Da nabava uređaja nije kraj investicije u zdravstvenom sustavu, nego tek njezin početak, jer se učinak mjeri ishodima liječenja i dostupnošću skrbi za pacijente posebno je podvučeno na panelu „Investicije u zdravstveni sustav: modernizacija, infrastruktura i dostupnost” tijekom Master Business Foruma (MBF 2026), održanog od 8. do 11. listopada u Rovinju.

Zašto privatne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj ne mogu koristiti EU fondove?

U raspravi posvećenoj novom investicijskom ciklusu u hrvatskom zdravstvu ključno pitanje je bilo hoće li ulaganja pacijentima donijeti brži put do dijagnoze i terapije, na čemu je posebno inzistirao izv. prof. dr. sc. Goran Marošević, medicinski direktor projekta Medicinski centar Medikol.

Panel je moderirala Mirela Pavičić Ivelja, predstojnica Klinike za infektologiju i pomoćnica ravnatelja za kvalitetu KBC-a Split. U raspravi su sudjelovali ravnatelj KBC-a Split Krešimir Dolić, pomoćnik ravnatelja za financije Opće bolnice Zadar Boško Katić, ravnateljica Croatia Poliklinike i specijalistica anesteziologije i intenzivnog liječenja u KBC-u Rijeka Nataša Poldan Grabar te prof. Marošević.

Kupnja uređaja tek je početak

Panelisti su se složili da nabava medicinske opreme označava početak investicijskog procesa. Istaknuli su izazove u planiranju unutar javnog zdravstvenog sustava, gdje nabave često ovise o trenutačnim okolnostima umjesto o stvarnim potrebama, te su upozorili na kadrovske izazove.

Krešimir Dolić je predstavio je plan izgradnje nove regionalne sveučilišne bolnice u Splitu, naglašavajući da je modernizacija nije moguća bez adekvatnog prostora: „Ne možemo pratiti tokove suvremene medicine ako ulažemo u opremu u neadekvatnim prostorima.“

Poldan Grabar je istaknula da se ulaganja trebaju vrednovati prema kvaliteti ishoda liječenja, a ne prema podjeli na javni i privatni sektor: „Problem je hoćemo li pacijentu moći pružiti razinu usluge koju zaslužuje.”

Boško Katić je izdvojio skraćenje vremena čekanja kao ključni pokazatelj napretka: „Ne govorimo o broju tesla ili slice-ova na CT-u, nego o broju dana do dijagnoze i do liječenja.”

Onkološka bolnica od 106 milijuna eura

Prof. Marošević na panelu je govorio je iz perspektive privatnog pružatelja koja gradi specijalnu onkološku bolnicu Medicinski centar Medikol, najveću privatnu ustanovu ove vrste u Hrvatskoj i regiji. Riječ je o projektu vrijednom 106 milijuna eura, kojem je Vlada Republike Hrvatske 2023. dodijelila status Strateškog investicijskog projekta jer predstavlja ključan iskorak u povećanju kapaciteta za liječenje onkoloških bolesnika.

Gradi se punom parom: Doznajte kako napreduje prva i najopsežnija faza novog medicinskog centra

„Svaka velika investicija je iskorak, ali i rizik. Privatni pružatelj mora biti fleksibilan i brzo se prilagođavati, jer samo održivo poslovanje omogućuje nova ulaganja”, istaknuo je.

Pojasnio je da se centar gradi vlastitim sredstvima i bankarskim kreditiranjem bez troška za javni proračun. Usluga pritom ne smije stati, a to traži besprijekornu organizaciju ljudi i servisne ugovore koji jamče rad uređaja bez prekida. „Pacijent o tome ne treba brinuti. Njemu je važno samo da dobije skrb kad mu treba”, poručio je prof. Marošević.

Privatnici bez pristupa EU fondovima

Upozorio je na prepreke s kojima se suočavaju privatne zdravstvene i obrazovne ustanove u Hrvatskoj zbog nemogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova: „U drugim članicama Europske unije privatni pružatelji zdravstvenih usluga mogu prijaviti projekte za sufinanciranje iz EU fondova, a u Hrvatskoj ne mogu. Njihovo isključivanje diskriminatorna je mjera koja usporava ulaganja u kapacitete koji bi pacijentima donijeli bržu i dostupniju skrb. Zato ona u konačnici najviše pogađa upravo pacijente“, naglasio je.

Isti standardi za sve ustanove

„Javno zdravstvo je temelj sustava i tako mora ostati. Javni i privatni pružatelji komplementarni su dijelovi jedinstvenog sustava s jednim ciljem: pravovremeno zbrinutim pacijentom“, rekao je Marošević.

Kao rješenje za stabilan sustav istaknuo je transparentnost, jasno definirana pravila ugovaranja s HZZO-om te obveznu akreditaciju. „Nije isto voditi specijalnu bolnicu s punim timovima i sustavom kvalitete i ordinaciju s dva uređaja i vanjskim suradnicima. Pacijent mora znati da iza svake ustanove u sustavu stoje isti standardi sigurnosti i kvalitete“, istaknuo je prof. Marošević.

Pacijentu nije važno tko je vlasnik ustanove, važno mu je ne čekati na zdravstvenu uslugu. Kada je država regulator, a pacijent ima pravo na izbor, svi pružatelji imaju razlog bolje se organizirati i pratiti rezultate svog rada.

Na kraju je iznio cilj idućih pet godina: „Svaki pacijent u Hrvatskoj sa sumnjom na rak treba imati dijagnozu u roku od dva tjedna, a liječenje odmah nakon toga, bez obzira na to gdje živi i u kojoj se ustanovi liječi. Ako to postignemo, smrtnost nam više neće biti druga najveća u EU. To je cilj oko kojeg se možemo okupiti svi, i javni i privatni sektor.“