Ključni problem hrvatskog zdravstva nije manjak liječnika ni sestara — nego to kako je sustav organiziran. To je jedna od glavnih poruka Zdravstvenog profila za Hrvatsku kojeg su izradili Europska komisija, OECD i Europski opservatorij za zdravstvene sustave i politike, kako prenosi dnevnik.hr.

Uvoz medicinskih sestara iz trećih zemalja je neminovan

Izvješće je dio šire inicijative State of Health in the EU i objavljeno je u prosincu 2025. godine. Obuhvaća podatke o zdravstvenom stanju stanovništva, rizičnim čimbenicima, organizaciji i financiranju sustava te njegovoj učinkovitosti i dostupnosti — s posebnim naglaskom ove godine na farmaceutsku politiku.

Broj liječnika raste, ali neravnomjerno

Kako prenosi dnevnik.hr pozivajući se na izvješće, posljednjih se godina u Hrvatskoj bilježi postupan porast broja liječnika i medicinskih sestara. Hrvatska je 2023. imala četiri liječnika na tisuću stanovnika, dok je prosjek EU-a 4,3. Slično stoji i s medicinskim sestrama — 7,7 na tisuću u Hrvatskoj naspram europskog prosjeka od 8,5.

Rast broja zdravstvenih radnika rezultat je mjera zadržavanja kadra u sustavu, ali izazovi ostaju, osobito kada je riječ o neujednačenoj teritorijalnoj raspodjeli. Nedostatak liječnika i medicinskih sestara i dalje je izraženiji u ruralnim i slabije dostupnim područjima.

Freepik

Izvješće, kako ga prenosi dnevnik.hr i telegram.hr, upozorava i na dugoročan trend smanjenja udjela liječnika obiteljske medicine. Taj je udio pao s 18,1 posto 2010. godine na 15,6 posto u 2023., što je osjetno ispod prosjeka 24 zemlje članice EU-a od 19,4 posto. Apsolutni broj obiteljskih liječnika doduše je porastao — s 2.228 na 2.421 — ali ukupan broj liječnika rastao je brže, pa se njihov relativni udio smanjio. Takav trend može imati dugoročne posljedice za primarnu zdravstvenu zaštitu.

Potrošnja ispod pola europskog prosjeka

Ukupna potrošnja za zdravstvo u Hrvatskoj i dalje je znatno ispod europskog prosjeka. U 2023. godini iznosila je 2.032 eura po stanovniku — nešto više od polovice prosjeka Europske unije, koji doseže 3.832 eura, kako prenosi dnevnik.hr.

Unatoč nižoj ukupnoj potrošnji, udio javne potrošnje iznosi 85 posto, što je više od EU prosjeka od 80 posto. Izravna plaćanja građana iz vlastitog džepa među najnižima su u Europskoj uniji — što znači da je dostupnost zdravstvene zaštite relativno široka, bez obzira na ukupno niži iznos ulaganja.

Na lijekove u maloprodaji po stanovniku u Hrvatskoj je 2023. potrošeno 391 euro, što je više od 20 posto niže od prosjeka EU-a od 510 eura — ali taj iznos čini čak 19 posto ukupnih zdravstvenih izdataka, što je znatno veći udio nego u većini europskih zemalja.

Liste čekanja i organizacijski izazovi

Problem koji izvješće posebno ističe jesu duge liste čekanja, koje su posljedica organizacijskih, a ne kadrovskih nedostataka. Sustav je dodatno opterećen visokim udjelom kroničnih nezaraznih bolesti — kardiovaskularne bolesti i rak zajedno uzrokuju više od 64 posto smrtnih slučajeva. Opterećenost bolničkog sustava i razlike između urbanih i ruralnih sredina upućuju na potrebu jačanja upravljačkih kapaciteta, digitalizacije i modernizacije.

Nezdrave navike i sprječiva smrtnost

Hrvati previše puše, nezdravo jedu i premalo se kreću. Svakodnevno pušenje prijavljuje 22 posto odraslih, uz europski prosjek od 18,5 posto. Konzumacija alkohola iznosi gotovo 11 litara po stanovniku godišnje, gotovo litru više od europskog prosjeka. Tjelesna neaktivnost poseban je problem — čak 86 posto odraslih u 2022. nije se redovito bavilo tjelesnom aktivnošću.

Sprječiva smrtnost u Hrvatskoj i dalje je među višima u EU, a očekivano trajanje života kraće je od europskog prosjeka za gotovo tri godine. Stope sprječive i liječive smrtnosti još se nisu smanjile na razine od prije pandemije.

Ipak, postoje i pozitivni primjeri. Državna tajnica Ministarstva zdravstva Marija Bubaš istaknula je za dnevnik.hr da je u Hrvatskoj visoka stopa preživljenje karcinoma dojke, a odaziv u preventivnim programima dobar.

Više organizacije, ne više novca

Izvješće potvrđuje da Hrvatska ne odstupa bitno od europskih trendova, ali da daljnji napredak neće ovisiti toliko o razini ulaganja koliko o sposobnosti sustava da se reorganizira, bolje koristi postojeće resurse i odgovori na promijenjene potrebe stanovništva.