Posljednjih se dana dosta govori o dolasku novog Zakona o ljekarništvu koji donosi različite novine u djelatnostima ljekarni. Naime, ljekarna je, za razliku od bolnica, značajno dostupnija zdravstvena ustanova koja radi vikendom, navečer i u svakom se gradu nalazi u blizini domova. Zbog toga novi Zakon uvodi mogućnost:

• cijepljenja protiv gripe,
• iznimno izdavanje lijeka na temelju otpusne ili hitne medicinske dokumentacije, kako pacijent nakon bolničkog liječenja ne bi ostao bez terapije,
• orijentacijskog mjerenja zdravstvenih parametara u ljekarni, primjerice krvnog tlaka i šećera, uz upućivanje liječniku kada je potrebno,
• usluge na daljinu i telemedicinu u ljekarničkoj djelatnosti,
• ljekarničku analizu farmakoterapije i ljekarničku intervenciju, kao dodatnu provjeru sigurnosti terapije prije nego što pacijent počne uzimati lijek,
• te farmakoterapijska savjetovališta za pacijente na složenoj terapiji.

Opasne nove supstance pod lupom države: Šire se velikom brzinom, a imaju teške posljedice za zdravlje

O novostima koje nas očekuju sa stupanjem ovog Zakona na snagu razgovarli smo s Anom Soldo, mag. pharm., predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore. Rekla je kako se ovim izmjenama ljekarnik uklapa u tim koji skrbi o pacijentu, uz liječnika kao nositelja skrbi o pacijentima: “Ljekarnik je često posljednja točka provjere prije nego što pacijent počne uzimati lijek, pa mu daje dodatnu sigurnost i pomaže da terapiju uzima ispravno.”

Novi zakon trebao bi otvoriti put financiranju ljekarničkih usluga 

Odlazak u ljekarnu rijetko kada prođe bez traženja stručnog savjeta ljekarnika, ali ta se usluga do sada nije financirala niti jasno prepoznavala. Također, osim savjetovanja, ljekarnici se nerijetko bave i praćenjem terapije te mjerenjem, pa je upravo zato novi zakon prvi korak ka definiranju tih usluga. Ideja je da se zakonom jasno odredi ljekarnička analiza farmakoterapije, ljekarnička intervenciju, transfer farmakoterapijske skrbi, kućni posjet, orijentacijsko mjerenje i savjetovališta. 

“Bez toga nije bilo moguće razgovarati o cijeni ni o načinu plaćanja. Ipak, sam zakon neće riješiti financiranje. To se rješava kroz odnos s HZZO-om, ugovaranje i cjenike usluga. Očekujemo da će zakon biti pravna osnova za to, a naš je zadatak da se usluge koje donose mjerljivu korist pacijentima i sustavu (manje pogrešaka u terapiji, manje hospitalizacija zbog neželjenih događaja) i financijski prepoznaju. Bez toga bi se nove usluge teško mogle pružati ravnomjerno u cijeloj Hrvatskoj, posebno u manjim sredinama”, poručila je Ana Soldo.

Cijepljenje u ljekarnama predstavlja jednu od najzanimljivijih izmjena

O cijepljenju u ljekarnama najviše se govori, a Ana Soldo naglašava kako bi sve trebalo početi oprezno i s jasno određenim okvirom koji će utvrditi tko se može cijepiti, edukacijom ljekarnika, poštovanjem uvjeta u ljekarnama i obvezom sigurnosti i praćenja. 

“Detalji provedbe, poput skupina koje se mogu cijepiti i zahtjeva za edukaciju, trebaju se dogovoriti s nadležnim ministarstvom i stručnim tijelima u provedbenim propisima”, objasnila je. 

Foto: Privatna arhiva Ane Soldo

Dodatna procjena i liječnički nadzor nisu potrebni zdravim odraslim osobama koje bi se željele cijepiti u ljekarni, ali osobe s kontraindikacijama, u posebnom zdravstvenom stanju ili kod kojih ljekarnik procijeni rizik bit će upućene liječniku. Ljekarnici koji bi provodili cijepljenje morat će proći posebnu akreditiranu edukaciju o cijepljenju, s teorijskim i praktičnim dijelom (tehnika aplikacije, procjena kontraindikacija) te obveznom obukom za prepoznavanje i zbrinjavanje anafilaktičke reakcije i osnovno održavanje života, uz redovito obnavljanje znanja. 

Osim toga, ljekarna će morati osigurati odvojeni prostor gdje će se cijepljenje provoditi, propisno čuvati cjepiva te promatrati pacijenta nakon cijepljenja. Bit će nužna evidencija cijepljenja u nacionalnom zdravstvenom informacijskom sustavu, obavještavanje liječnika obiteljske medicine, prijava mogućih nuspojava i povezanost s epidemiološkom službom.

Ljekarnik ne postavlja dijagnozu niti preuzima odgovornost liječnika

Povećanje ovlasti i dodavanje djelatnosti ljekarnama moglo bi rasteretiti obiteljske liječnike kada su u pitanju pacijenti s hipertenzijom, dijabetesom i drugim kroničnim bolestima. Ovi bolesnici odlaze u ljekarne mnogo češće nego u druge zdravstvene ustanove jer lijekove koriste redovito. 

No, važno je napomenuti da iako ljekarne mogu preuzeti dio poslova liječničkih ordinacija, one nisu mjesta na kojima će pacijenti moći dobiti dijagnozu. Služe za praćenje pridržavanja terapije, edukaciju o pravilnom uzimanju lijekova, mjerenje tlaka ili šećera, prepoznavanje interakcija i nuspojava te pravovremeno upućivanje liječniku. 

“Tako liječnik ima više vremena za ono što samo on može, a pacijent je bolje praćen između kontrola, no granica ostaje jasna. Ljekarnik ne postavlja dijagnozu, ne mijenja propisanu terapiju i ne preuzima liječničku odgovornost. Njegova je uloga podrška liječniku i pacijentu: uočiti problem, savjetovati i uputiti dalje. Suradnja i dvosmjerna razmjena informacija, uz pristanak pacijenta, ključne su za sigurnost”, zaključila je Ana Soldo.