Freepik
Tko odlučuje o sudbini zamrznutih jajnih stanica i embrija, što se s njima događa kada ih pacijenti više ne žele, gdje nastaje pravni problem, kada odluke postaju aktualne i zašto je to sve češće pitanje u Europi? Odgovor leži u naglom porastu postupaka potpomognute oplodnje i tzv. socijalnog zamrzavanja, uz neujednačeno zakonodavstvo među europskim državama, zbog čega tisuće embrija i jajnih stanica ostaju u pravnoj i etičkoj sivoj zoni, prenosi Euronews.
Žene se rađaju s konačnim brojem jajnih stanica, čije se zalihe smanjuju od prve menstruacije, ubrzano nakon 35. godine, a do 40. dosežu kritično niske razine. Istodobno, Europljani djecu dobivaju sve kasnije. U uvjetima rasta troškova života i nesigurnosti na tržištu rada, sve se više ljudi okreće in vitro oplodnji (IVF) te zamrzavanju jajnih stanica i embrija kako bi očuvali reproduktivni potencijal. Globalno tržište zamrzavanja jajnih stanica i pohrane embrija 2024. godine vrijedilo je 5,41 milijardu dolara (4,55 milijardi eura), a do 2034. moglo bi narasti na 25,63 milijarde dolara (22,1 milijardu eura).
Posebno raste tzv. socijalno zamrzavanje, postupak u kojem žene preventivno pohranjuju jajne stanice bez medicinske indikacije poput raka ili endometrioze, kako bi si osigurale mogućnost kasnije trudnoće.
„Socijalno zamrzavanje jajnih stanica gotovo je poput police osiguranja. Pohranite ih i nadate se da ćete pronaći pravog partnera ili zatrudnjeti prirodnim putem. Ako to ne uspije, imate rezervu”, izjavila je Saghar Kasiri, direktorica usluga plodnosti u Cryosu, najvećoj svjetskoj banci jajnih stanica i sperme.
Znate li prepoznati “plodni prozor” i što to zapravo znači?
No upravo ta „rezerva” otvara novo pitanje: što kada žene više ne žele koristiti pohranjene jajne stanice ili embrije? U jednom prosječnom IVF ciklusu kod žena mlađih od 35 godina proizvede se između šest i deset embrija. U pravilu se jedan prenosi u maternicu, a ostali se zamrzavaju.
Freepik
Zahvaljujući metodi vitrifikacije, brzom zamrzavanju u tekućem dušiku, embriji mogu ostati održivi neograničeno dugo. Za razliku od krvi ili plazme, koji se pod strogim sanitarnim uvjetima uništavaju ako se ne iskoriste, embriji i jajne stanice često nose snažan emocionalni naboj i moralne dvojbe. Ne postoje precizni podaci o broju „napuštenih” embrija i jajnih stanica u Europi, niti objedinjene statistike o njihovoj donaciji ili uništavanju.
Zakonodavstvo se znatno razlikuje od države do države.
U Ujedinjenom Kraljevstvu embrije je moguće čuvati do 55 godina, uz opcije donacije, istraživanja ili uništavanja. Poljska zabranjuje uništavanje, a nakon 20 godina pohrane obavezna je donacija drugim parovima. U Italiji neiskorišteni embriji moraju ostati zamrznuti, dok Švedska nalaže uništavanje nakon deset godina.
Znanstvenici otkrili zašto plodnost naglo opada nakon 30-e: Ključ je u jajniku!
Čak i gdje su donacija i uništavanje dopušteni, postupci su složeni. U Španjolskoj je 2023. godine 60.005 od 668.082 embrija „napušteno”, a klinike preuzimaju odgovornost ako pacijenti ne odgovore na upite. Španjolska je također postala vodeća destinacija za zamrzavanje jajnih stanica, što dodatno otežava vođenje evidencije, osobito za strane pacijente.