Dok Ministarstvo zdravstva uvodi stroge mjere i prijeti ukidanjem dozvola za rad kod privatnika liječnicima s listama čekanja dužim od 120 dana, istražili smo i drugu stranu priče. Četiri opće bolnice – Zabok, Gospić, Koprivnica i Virovitica – zapravo ovise o liječnicima iz velikih kliničkih centara, koje često plaćaju po istom modelu koji nije dozvoljen u privatnom sektoru: po pregledu i zahvatu.

Javni zdravstveni sustav u Hrvatskoj nalazi se u nelogičnoj situaciji. Ministarstvo pokušava zadržati liječnike u javnom sustavu zabranama povremenog rada kod privatnika, dok taj isti sustav opstaje zahvaljujući razmjeni liječnika među javnim bolnicama.

Apsurd plaćanja i "posudbe" kadra

Najveći apsurd leži u samom modelu suradnje. Iako se formalno sklapa Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji između dvije državne ustanove, matična bolnica od tog aranžmana nema apsolutno nikakve financijske koristi. Ni jedan euro ne idu u proračun matične ustanove kao naknada za gubitak radnika taj dan, već se isplaćuju izravno liječnicima na njihov osobni račun.

Freepik

Zabok i Virovitica: Rekorderi po vanjskim suradnicima

U OB Zabok radi 29 specijalista iz ustanova poput KBC Zagreb, KB Dubrava, KB Sveti Duh, OB Varaždin, Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.... Angažirani su na način, navode,  da imaju ugovor sa suradnom ustanovom na osnovi kojeg se sklapa Ugovor o poslovno stručnoj suradnji. Naknade im se isplaćuju po pregledanom pacijentu ili po postupku, poput holtera ili bronhoskopije.

Neven Miškulin iz OB Zabok navodi u pisanom odgovoru da angažiranje vanjskih suradnika skraćuje i smanjuje liste čekanja.

“Tako se povećava broj pregleda koristeći postojeće kapacitete, poput operacijskih sala i uređaja. Ovim pristupom problem manjka liječnika rješava se samo privremeno. Zapošljavanje liječnika za stalno bilo bi pravo rješenje, ali postoji kronični problem manjka liječničkog kadra i liječnici imaju svoje preferencije pa biraju ustanovu gdje želi raditi za stalno, a gdje povremeno”, poručili su iz OB Zabok.

Vrste naknada u Zaboku:

• Neto iznos po pregledanom pacijentu (ambulantni pregled)

• Neto iznos po postupku (npr. holter, bronhoskopija)

• Neto iznos po dolasku ili po analizi uzorka

• Bruto iznos po satu dežurstva

Slična situacija je i u Virovitici, gdje 22 vanjska liječnika omogućuju dostupnost skrbi. Liječnici su angažirani temeljem sporazuma o suradnji između bolnice u Virovitici i njihovih matičnih bolnica. Plaćeni su fiksno za dežurstva i po pregledu u polikliničkom dijelu. Uprava bolnice naglašava da je njihov rad nužan i opravdan jer smanjuje liste čekanja, opterećenje domaćih liječnika i broj bolovanja.

Gospić: Medicinski kolodvor Ličko-senjske županije

OB Gospić vjerojatno je najekstremniji primjer kadrovske iscrpljenosti. Bolnica surađuje s čak 14 različitih ustanova kako bi održala hladni pogon i dežurstva. Od KBC Rijeka, preko KB Dubrava i OB Karlovac do Thalassotherapije Opatija i Psihijatrijske bolnice Ugljan pa čak i Koprivnice koja na isti način kod sebe privlači stručnjake.

Posebno se ističe suradnja s OB Zadar, iz koje u Gospić dolazi 15 stručnjaka, uključujući 8 biokemičara i 3 radiologa. Potreba za stručnjacima iz Zadra, Rijeke i Zagreba pokazuje da lokalno tržište rada ne funkcionira. Iz bolnice kažu da stalno raspisuju natječaje za posao, ali se nitko ne javlja.

Koprivnica: Neurokirurgija na ugovor

U bolnici u Koprivnici trenutno radi 22 liječnika iz drugih ustanova. Zanimljivo je da je angažirano devet specijalista neurokirurgije samo za hitne slučajeve. Liječnici su angažirani na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji OB “Dr. Tomislav Bardek” u Koprivnici sklapa s njihovom matičnom ustanovom. Naknade za rad određuje Upravno vijeće, koje postavlja cijene za vanjske suradnike iz pojedinih djelatnosti.

Ravnatelj bolnice Mato Devčić izravno navodi problem: mladi specijalisti odlaze u kliničke bolnice, pa je suradnja među ustanovama postala uobičajena praksa za osiguravanje potpune usluge i skraćivanje lista čekanja.

Tko zapravo gubi?

Na koncu se postavlja jednostavno pitanje: ako država zabrani liječniku iz KB Dubrava rad u privatnoj klinici popodne zbog duge liste čekanja, hoće li mu zabraniti i odlazak u Zabok ili Gospić?

Paradoks je još dublji kada se sagleda položaj matične bolnice. Ona formalnim ugovorom o poslovno-stručnoj suradnji „posuđuje" svog liječnika drugoj javnoj ustanovi — ali za tu uslugu ne dobiva nikakvu financijsku naknadu. Liječnik odlazi, radi, naplaćuje — a bolnica ostaje s praznim ambulantama i nepokrivenim terminima. Pritom, država pravi razliku između odlaska liječnika u drugu javnu bolnicu i odlaska u privatnu kliniku — dok god je vlasništvo javno, sve je dopušteno. Takva logika ne štiti pacijente ni sustav, nego samo čuva formu.

Liječnik koji odradi pet operacija u Zaboku ili deset pregleda u Virovitici taj dan nije u svojoj matičnoj kući. Liste čekanja u velikim centrima, na koje se Ministarstvo poziva, ne smanjuju se dok njihovi specijalisti rade u manjim gradovima za honorar koji im matična bolnica ne može ili ne želi isplatiti.

Dok se javnosti predstavlja priča o „radu za privatnike“ kao glavnom problemu, stvarnost je da javni zdravstveni sustav funkcionira kao tržnica specijalista. Bez „dvojnog rada“ unutar državnog sustava, bolnice u manjim gradovima mogle bi doslovno zatvoriti vrata.