freepik
Kako pacijenti mjesecima čekaju na dijagnostičke pretrage u javnim bolnicama, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) potpisao je ugovore s privatnim poliklinikama kako bi smanjio liste čekanja.
Naša analiza pokazala je da privatnici od HZZO-a dobivaju višestruko nižu cijenu od tržišne za isporuku dogovorenih usluga. Drugim riječima – kad plaća država, vrijedi jedno pravilo, a za sve druge vrijede tržišni uvjeti.
Pregledali smo cijene i vremenske normative nekih od postupaka koje je HZZO ugovorio s privatnicima i uporedili cijene HZZO-a s cijenama odabranih klinika – Aviva, Medikol, Affidea (Sv.Rok/Čavka) i Drinković.
Primjerice, magnetska rezonanca koljena nativno (snimanje i očitanje) HZZO-u se naplaćuje 149,83 eura, dok u privatnim poliklinikama cijene iste pretrage idu od 180 do 270 eura, s prosjekom od 222,50 eura – gotovo 50 posto skuplje.
CT mozga nativno (snimanje i očitanje) HZZO plaća 85,61 eura, dok privatnici pacijentima naplaćuju prosječno 165 eura, odnosno 92,7 posto više.
HZZO "obuzdava požar": Privatne poliklinike pomažu smanjiti liste čekanja do kraja godine
MR i CT nativno znače da se pacijentu nije davalo kontrastno sredstvo, jer se u tom tada slučaju postupak produljuje i poskupljuje.
Još izraženije razlike se uočavaju kod ultrazvuka. UZV cijelog abdomena, koji HZZO plaća 27,95 eura, privatne ustanove u prosjeku naplaćuju 76,25 eura – čak 173 posto više. UZV štitnjače, kojeg HZZO vrednuje 20,28 eura, privatnici naplaćuju u prosjeku 68,75 eura, što je 239 posto skuplje.
Ova suradnja pokazuje da je privatni sektor spreman sudjelovati u rješavanju krize u zdravstvu, prihvaćajući neidealan financijski aranžman zarad javnog dobra. Ipak, upravo ovaj raskorak između ugovorenih i tržišnih cijena otkriva ekonomsku realnost s kojom se privatnici suočavaju.
U službenom šifrarniku HZZO-a navedeni su vremenski normativi trajanja pojedinih postupaka - od 20 do 60 minuta. Iz toga se lako može izračunati koliko HZZO zapravo vrednuje sat rada liječnika u čiju edukaciju i školovanje su utrošene godine rada i truda.
Vrednovanjem sata rada liječnika niže od realnih i tržišnih cijena generira se nezadovoljstvo i, posljedično, brojni problemi u hrvatskom zdravstvu – od korupcije preko nedovoljnog angažmana, do rada na više lokacija... U prosjeku, HZZO plaća oko trećine tržišne cijene dijagnostičkih postupaka.
Privatne klinike ispunjavaju dvije različite uloge. U jednoj su partner HZZO-u olakšavajući teret javnom sustavu, a u drugoj, direktno služe pacijentima koji cijene brzinu, pristup i komfor, plaćajući puni iznos koji osigurava kvalitetu.
Suradnja HZZO-a i privatnika, unatoč nesavršenom cjenovnom modelu, donosi korist hrvatskim pacijentima. Država dobiva jeftinije i brže kapacitete kako bi pokrpala rupe u javnom sustavu.
Kvalitetno privatno zdravstvo nije konkurencija javnom, već njegov bitni dopunski stup koji, u konačnici, štiti sve pacijente od još dužih čekanja.