Invazivna azijska stjenica, poznata i kao azijski smrdljivi martin (Halyomorpha halys), posljednjih je godina sve prisutnija i u Hrvatskoj. Stručnjaci upozoravaju da, iako ne prenosi bolesti niti napada ljude, ovaj kukac može izazvati iritacije kože, blage alergijske reakcije i upalu oka ako dođe u izravan kontakt s čovjekom. Porijeklom iz istočne Azije (Kina, Japan, Koreja), ova se vrsta proširila Europom i Amerikom, a danas se sve češće pojavljuje i u našim kućanstvima, osobito tijekom jeseni, kada traži zaklon od hladnoće.

Azijski smrdljivi martin je invazivna vrsta stjenice koja se hrani biljnim sokovima i predstavlja ozbiljnu prijetnju poljoprivrednim kulturama. Osim na poljima i voćnjacima, najčešće se pojavljuje u domovima, gdje pokušava prezimiti u toplom i suhom prostoru. Kada se osjeti ugroženom ili ju se slučajno zdrobi, ispušta kemikalije snažnog, oštrog mirisa, upravo po tome je i dobila ime. Te tvari, prvenstveno aldehidi poput trans-2-decenala i trans-2-oktelnala, služe kao obrambeni mehanizam koji odbija predatore, ali mogu izazvati blagu iritaciju kože i očiju kod ljudi.

Mogu li biti opasni po zdravlje?

Iako se radi o bezopasnom kukcu koji ne ubada, ne siše krv i ne prenosi zarazne bolesti, dokumentirani su rijetki slučajevi blagih reakcija kod ljudi.

Medicinska literatura bilježi nekoliko potvrđenih primjera:
• Kontaktni dermatitis – crvenilo, svrbež ili osip nakon dodira s tekućinom koju buba ispušta pri zdrobljenju.
• Iritativni keratitis – zabilježen je slučaj kada je obrambena tekućina dospjela u oko i izazvala upalu rožnice.
• Respiratorna preosjetljivost – u nekim studijama potvrđeno je da tvari koje buba ispušta mogu djelovati kao aeroalergeni, što kod osjetljivih osoba izaziva kihanje, suzenje i nadraženost dišnih putova.

Stručnjaci naglašavaju da su takve reakcije kratkotrajne i prolazne, dok su ozbiljniji slučajevi iznimno rijetki.

Sjevernom Italijom se širi virusna bolest zbog koje se otkazuju festivali

Zašto ih je sve više i kako se kontroliraju u svijetu?

Kako zime postaju blaže, azijski smrdljivi martini sve uspješnije prezimljavaju i šire se po Europi. U Hrvatskoj su prvi put zabilježeni prije nekoliko godina, a danas su rasprostranjeni u većem dijelu zemlje. U jesen se okupljaju u većem broju i ulaze u domove kroz prozore, rolete i pukotine, tražeći zaklon.

Stručnjaci savjetuju da ih se ne dira golim rukama i ne gnječi, jer tada ispuštaju najveću količinu mirisa i iritantnih tvari. Umjesto toga, najbolje ih je uhvatiti papirom ili posudom i izbaciti van, a ulazak u stanove spriječiti postavljanjem mrežica na prozore i redovitim provjerama otvora.

Zbog velike štete u poljoprivredi, u nekim zemljama poput Italije i SAD-a uvedene su biološke mjere kontrole. Koristi se “samurajska osica” (Trissolcus japonicus) – prirodni neprijatelj azijske stjenice koji polaže svoja jaja u jaja smrdljivih martina i time sprječava njihov razvoj. Ova metoda pokazuje ohrabrujuće rezultate, no zahtijeva pažljivo praćenje ekosustava kako bi se izbjegli neželjeni učinci na druge vrste.

Smrdljivi martini nisu jedina invazivna vrsta s kojom se susrećemo

Još jedna invazivna vrsta koja se čvrsto ukorijenila u Hrvatskoj je azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus). Ovaj mali, ali agresivni insekt poznat je po svojim crno-bijelim prugama i po tome što ubada i tijekom dana, za razliku od domaćih vrsta. Prema Europskom centru za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), tigrasti komarac može prenositi viruse poput chikungunye, dengua i Zika groznice, iako su u Hrvatskoj do sada zabilježeni samo pojedinačni slučajevi dengua na obali.

Komarac se lako prilagođava. Jaja polaže u male količine stajaće vode poput tanjurića za cvijeće, kanti i bačvi, pa je njegovo širenje u urbanim sredinama teško zaustaviti. Stručnjaci ističu da je najvažnija prevencija: redovito prazniti posude s vodom, koristiti zaštitne mreže i repelente, te pratiti pojavu novih žarišta tijekom toplijih mjeseci.

Još jedna invazivna vrsta na koju je potrebno obratiti pažnju je orijentalna osa koja gradi gnijezda u šupljinama tla, zidovima ili drvenim konstrukcijama, često u blizini ljudskih naselja. Ova vrsta prirodno je rasprostranjena u južnoj Europi, na Mediteranu i Bliskom istoku, a u posljednjih nekoliko godina zabilježena je i u Hrvatskoj, prema lokalnim izvještajima i opažanjima građana. Iako znanstveno još nije potvrđena kao široko rasprostranjena invazivna vrsta u zemlji, stručnjaci prate njezino širenje jer bi toplije zime mogle pogodovati njezinu trajnom nastanjivanju.

Orijentalna osa nije prijenosnik bolesti, no ubod može biti vrlo bolan i kod osjetljivih osoba izazvati alergijske reakcije ili anafilaktički šok. Zbog toga se preporučuje da se gnijezda ne uklanjaju samostalno, već da se o njihovoj pojavi obavijeste vatrogasci ili službe civilne zaštite, budući da osa postaje izrazito agresivna kada brani koloniju.

Azijski smrdljivi martin, tigrasti komarac i, sve češće, orijentalna osa tri su vrste koje su u posljednjem desetljeću postale simbol širenja invazivnih kukaca u Hrvatskoj. Iako većina susreta s njima završava bez posljedica, njihov porast podsjeća koliko klimatske promjene i globalna trgovina ubrzavaju dolazak stranih vrsta. Od neuglednih stjenica do zujajućih osa, ovi “novi susjedi” traže od nas tek malo opreza, informiranosti i razumijevanja prirodnih promjena koje se odvijaju brže nego ikad prije.

Komarci vas više neće mučiti - evo kako ih se riješiti iz doma i vrta