Pet godina nakon što je javno objavila da boluje od multiple skleroze (MS), američka glumica Christina Applegate otkrila je da joj je dijagnoza bila pogrešna. Kako prenosi ABC News, o tome je govorila u epizodi podcasta MeSsy, koji vodi s glumicom Jamie Lynn Sigler.

Stručnjak otkriva iznenađujući rani znak demencije: „Većina pacijenata misli da je to normalno“"

Vijest je nije razveselila. Applegate je priznala da joj je "u nekim stvarima gore" te da se "vratila na početak, jer ne zna što joj se događa".

Multipla skleroza je autoimuna bolest, odnosno bolest kod koje imunosni sustav greškom napada vlastito tijelo. Liječnici upozoravaju da je ne može potvrditi nijedan pojedinačni test, a njezini simptomi mogu nalikovati simptomima drugih bolesti.

Nema jednog testa koji sve otkriva

"Nažalost, ne postoji jedinstveni dijagnostički test za MS. Dijagnoza multiple skleroze postavlja se razmatranjem svih dostupnih podataka i pravilnom primjenom dijagnostičkih kriterija", rekla je za ABC News dr. Ilana Katz-Sand, pomoćna ravnateljica Centra za multiplu sklerozu Corinne Goldsmith Dickinson pri bolnici Mount Sinai u New Yorku.

Christina Applegate 2014. godine (Foto: Gage Skidmore / Wikimedia Commons, CC BY-SA 2.0

Liječnici pritom razmatraju povijest bolesti i opis simptoma, rezultate neurološkog pregleda te magnetsku rezonanciju (MR) mozga i leđne moždine. Prema američkom Nacionalnom društvu za multiplu sklerozu (NMSS), traže oštećenja u obliku lezija, odnosno područja oštećenog tkiva, u različitim dijelovima središnjeg živčanog sustava.

Ako su potrebni dodatni podaci, liječnik može preporučiti lumbalnu punkciju – uzimanje uzorka tekućine koja okružuje mozak i leđnu moždinu – kako bi se provjerilo ima li u njoj određenih bjelančevina.

"Mogu se provesti i druge pretrage, poput pregleda vidnih živaca i krvnih pretraga, kako bi se na odgovarajući način isključila druga stanja", objasnila je Katz-Sand.

Kako prepoznati multiplu sklerozu na vrijeme i zašto rana dijagnoza spašava kvalitetu života

Kad su dijagnostički kriteriji za MS tek uvedeni, na dijagnozu se u prosjeku čekalo četiri godine, navodi NMSS. Kriteriji su 2024. ažurirani kako bi pacijenti dijagnozu dobili u nekoliko dana ili tjedana, a ne mjeseci ili godina. Izmjene uključuju nove i unaprijeđene pretrage te posebne kriterije za djecu, osobe starije od 50 godina i one koji imaju i druge bolesti.

Koliko su česte pogrešne dijagnoze

Pregledna studija i meta-analiza (istraživanje koje objedinjuje rezultate više ranijih studija) iz 2024., koju su proveli istraživači iz SAD-a, Švedske i Švicarske, a objavljena je u časopisu Multiple Sclerosis Journal, pokazala je da se učestalost pogrešnih dijagnoza kretala od 5 do 41 posto. Objedinjeni podaci šest studija upućuju na 15 posto.

Neurologinja dr. Marwa Kaisey s medicinskog centra Cedars-Sinai rekla je u istoj epizodi podcasta da oko 20 posto pacijenata kojima je dijagnosticiran MS zapravo nema tu bolest.

„Gotovo jedna od pet osoba kojima je rečeno da imaju MS, neke i desetljećima, zapravo ga nije imala, a većina njih uzimala je lijekove za liječenje MS-a“, rekla je.

Prema istoj studiji, žene su 2,1 put češće od muškaraca pogrešno dobivale dijagnozu MS-a, a do ispravka je prolazilo od nekoliko mjeseci do gotovo 16 godina.

Česti su bili i obrnuti slučajevi, kad bolest nije prepoznata – u rasponu od 3 do 58 posto, odnosno 36 posto prema objedinjenim podacima četiriju studija.

"Prema mom iskustvu, pogrešna dijagnoza najčešće nastaje kad liječnik nije dovoljno pažljivo razmotrio dijagnostički ‘crveni alarm’ ili je neprikladno primijenio dijagnostičke kriterije za MS, a pacijentova povijest bolesti, pregled ili nalazi magnetske rezonancije nisu tipični za MS", kaže Katz-Sand.

Kad simptomi zavaraju

Simptomi MS-a mogu se preklapati sa simptomima drugih bolesti, što otežava ili produljuje postavljanje dijagnoze, navodi Katz-Sand.

Jedan je primjer optički neuritis, upala vidnog živca koja može prekinuti električne signale kojima se vizualne informacije prenose od oka do mozga. Čest je simptom MS-a, ali se javlja i kod drugih upalnih bolesti, poput poremećaja iz spektra neuromijelitisa optike (NMOSD) – rijetke autoimune bolesti u kojoj imunosni sustav napada zdrave stanice i bjelančevine, ponajprije u vidnim živcima.

"Drugi simptomi uobičajeni kod MS-a, poput umora i kognitivne zamagljenosti, česti su kod mnogih drugih bolesti i nisu specifični za MS. Liječnik će morati iskoristiti tragove iz načina na koji se simptomi javljaju, rasporeda lezija na magnetskoj rezonanciji, krvnih pretraga i pretraga likvora, a ponekad i dodatnih pretraga, kako bi razlikovao MS od drugih stanja kad to u početku nije jasno", objašnjava.

Što kad se dijagnoza promijeni

Osobe koje saznaju da im je MS pogrešno dijagnosticiran trebale bi, prema riječima dr. Katz-Sand, razgovarati sa svojim liječnikom kako bi razumjele zašto je liječnik promijenio mišljenje. Daljnji koraci mogu se razlikovati ovisno o tome jesu li se promijenili simptomi ili je stigao novi laboratorijski nalaz.

*Tekst nije zamjena za medicinski savjet. Ako osjećate bilo kakve tegobe, potražite pomoć liječnika.