Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku (HDMF) traži od Ministarstva zdravstva reguliranje medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti od nacionalnog interesa te uvođenje specijalizacije iz medicinske fizike.

U zdravstvu danas radi više od stotinu medicinskih fizičara, a ne postoji mogućnost specijalizacije iz ove struke. Zbog upornog ignoriranja ovih zahtjeva, kao i kršenja EU direktiva i smjernica, HDMF će prijaviti Hrvatsku Europskoj uniji za kršenje niza propisa u ovom području.

"Hrvatska je zadnja država u Europskoj uniji koja nema tu specijalizaciju, i to je ogroman problem. Prije 10 godina imali smo najviše 30-ak medicinskih fizičara, a danas ih je više od stotinu. Kupljena je onkološka oprema za 80 milijuna eura, a u fizičare je uloženo nula eura, poručuje Hrvoje Hršak, predsjednik HDMF-a, piše Novi list. U Ministarstvu zdravstva dosad su, tvrdi, dobivali samo obećanja pa su se zato odlučili na prijavu Europskoj komisiji.

Posljedice ovakvog ignoriranja od strane zdravstvenih vlasti zapravo su zabrinjavajuće: u zdravstvenom sustavu imamo medicinske fizičare za koje ne postoji formalni program specijalističkog usavršavanja, čija je edukacija neobavezna i voluntaristička, čija znanja, vještine i kompetencije nisu provjerene specijalističkim ispitom, a koji sudjeluju u terapijskim, dijagnostičkim i intervencijskim postupcima koji se provode na pacijentima. Među ostalim, ovi kadrovi planiraju radioterapije za više od 10.000 onkoloških bolesnika godišnje. Nepostojanje specijalističke edukacije značajno povećava vjerojatnost za neželjene pogreške i incidente u radu s pacijentima, s mogućim posljedicama na zdravlje pacijenata, a negativno utječe na kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga u području radioterapije, radiologije i nuklearne medicine, upozoravaju u stručnom društvu.

Ovaj je medicinski kadar zbog odnosa zdravstvenih vlasti nezadovoljan, frustriran i potplaćen, ističe.

"Ljudi se puno trude, ali jako su frustrirani. Početna je plaća medicinskog fizičara 1.600 eura, koeficijent niži od koeficijenta medicinskog biokemičara, a imate odgovornost za zračenje, radite u uvjetima ionizirajućeg zračenja što nosi svoje rizike za pacijente i za osoblje. Najgore je što se u opremu ulažu milijuni, a u ljude se ne ulaže ništa", ogorčen je Hršak. Unatoč tome što su potplaćeni, ovi ljudi odgovorno rade svoj posao, i trude se kompenzirati izostanak prave edukacije.

Profesija im danas nije priznata kao zdravstvena djelatnost, nije regulirana odgovarajućim zakonom, nemaju komoru niti program specijalizacije, iako su uz njih stali i Prirodoslovno-matematički i Medicinski fakultet.

"Bili smo na sastanku u Ministarstvu zdravstva s oba dekana ovih fakulteta, prof. Oreškovićem i prof. Planinićem. Primila nas je ministrica Irena Hrstić, tada državna tajnica, i izrazila razumijevanje za naš problem i obećala da ćemo idućeg dana dobiti odgovor. Nismo ga nikad dobili", navodi Hršak. Oni koji ne žele raditi u takvim uvjetima odlaze kod privatnika, neki su otišli u inozemstvo, a od onih koji ostaju u našim bolnicama očekuje se da rade na vrhunskoj razini, na razini specijalista u Njemačkoj.

(nl)