Depresija je posljednjih godina postala mnogo prepoznatija nego je to bilo u ranijim vremenima, ali i dalje se uz nju veže velika stigma. Tako je, nažalost, s većinom mentalnih poremećaja pa oboljeli često uopće ne potraže pomoć, a i kada je potraže to čine kasno što sa sobom donosi velike zdravstvene rizike. Mnogo ljudi i dalje smatra da će ih okolina proglasiti “ludima”, “nesposobnima za život” ili “spremnima za luđačku košulju” ako saznaju da su potražili pomoć psihijatra.

O problem stigme mentalnih poremećaja razgovarali smo s prof.dr.sc. Danijelom Štimac Grbić spec. javnozdravstvene medicine i Karmen Korda Orlović, mag.paed.soc., univ.spec. iz Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo. Sugovornice su podijelile zanimljive uvide u to s kakvim se problemima susreću pacijenti i kakvu pomoć nudi sam zdravstveni sustav u Hrvatskoj.

“Stigma i diskriminacija koju sa sobom nose mentalni poremećaji uistinu jest jedan od glavnih razloga odgođenog traženja pomoći, a smanjenje stigme kompleksan je proces u kojem trebaju sudjelovati svi, od stručnjaka i donositelja odluka, preko medija i javnosti pa sve do samih pojedinaca i njihovih obitelji”, počinju.

Freepik

Odgovorno medijsko izvještavanje istaknule su kao jednu od najučinkovitijih strategija za borbu protiv stigme. Smatraju da mediji imaju snažan utjecaj na mišljenje ljudi i oblikovanje stavova javnosti. Zbog toga je iznimno važno da se novinari dobro informiraju kada pišu o ovoj temi te da razgovaraju isključivo s pouzdanim i stručnim sugovornicima. Ovaj pristup pomaže da se izbjegne senzacionalizam, pogrešne interpretacije i jačanje stereotipa: “Mediji bi trebali pružati točne i empatične informacije o mentalnim poremećajima, osobama koje s njima žive te dostupnim oblicima pomoći. Redovito uključivanje stručnjaka, ali i osoba s iskustvom mentalnih poremećaja, može doprinijeti normalizaciji razgovora o mentalnom zdravlju i smanjenju stigma.”

Ovo niste znali o opsesivno kompulzivnom poremećaju - i vjerojatno vas se tiče više nego mislite

Javnozdravstvene kampanje usmjerene na podizanje svijesti, edukaciju i poticanje traženja pomoći također imaju veliku važnost. Ovakve kampanje pridonose boljem razumijevanju mentalnih poremećaja te na taj način smanjuju strah od nepoznatog i omogućuju veću otvorenost i prihvaćanje u društvu.

Depresija ima mnoga lica

Depresija je bolest s kojom se može boriti svatko neovisno o dobi, spolu, načinu života ili socioekonomskom statusu. Ipak, činjenica je da određene životne okolnosti dovode do većeg rizika od razvoja depresije. Kako trenutno živimo u vremenima koja se mogu smatrati nesigurnima, nije čudno da mnogi razvijaju ovaj oblik mentalnog poremećaja. Nezaposlenost ili bojazan od otkaza, strah od siromaštva, nedovoljno posvećivanje tjelesnom zdravlju, konzumacija droga i alkohola te mnogi drugi čimbenici snažno utječu na razvoj depresije.

Depresivni poremećaji uzrokovani konzumacijom alkohola

“Mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom već su dugi niz godina vodeći uzrok hospitalizacija, a česta povezanost zlouporabe alkohola i depresivnih poremećaja dodatno naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom. Rano otkrivanje te pravovremena reakcija mogu pomoći u sprječavanju razvoja težih posljedica povezanih s alkoholom. Važno je osigurati da osobe koje pokazuju rizične obrasce pijenja ili simptome depresije što ranije dobiju potrebnu podršku”, govore dr. Štimac Grbić i mag. Korda Orlović o problemima s depresijom koji su uzrokovani alkoholom.

Freepik

Također su poručile da je iznimno važno djelovati na području prevencije štetnog pijenja. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, učinkovite mjere uključuju smanjenje dostupnosti alkohola (npr. ograničavanje prodaje), zabranu reklamiranja te zabranu povezivanja alkohola sa sportskim događajima. Takve intervencije dokazano smanjuju izloženost rizičnim ponašanjima, osobito među mladima.

Svaki drugi mladi puši, a gotovo svi koriste društvene mreže i piju alkohol

U okviru mjera usmjerenih na smanjenje potražnje, ključno je jačanje socioemocionalnih vještina i otpornosti u zajednici, posebno kroz obrazovne i preventivne programe. Razvijanje sposobnosti nošenja sa stresom i izgradnja podržavajućeg okruženja može smanjiti sklonost posezanju za alkoholom kao načinom suočavanja s emocionalnim poteškoćama.

Traumatska iskustva povećavaju rizik od depresije

Prema NIH, depresija uzrokovana stresom i traumatskim događajima često se razvija kao posljedica dugotrajnog ili intenzivnog psihičkog opterećenja koje nadilazi kapacitete osobe za nošenje sa stresom. Takva tzv. reaktivna ili trauma-povezana depresija može nastati nakon pojedinačnih teških događaja poput nesreća, nasilja ili gubitaka, ali i nakon dugotrajnih izlaganja nepovoljnim okolnostima, osobito u djetinjstvu, kao što su zanemarivanje, zlostavljanje ili obiteljska disfunkcija.

Freepik

Istraživanja pokazuju da velik udio osoba s prvim ili ponovljenim epizodama depresije ima iskustvo ranijih trauma. Ovaj oblik depresije često je povezan s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om), ima kroničan tijek, veći rizik od suicidalnosti i sklonost povratku simptoma. Za razliku od „klasične” depresije, često slabije reagira na standardne antidepresive, dok se znatno bolji učinci postižu psihoterapijskim pristupima, posebno onima usmjerenima na obradu traume, poput kognitivno-bihevioralne terapije ili EMDR-a. Sve više se govori i o tome da trauma-povezana depresija ima specifične biološke mehanizme, zbog čega zahtijeva poseban terapijski pristup.

Seksualna trauma ostavlja dubok trag u mozgu - i mijenja način na koji osjećamo strah

“Ministarstvo zdravstva je ove godine, uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja, predstavilo novi Protokol za postupanje i komunikaciju u kriznim situacijama u području mentalnog zdravlja. Cilj novog protokola, koji je izradila međuresorna radna skupina Ministarstva zdravstva, jest unaprijediti suradnju svih službi koje pružaju psihološku podršku te osigurati koordinirano djelovanje - od ranog prepoznavanja rizika do hitne intervencije. Protokol definira tri razine intervencije: zelenu, žutu i crvenu zonu, ovisno o stupnju rizika”, komentiraju sugovornice.

Postporođajna depresija

Postporođajna depresija posebna je kategorija depresije za koju se još uvijek veže velika stigma kako smo spominjali na početku. Mnogima još uvijek nije jasno kako je moguće da žena koja je rodila može imati bilo kakve negativne osjećaje, osobito prema svom novorođenčetu. Problem je u tome što postporođajna depresija nije isto što i “baby blues”. Za razliku od prolaznog „baby bluesa“, koji se javlja odmah nakon poroda i obično nestaje za nekoliko tjedana, postporođajna depresija može trajati mjesecima i značajno narušiti kvalitetu života roditelja i zdravlje djeteta. Simptomi bolesti su dugotrajna tuga, gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, nesanica, anksioznost te poteškoće u povezivanju s djetetom.

Glavni čimbenici rizika uključuju hormonalne promjene nakon poroda, osobnu ili obiteljsku povijest depresije, traumatska iskustva tijekom trudnoće ili poroda te nedostatak socijalne potpore. Nerijetko ostaje neprepoznata jer mnoge nove majke iz straha od stigme ne traže pomoć.

Napadaji panike: Što su, kako se nositi s njima i kako terapija može pomoći?

U Hrvatskoj, srećom, postoji dobro razvijen sustav patronažne službe koja obilazi majke i novorođenčad. Redoviti kontakti patronažnih sestara s majkama u ranom postporođajnom razdoblju jedinstvena su prilika za prepoznavanje ranih znakova postporođajne depresije, emocionalnih poteškoća ili rizika za mentalno zdravlje.

Freepik

“Kako bi se taj potencijal u potpunosti iskoristio, bilo bi važno sustavno educirati patronažne sestre o procjeni rizika za postporođajnu depresiju, korištenju kratkih standardiziranih upitnika i prepoznavanju ranih simptoma. Na temelju takve procjene trebalo bi omogućiti da patronažne sestre češće obilaze majke koje se nalaze u povišenom riziku, čime bi se značajno povećala šansa za pravovremenu intervenciju i smanjenje težih posljedica”, objasnile su stručnjakinje iz HZJZ-a.

Primjer dobre prakse kod nas predstavlja program Postnatal Klinike za psihijatriju Vrapče koji se bavi sveobuhvatnom podrškom ženama u perinatalnom razdoblju, uključujući procjenu rizika, ranu dijagnostiku postporođajne depresije, psihoterapijsku podršku, psihoedukaciju i savjetovanje te rad s obitelji. U programu je naglasak stavljen na važnost sigurnog okruženja, dostupne stručne pomoći i destigmatizacije mentalnih poteškoća u postporođajnom razdoblju.

Funkcionalna "smrznutost": Što kada tijelo na traumu odgovori šutnjom?

“Iako sustav javnog zdravstva ima dobre početne preduvjete, poput mreže patronaže i postojećih specijaliziranih programa, čini se da je potrebna bolja organizirana, standardizirana i ravnomjerno dostupna podrška u cijeloj zemlji. Sustavno uvođenje edukacije, rutinskog screeninga i dostupnih perinatalnih programa omogućilo bi da svaka žena, bez obzira na mjesto stanovanja, dobije pravovremenu, stručnu i sveobuhvatnu podršku”, upozorile su sugovornice za kraj.