobaVISCUM i drugi.
Ekstrakti imele sadrže tvari kao što su lektini, viskotoksini, polisaharidi i druge bioaktivne molekule za koje se smatra da mogu utjecati na imunološki sustav, a u nekim slučajevima i imati blage citotoksične učinke.
U razgovoru s pacijentima često se spominje kozlac kao biljka koja “pomaže kod raka” – no taj naziv u narodnoj uporabi može označavati nekoliko posve različitih biljaka, što lako dovodi do zabune. Ako čujete za “kozlac”, važno je provjeriti o kojoj se biljci točno radi. Isključivo biljka Viscum album (bijela imela) ima znanstveno istražene učinke u onkološkoj praksi. Ostale vrste – uključujući Arum maculatum – nisu sigurne ni dokazano korisne kod raka.
Pacijenti na području Balkana često postavljaju pitanje o kozlacu s Hilandara, stoga mu posvećujemo dodatno pojašnjenje, bez namjere da namjerno negativno govorimo loše o bilo kojem pa tako i ovome proizovdu. Ne – nema dostupnih znanstvenih studija koje bi potvrdile da taj konkretni pripravak ima učinak kod onkoloških bolesti.
To ne znači da nekim ljudima subjektivno ne pomaže (placebo, emocionalni mir, osobna vjera…), ali iz medicinske perspektive:
Neka istraživanja pokazuju da pripravci imele mogu:
Važno je naglasiti da se pripravci imele najčešće primjenjuju subkutano (pod kožu), nekoliko puta tjedno, i da se doziranje individualno prilagođava.
Postoji više od 100 kliničkih studija o kozlacu, no većina ih dolazi iz njemačkog govornog područja i dio ih ima metodološka ograničenja (male grupe, nedostatak placebo-kontrole).
Rak prostate: Sveobuhvatan vodič za razumijevanje bolesti, prevenciju i liječenje
Pozitivni učinci koji se ponavljaju u više studija uključuju:
Važno: iako pojedine studije sugeriraju mogući učinak na preživljenje, ne postoji dosad čvrst znanstveni dokaz da kozlac produljuje životni vijek kod bilo koje vrste raka.
U većini slučajeva – da. Dosadašnja iskustva sa korištenjem uz kemoterapiju, radioterapiju i imunoterapiju ne pokazuju štetne interakcije.
Ipak, postoje iznimke:
Zbog navedenog, ključno je da se o primjeni kozlaca razgovara s onkologom – kako bi se procijenila sigurnost i opravdanost u svakom pojedinačnom slučaju.
Velike međunarodne onkološke smjernice (ESMO, ASCO, NCCN) ne preporučuju rutinsku primjenu kozlaca, jer nema dovoljno kvalitetnih dokaza o kliničkoj koristi.
S druge strane, u nekim centima integrativne onkologije, posebno u Njemačkoj i Švicarskoj, kozlac je dio standardne potporne terapije, gdje se koristi uz strogi liječnički nadzor.
Kozlac nije „lijek za rak“ – ne može zamijeniti kemoterapiju, imunoterapiju, zračenje ili kirurški zahvat. No, kod nekih bolesnika može biti vrijedan dodatak: za ublažavanje nuspojava liječenja, za jačanje subjektivnog osjećaja snage i kvalitete života, ako postoji stručno vođenje i dobra informiranost pacijenta.
Odluka o korištenju treba biti individualna, informirana i u dogovoru s liječnikom. Ako razmišljate o terapiji kozlacem, obavezno se savjetujte sa svojim onkologom. Nije svaki pripravak isti, niti je svaki prikladan za svakoga. U integrativnoj onkologiji najbolji rezultati postižu se suradnjom – a ne zamjenom konvencionalne terapije.
Autor teksta: Davor Kust, dr.med. Specijalist onkologije i radioterapije
Literatura: