Psilocibin, psihoaktivni spoj koji se nalazi u tzv. “magičnim gljivama”, posljednjih je godina u središtu znanstvenih istraživanja zbog mogućeg terapijskog učinka kod depresije, anksioznosti i poremećaja ovisnosti. Međutim, snažni halucinogeni učinci koji prate ovu tvar često predstavljaju prepreku njezinoj široj medicinskoj primjeni. Novo istraživanje pokazuje da bi kemijski modificirani oblici mogli zadržati terapijski potencijal, ali uz znatno slabije psihodelične učinke, piše Medical News.

Psilocibin se u organizmu pretvara u aktivni spoj psilocin koji djeluje na serotoninske receptore u mozgu. Serotonin je važan neurotransmiter uključen u regulaciju raspoloženja, emocija i brojnih drugih funkcija živčanog sustava. Poremećaji poput depresije, anksioznosti i nekih neurodegenerativnih bolesti povezani su s poremećajem serotoninskog sustava. Upravo zbog toga znanstvenici već desetljećima proučavaju mogu li psihodelične tvari poput psilocibina pomoći u regulaciji tih signalnih puteva u mozgu.

Problem je, međutim, što uz potencijalne terapijske učinke dolaze i snažne promjene percepcije i halucinacije, zbog čega su mnogi pacijenti i liječnici oprezni kada je riječ o primjeni takvih tvari u medicini.

Nova generacija spojeva bez izraženih halucinacija

U novom istraživanju znanstvenici su pokušali pronaći način kako zadržati biološki učinak psilocibina na serotoninske receptore, ali smanjiti njegove psihodelične učinke. Tim istraživača kemijski je razvio nekoliko modificiranih verzija psilocina, aktivnog oblika psilocibina. Cilj je bio stvoriti spojeve koji bi se sporije otpuštali u mozgu, čime bi se potencijalno smanjila intenzivna i nagla promjena percepcije koja uzrokuje halucinacije.

Depresija u Hrvatskoj: Kako stigma, alkohol i trauma oblikuju mentalno zdravlje

Nakon laboratorijskih testiranja istraživači su izdvojili jedan spoj koji je pokazao posebno obećavajuće rezultate. Taj spoj pokazao je dobru stabilnost tijekom apsorpcije u organizmu i omogućio postupno oslobađanje psilocina u mozgu.

Freepik

U sljedećoj fazi istraživanja znanstvenici su usporedili učinke novog spoja s farmaceutski čistim psilocibinom u pokusima na miševima. Ispitivali su koliko aktivne tvari dolazi u krvotok i mozak te kako životinje reagiraju na izloženost tim spojevima. Rezultati su pokazali da modificirani spoj uspješno prolazi kroz krvno-moždanu barijeru i ostaje prisutan u mozgu dulje vrijeme, ali u nižim koncentracijama. Takvo sporije oslobađanje aktivne tvari moglo bi objasniti smanjenje psihodeličnih učinaka.

Znanstvenici su također promatrali ponašanje miševa. Kod životinja koje su primile novi spoj zabilježeno je znatno manje karakterističnih pokreta glave koji se u istraživanjima smatraju pokazateljem psihodeličnog djelovanja.

Što to znači za budućnost liječenja?

Rezultati istraživanja upućuju na mogućnost razvoja novih lijekova koji bi djelovali na serotoninski sustav mozga slično psilocibinu, ali bez izraženih halucinacija. Takav pristup mogao bi otvoriti put novim terapijama za liječenje depresije, anksioznih poremećaja, ovisnosti i nekih neurodegenerativnih bolesti.

Napadaji panike: Što su, kako se nositi s njima i kako terapija može pomoći?

Ipak, znanstvenici naglašavaju da je riječ o ranoj fazi istraživanja. Dosadašnji pokusi provedeni su u laboratorijskim uvjetima i na životinjama, a prije eventualne primjene u medicini bit će potrebna dodatna istraživanja koja će potvrditi sigurnost i učinkovitost novih spojeva kod ljudi. Unatoč tome, rezultati predstavljaju važan korak prema razvoju terapija koje bi mogle koristiti potencijal psihodeličnih spojeva, ali uz manji rizik od snažnih promjena svijesti koje su do sada ograničavale njihovu medicinsku primjenu.