U Hrvatskoj se već duže vrijeme vodi živa debata o liječnicima koji rade ujutro u javnim bolnicama, a poslijepodne u privatnim klinikama. Rasprava ima mnogo slojeva, međutim, rijetki postavljaju važno pitanje: koliko je takav rad uopće produktivan i efikasan.

Koliko čovjek fizički i mentalno može izdržati intenzivan rad na dva mjesta istovremeno. Pitanje nije ograničeno samo na liječnike - slične prakse vidimo i kod drugih zanimanja koja ujutro rade u firmi, a onda popodne obavljaju "fuševe" – od automehaničara, preko profesora do informatičara.

Granice ljudske produktivnosti

Poslovni konzultant i član Izvršnog odbora HUP-a Nikola Nikšić, ističe kako se u poduzećima koja prate prekovremeni rad, posebno kada se radi o većem broju sati takvog rada, uočava rast bolovanja, izostanaka s posla i otkazivanja ugovor o radu od strane radnika.

"Rad dulji od redovitog radnog vremena dovodi do zamora, nezadovoljstva, pada motivacije i odgovornosti, stresa, sagorijevanja i gubitka koncentracije. Uslijed svega toga može doći do povreda, nezgoda i drugih šteta za pojedinca i za organizaciju", ističe poslovni konzultant za portal Zdravlje i ja te dodaje da je motiv ljudi koji rade duže i više poslova financijske prirode. Na taj način zbirno radno vrijeme im se značajno povećava iznad redovnog radnog vremena od 40-tak sati tjedno.

Znanstvenici razvili prvi krvni test za dijagnosticiranje sindroma kroničnog umora

Nikšić upozorava da rizici od nekvalitetnog obavljanja posla na radnom mjestu (površnost, pogrešne procjene i odluke) rastu s većim brojem odrađenih sati iznad "standardnog" redovnog radnog vremena.

"Naravno da posao, projekti i radni procesi ponekad zahtijevaju da se mora "potegnuti", raditi vremenski više i intenzivnije. No, to može biti samo povremeno i u kraćim razdobljima, što se onda može razumno nadoknaditi preraspodjelama radnog vremena i dodatnim zaradama."

Navedeno daje i odgovor na postavljeno pitanje.

“Ukoliko medicinski radnik odgovorno i efikasno odradi svoje puno radno vrijeme u jednoj organizaciji, teško da isti takav doprinos u kontinuitetu može dati i u drugoj”, naglasio je naš sugovornik.

Teorija izvrsnosti i odgovornost sustava

Nema sumnje da u praksi postoji granica nakon koje produktivnost i koncentracija značajno padaju. Pitanje je koliko 37. nalaz u danu može biti jednako kvalitetno pročitan kao i prvi. Kao što Nikšić objašnjava, teorija izvrsnosti stoji na tri temelja: priuštivom stanovanje, dostupnom i kvalitetnom školstvu i zdravstvu.

Iz toga nije teško zaključiti kako medicinsko osoblje, na svim razinama, obavlja izuzetno odgovorne i složene poslove.

freepik

"Što je posao složeniji, nosi u sebi više rizika, zahtjeva višu razinu kompetencija, te psiho-fizičkih sposobnosti. Treba s velikom dozom opreza i razuma voditi računa o dinamici i vremenskoj dimenziji u kojoj se takav posao može obavljati, a da donosi najviše koristi uz najmanje rizika korisnicima i zajednici u cjelini".

Što nas uče Kundera, Darwin i Einstein?

Ljudski mozak, kaže naš sugovornik, brzo skače s jedne na drugu misao na radnom mjestu pod pritiskom podataka i rokova - reagira, a ne kreira.

„Njegova neprekidna aktivnost u višim brzinama nije dobar način korištenja tog dragocjenog organa. U nižim brzinama, sposobniji je za postizanje koncentracije i kreativnog razmišljanja“.

Milan Kundera to, citira Nikšić slavnog književnika, zove „mudrošću sporosti“. Sporo razmišljanje, bez pritiska, je intuitivno i kreativno i donosi izuzetne vrijednosti, viđenje cjeline i sistemskih rješenja. Charles Darwin je za sebe rekao da "sporo misli", a Albert Einstein je u svom kabinetu znao unedogled zuriti u prazno u potrazi za epohalnim rješenjima.

"Nećemo baš direktno to prenijeti u medicinske ustanove, no od izuzetne je važnosti da se medicinskom osoblju osigura adekvatno vrijeme za učenje, očitavanje informacija, razmišljanje o najboljoj opciji, suradnju s drugima (liječnik – farmaceut – suradljiv pacijent je "dobitna kombinacija2 za rješenje značajnog broja zdravstvenih problema), te donošenje dobrih preporuka i odluka, te efikasan operativni rad", istaknuo je stručnjak.

Rad od kuće – između efikasnosti i izazova

Kakve razlike u efikasnosti i točnosti primjećujete kod rada od kuće u odnosu na rad na lokaciji u firmi? Ima li rad na daljinu prednosti ili rizika za ovakve visoko koncentracijske poslove? Rad od kuće, mišljenja je Nikšić, je za organizacije vrlo zahtjevan i skup pothvat koji zahtijeva brojne resurse – od adekvatnog radnog prostora i opreme do sredstva komunikacije – kako bi se omogućio efikasan i neometan rad.

Željko Petković (HZJZ): Djevojke danas piju više od mladića, a ovisnosti počinju sve ranije

Ističe da se prije epidemije koronavirusa, ovakav način rada primjenjivao za neke organizacijske razine i specifične poslove. Od visoko pozicioniranih menadžera očekivalo se, da s obzirom na svoja primanja, raspolažu resursima za rad od kuće. Štoviše, u situacijama koje su zahtijevale visoku razinu koncentraciju i zaštitu od 'kradljivaca vremena', menadžeri su bili poticani pa čak i upućivani na rad od kuće. To se posebno odnosilo na izradu strategija i planova, važnih analiza, elaborata, odluka, i slično.

"U međunarodnoj organizaciji u kojoj sam radio vodeći operacije u Hrvatskoj, top menadžment je radio po modelu 3 + 2 (tri dana ured – 2 dana izvan ureda), a viši, u koji sam i sam pripadao, 4 +1", podijelio je iskustvo poslovni konzultant.

Granice produktivnosti u zdravstvu

Može li sustav uopće očekivati da liječnici ili drugi stručnjaci održavaju visoku razinu produktivnosti ako paralelno rade u javnom i privatnom sektoru. Sustav, kaže, ne može očekivati jednaku razinu kvalitete ako stručnjaci kontinuirano rade u dvije smjene, 12 do 16 sati.

"Mišljenja sam da s pojmom "produktivnost", pogotovo u zdravstvu (a i u ekonomiji), treba biti jako oprezan, Broj aktivnosti (pregleda, raznih zahvata), prihodi i rashodi, i slično "štancanje brojki", nije mjerilo uspješnosti", upozorava Nikšić i dodaje da fokus treba biti na izvrsnosti, etičnosti, sposobnosti kontinuiranog učenja i usavršavanja.

Etika i pravednost dvostrukog angažmana

 Smatrate li da bi trebalo postojati jasnija ograničenja ili regulacije kada je riječ o dvostrukom angažmanu stručnjaka u zdravstvu – upravo radi očuvanja kvalitete rada i sigurnosti pacijenata?

Nikšić smatra neprihvatljivim da se u javnom sustavu – na teret građana – stječu znanja i certifikati koji se potom komercijaliziraju u privatnom sektoru, također na račun građana, ali u korist privatnih poduzetnika. U poslovnom svijetu takva se praksa sprječava ugovorima koji jamče povrat investicije u zaposlenika, a slična bi se načela mogla razmotriti i u zdravstvu.

Privlačan javni sustav kao jamstvo dostupnog zdravstva

Prema njegovim riječima, odgovornost i složenost poslova medicinskog osoblja među najvišima su u društvu, pa to treba biti jasno prepoznato i kroz adekvatne materijalne benefite – konkurentne plaće i nagrađivanje prema rezultatima, kompetencijama i profesionalnom ponašanju.

Samo ako javni sustav postane dovoljno privlačan i konkurentan, smatra Nikšić, moguće je osigurati kvalitetno i dostupno zdravstvo za sve građane, dok privatni sektor može ostati nadogradnja – dopuna koja pruža bržu i nešto kvalitetniju uslugu onima koji si to mogu priuštiti.