Za osobe koje su slijepe ili imaju ozbiljno oštećenje vida, svakodnevne aktivnosti poput prelaska ceste, ulaska u trgovinu ili kretanja kroz grad mogu predstavljati veliki izazov. U takvim situacijama psi vodiči imaju ključnu ulogu jer svojim vlasnicima omogućuju sigurnije kretanje, veću samostalnost i više samopouzdanja u svakodnevnom životu.

U Hrvatskoj se školovanjem pasa vodiča za slijepe osobe prvenstveno bavi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet iz Zagreba. Riječ je o organizaciji koja od 1990. godine provodi programe obuke pasa pomagača i educira osobe s oštećenjem vida kako bi uz pomoć psa sigurnije i samostalnije kretale u svakodnevnom životu. 

Laseri nisu igračke: Dva dječaka trajno izgubila vid, djevojka zamalo oslijepila u disku

Proces dobivanja psa vodiča uključuje procjenu potreba korisnika, obuku za rad sa psom te povezivanje s posebno treniranim psom koji je prošao višegodišnji program socijalizacije i specijaliziranog treninga. Cijeli proces školovanja psa može trajati oko dvije godine, a iako je riječ o vrlo skupoj obuci, psi se korisnicima u pravilu dodjeljuju bez naplate zahvaljujući donacijama, projektima i institucionalnoj podršci. Nakon završetka obuke pas vodič aktivno radi nekoliko godina, pomažući osobi s oštećenjem vida da se sigurnije kreće kroz grad, koristi javni prijevoz i obavlja svakodnevne aktivnosti.

Koje pasmine najčešće postaju psi vodiči i kako izgleda njihov trening

Za ovu vrstu posla od presudne su važnosti temperament, inteligencija i veličina psa. Pas mora biti smiren, poslušan i sposoban koncentrirati se u različitim okruženjima, od prometnih gradskih ulica do zatvorenih prostora poput trgovina ili stanova. Najčešće pasmine koje se koriste kao psi vodiči su labrador retriver, zlatni retriver i njemački ovčar. Ovi psi obično rade između šest i osam godina, nakon čega odlaze u „mirovinu”, najčešće između osme i desete godine života.

Trening započinje učenjem osnovnih naredbi poput sjedi, lezi ili čekaj. Nakon toga psi se navikavaju na nošenje posebnog pojasa za vođenje i počinju učiti kako sigurno voditi osobu kroz različite prepreke.

Freepik

Tijekom obuke psi uče prepoznavati i izbjegavati prepreke, ignorirati distrakcije poput buke ili hrane na ulici te ostati potpuno fokusirani na svog vlasnika. Posebno važna vještina koju razvijaju naziva se „inteligentna neposlušnost”. To znači da pas ponekad mora odbiti naredbu vlasnika ako procijeni da bi ona mogla biti opasna, primjerice ako automobil dolazi dok osoba pokušava prijeći cestu.

Kako obuka napreduje, psi se uvode u sve složenija okruženja poput dizala, pokretnih stepenica, javnog prijevoza ili prometnih gradskih ulica. Završni ispit obuhvaća testove poslušnosti, kretanja uz promet, snalaženja na pločnicima i u zgradama te vođenja osobe u različitim situacijama.

Vučete li slijepu osobu preko ceste? Ovo su najčešće greške kad želimo "pomoći"

Nakon uspješno završene obuke slijedi proces spajanja psa s budućim vlasnikom. Instruktori pritom uzimaju u obzir način života osobe s oštećenjem vida, primjerice živi li u gradu ili na selu, koristi li javni prijevoz ili često posjećuje različite javne prostore.

Kako se ponašati u blizini psa vodiča?

Psi vodiči tijekom rada moraju biti potpuno koncentrirani na zadatak. Zbog toga je važno znati kako se ponašati u njihovoj blizini. Opće pravilo je da psa vodiča ne treba dozivati, davati mu naredbe niti ga hraniti bez dopuštenja vlasnika. Također nije preporučljivo dopustiti djeci ili drugim kućnim ljubimcima da mu prilaze dok radi. Ako osoba želi maziti psa vodiča, potrebno je najprije pitati vlasnika za dopuštenje, a najbolje je to učiniti tek kada pas nije u radnom pojasu.

Psi vodiči omogućuju osobama s oštećenjem vida da se sigurnije kreću kroz svakodnevni život, zadrže neovisnost i ponovno sudjeluju u aktivnostima koje bi inače bile teško dostupne. Upravo zato ovi posebno obučeni psi predstavljaju mnogo više od pomoći, oni svojim vlasnicima često vraćaju slobodu kretanja i kvalitetu života.