S napadajima panike danas se susreće velik broj ljudi. Nažalost, mnogo njih to nikada ne bi priznali jer u društvu još uvijek postoji stigma te se većina boji da će ih netko “prozvati ludima”.

Na samom početku, potrebno je naglasiti da ako se susrećete s napadajima panike, prvo što biste trebali znati to je da oni nisu ništa neobično niti stanje koje se ne može naučiti kontrolirati, ma koliko vam se strašnim činilo. Kako bismo objasnili kojim se sve tehnikama možete poslužiti kako biste se suočili i smirili svoje napadaje panike razgovarali smo s mr. sc. Andrejom Kostelić Martić, specijalisticom kliničke psihologije i kognitivno-bihevioralnom terapeutkinjom. Naša je sugovornica inače i autorica knjiga Napadaj panike ili neka teška bolest? Kako prepoznati napadaj panike i kako si pomoći u okviru kognitivno-bihevioralne terapije. 2. Dopunjeno izdanje,Medicinska naklada 2023.   i  Psihologinja na dijeti. Kognitivno-bihevioralnim tehnikama 24,1 kg manje u 6 mjeseci, Medicinska naklada, 2025.

Ovo niste znali o opsesivno kompulzivnom poremećaju - i vjerojatno vas se tiče više nego mislite

Napadaj panike najčešće se pojavljuje iznenada pa ga zapravo nikada ne možete predvidjeti. To je jedan od glavnih razloga zašto je toliko zastrašujuć. Radi se osjećaju koji se pojavljuje u situacijama kada osoba misli da se našla u klopci. Posebno je zanimljivo to što se osjećaj može pojaviti u svakodnevnim situacijama kada smo okruženi ljudima (prepun tramvaj, čekanje u redovima, na predstavi u kazalištu, let u avionu) i kada smo potpuno sami i opušteni (gledanje TV-a u dnevnom boravku, tuširanje, ispijanje kave).

Osobna arhiva Andreje Kostelić Martić

Napadaj panike ili panični napadaj je iznenadan napadaj intenzivnoga straha ili intenzivne nelagode koja dostiže vrhunac unutar nekoliko minuta. Psihologinja Kostelić Martić objasnila je da se tijekom napadaja panike pojavljuju četiri (ili više) od sljedećih simptoma:

1. Palpitacije, lupanje srca ili ubrzan puls
2. Znojenje
3. Drhtanje ili tresenje
4. Osjećaj nedostatka zraka
5. Osjećaj gušenja
6. Bol ili nelagoda u prsima
7. Mučnina ili želučane tegobe
8. Osjećaj vrtoglavice, nestabilnosti, ošamućenosti ili nesvjestice
9. Navale osjećaja topline ili hladnoće
10. Parestezije (osjećaji umrtvljenosti ili bockanja)
11. Derealizacija (osjećaj nestvarnosti) ili depersonalizacija (osoba je odvojena od same sebe)
12. Strah od gubitka kontrole ili osjećaj da će poludjeti
13. Strah od smrti.

Snažne i katastrofične misli česte su tijekom paničnih napadaja

Ljudi koji se suočavaju s napadajima panike često opisuju katastrofične misli poput osjećaja da će izgubiti razum ili umrijeti jer su simptomi koje doživljavaju veoma realni. Lupanje srca, pritisak u glavi, vrtoglavica, pritisak u prsima - sve su ovo fizički simptomi koji mogu ličiti na srčani ili možda udar te neka druga opasna stanja. Ako osoba sve ove simptome osjeća istovremeno nije čudno da pomisli kako gubi razum, ali važno je naglasiti da se ništa od toga zapravo ne može dogoditi jer se radi o lažnom alarmu koji se oglasio iako realna opasnost ne postoji.

Freepik

“Kad mozak percipira neku opasnost, aktivira stanje alarma u organizmu kako bi se organizam pripremio i suočio s opasnošću i u okviru odgovora aktiviraju se različiti organi u organizmu čiji rad primjećujemo preko simptoma”, objašnjava mr. sc. Kostelić Martić i dodaje: “Dakle, napadaj panike je stanje alarma zbog neke percipirane opasnosti, zapravo jedan jaki „odgovor napada ili bijega“. Problem je u tome što kod napadaja panike mozak postaje presenzibilan (krivo procijeni situaciju) i pali alarm u situaciji u kojoj mi nismo u opasnosti i mi se onda bojimo simptoma alarma jer ga ne možemo povezati sa situacijom.”

Dobar primjer koji ilustrira ovu hipersenzitivnost jest situacija u kojoj se osoba koja pati od napadaja panike našla u tramvaju punom ljudi. Naime, ljudi koji nemaju napadaje panike u tom će trenutku osjećati nelagodu, a moguće i biti živčani. Osoba koja pati od napadaja panike percipirat će situaciju kao opasnu po život. Zbog toga njezino će srce početi naglo lupati, počet će se znojiti i slično što u konačnici rezultira time da će se osoba svaki put prestrašiti tih simptoma, povezati ih s tom situacijom te početi izbjegavati vožnju tramvajem.

Naša sugovornica ističe da je najvažnije shvatiti da se alarmni sustav kod čovjeka razvijao milijunima godina kako bi nas zaštitio od opasnosti. Da su te reakcije štetne, ljudska vrsta bi izumrla generacijama unatrag jer bi se od napadaja panike ludilo ili umiralo.

Što vas stvarno sprječava da uspijete? Možda strah od neuspjeha – i evo kako ga pobijediti

U stanju alarma tijelo se prebacuje u način preživljavanja i aktivira niz automatskih reakcija koje nas pripremaju za borbu ili bijeg. Zjenice se šire kako bi propustile više svjetla, srce ubrzava rad i raste krvni tlak kako bi mišići dobili više krvi i kisika. Disanje postaje brže, mišići se napinju, a znojenje se pojačava kako bi se spriječilo pregrijavanje. Krv se preusmjerava iz kože, probavnog sustava i ekstremiteta prema velikim mišićnim skupinama, zbog čega se javljaju trnci, mučnina, suha usta ili osjećaj „kamena u trbuhu“.

Osobna arhiva Andreje Kostelić-Martić

Aktiviraju se i mehanizmi za pražnjenje crijeva i mjehura kako bi tijelo bilo „lakše“ za bijeg. Istodobno jetra izbacuje dodatnu glukozu u krv kao izvor brze energije, pa unos zašećerene vode u ovom stanju može samo pogoršati simptome jer tlak već raste. Sve ove reakcije dio su evolucijski programiranog odgovora na opasnost.

Pet iracionalnih uvjerenja

S obzirom na to da je aktiviran velik broj organa iako realne opasnosti nema, osoba koja doživljava napadaj panike njihov rad percipira kao simptome i u glavi stvara iracionalna uvjerenja. Ljudi se boje jer misle da će umrijeti jer imaju infarkt, pomišljaju na smrt od moždanog udara, strah ih je da će prestati disati, da će pasti u nesvijest i nitko im neće moći priskočiti u pomoć te da će potpuno izgubiti kontrolu i poludjeti.

“Važno je da se osoba s napadajima panike uvjeri da se nijedan od njezinih strahova neće ostvariti jer napadaj panike nije opasan, od njega se ne umire i uvijek prođe. Stoga je važno da se osoba u to sama uvjeri na osnovi činjenica i da kognitivno restrukturira automatske misli katastrofičnoga sadržaja i uvjerenja”, govori nam psihologinja.

Činjenice koje je važno znati kako biste se lakše nosili sa svakim od ovih uvjerenja:

“Umrijet ću jer imam infarkt”: Simptomi napadaja panike mogu nalikovati infarktu, ali se povlače nakon 20 do 30 minuta ili uz tehnike opuštanja, dok se simptomi infarkta stalno pogoršavaju. Osobe s napadajima panike imaju uredne kardiološke nalaze što znači da nisu srčani bolesnici.

“Umrijet ću od moždanog udara”: Iako simptomi mogu podsjećati na moždani udar, osobe koje pate od napadaja panike imaju prohodne krvne žile i ne može doći do udara kao kod osoba s aterosklerozom. Kod moždanog udara simptomi se ne smanjuju odmaranjem, ne nestaju nakon 20 do 30 minuta i često se pogoršavaju.

“Umrijet ću jer ću prestati disati”: Disanje je automatska funkcija koju kontrolira autonomni živčani sustav, pa tijelo ne može „zaboraviti disati“, čak ni u dubokom snu ili teškim psihičkim stanjima. Osjećaj gušenja posljedica je napetosti mišićne pregrade dijafragme, ali disanje nikada ne prestaje. 

“Past ću u nesvijest (nitko mi neće pomoći pa ću vjerojatno umrijeti)”: U nesvijest se pada zbog niskog tlaka, a kod napadaja panike tlak se najčešće povisi, što nesvjesticu čini vrlo malo vjerojatnom. Vrtoglavica je posljedica hiperventilacije, a ne gubitka svijesti. Mišići su napeti i spremni za akciju.

Freepik

“Izgubit ću kontrolu ili poludjeti”: Bježanje iz situacije nije gubitak kontrole nego pokušaj da se osoba zaštiti i osjeća sigurnije. Napadaji panike ne vode u psihozu ili shizofreniju jer se radi o potpuno različitim poremećajima koji nemaju zajednički razvojni put.

Razlika između napadaja panike i paničnog poremećaja

Postoje osobe koje se s napadajem panike susretnu jednom ili svega nekoliko puta u životu. Kod takvih osoba riječ je o epizodnom napadaju panike. Panični poremećaj teže je stanje i karakteriziraju ga ponovljeni napadaji panike koji zahtijevaju liječenje. Kako bi se postavila dijagnoza ovog poremećaja potrebno je zadovoljiti nekoliko kriterija:

• Neočekivani i ponavljajući panični napadaji (s četiri ili više simptoma)
• Nakon barem jednog napadaja, tijekom mjesec dana ili dulje prisutno je jedno od sljedećeg: stalna briga o ponavljanju napadaja ili njihovim mogućim posljedicama ili promjene u ponašanju zbog straha od napadaja (izbjegavanje aktivnosti, mjesta ili situacija)
• Poremećaj nije uzrokovan uzimanjem psihoaktivne tvari ili drugim zdravstvenim stanjem
• Simptomi se ne objašnjavaju bolje drugim psihičkim poremećajem, poput socijalne anksioznosti, fobija, OKP-a, PTSP-a ili separacijske anksioznosti.

Panični napadaji dolaze u tri tipa, objašnjava psihologinja Kostelić Martić: “Neočekivani (bez povoda) panični napadaji, u kojima početak paničnog napadaja nije praćen situacijskim okidačem (tj. pojavljuje se spontano). Situacijski ograničeni (s povodom) panični napadaji, u kojima se panični napadaj bez varijacija pojavljuje neposredno nakon izlaganja ili očekivanja određene situacije ili okidača (npr. ako osoba ugleda zmiju ili psa, to je uvijek okidač za trenutačni napadaj panike) i situacijski predisponirajući panični napadaji, koji se češće pojavljuju nakon izlaganja osobe određenoj situaciji ili okidaču, ali nisu nepromjenjivo vezani za situaciju i ne pojavljuju se obvezno trenutačno nakon izlaganja osobe situaciji (npr. napadaj će se vjerojatno pojaviti tijekom vožnje, ali se događa da osoba vozi, a ne dobije panični napadaj ili se on dogodi pola sata nakon vožnje).”

Ilustratorica knjige Lana Hudina i Andreja Kostelić Martić

“Da bi se dijagnosticirao panični poremećaj moraju se pojavljivati neočekivani panični napadaji.  Situacijski ograničeni panični napadaji najkarakterističniji su za socijalnu ili specifičnu fobiju. Situacijski predisponirajući panični napadaji posebno su česti u paničnom poremećaju, ali mogu se katkad pojaviti u specifičnoj ili socijalnoj fobiji”, ispričala nam je sugovornica.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) u liječenju napadaja panike

Ova terapija je kombinacija dva teorijska (bihevioralna i kognitivna paradigma) i terapijska pristupa (bihevioralna i kognitivna terapija). Osnovna je ideja bihevioralnog pristupa da je svako naše ponašanje kako prilagođeno, tako i neprilagođeno, naučeno ponašanje. Prema kognitivnoj paradigmi do psihičkih poremećaja dolazi zbog promjena u kognitivnim procesima, odnosno dolazi do specifičnih kognitivnih grešaka (distorzija) u tijeku procesa obrade informacija.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) ima stukturu koja uključuje postavljanje dijagnoze, rad na očekivanjima i motivaciji, definiranje ciljeva, rad na poremećaju sa specifičnim tehnikama, prevenciju povrata simptoma, evaluaciju terapije i kontrolu svakih tri ili šest mjeseci.

Mr. sc. Andreja Kostelić Martić objasnila nam je kako točno izgleda proces rada na napadajima panike te koji su koraci uključeni u njega:

1. Psihoedukativna intervencija. Sastoji se u davanju informacija u vezi s anksioznim poremećajem, tj. napadajem panike i dinamikom koje ih održavaju u vremenu.
2. Bihevioralne tehnike. Temelje se najviše na izravnom izlaganju podražajima i situacijama kojih se bojimo. Tu su uključene i tehnike opuštanja i abdominalnog disanja.
3. Tehnike temeljene na zamišljanju, opuštanju i disanju.
4. Tehnike izlaganja unutrašnjim (tjelesnim) podražajima. Sastoje se u izazivanju senzacija kojih se osoba plaši kao što su npr. tahikardija, znojenje, tresenje, vrtoglavice, mučnina itd. Cilj je postupno mijenjanje tumačenja koje pacijenti daju tim senzacijama.
5. Kognitivne tehnike. Sastoje se u modificiranju znanja, misli, uvjerenja, shema, očekivanja, ponašanja osoba.
6. Tehnike koje se primjenjuju za rad na samopoštovanju i samoefikasnosti, razvoju socijalnih vještina, suočavanju sa stresnim životnim situacijama te podizanju raspoloženja i psihofizičkoga zdravlja osobe.

Kako si sami možemo pomoći i kada je vrijeme za stručnu podršku?

“Ne smijemo bježati iz situacije jer svaki bijeg dovesti će do toga da ćemo se idući puta u toj situaciji još više bojati ili ćemo je početi izbjegavat. Pomoći vam može bilo koja distrakcija. Pokušajte popiti vodu ili se koncentrirati na 5 osjeta (njuh, sluh, dodir, vid, okus: mirisati parfem, slušati muziku, dirati nešto mekano, gledati ljude koji prolaze ako smo u parku npr. ili uzeti neki bombon i koncentrirati se na okus)”, savjetuje sugovornica kada smo ju upitali na koji način se osoba s napadajem panike može sama smiriti.

Osobna arhiva Andreje Kostelić Martić

Kada je u pitanju anksioznost koja se javila u kritičnoj situaciji psihologinja savjetuje da se ne piju uzbuđujuće tekućine (kava, alkohol), da se skine sat s ruke i podsjeti o prirodi anksioznosti. Trebali bi se izložiti situaciji i suočiti se s njom, zamišljati pozitivne slike i usredotočiti se na abdominalno disanje. Idealno bi bilo da sa sobom uvijek imate knjige, časopise, laptop ili nešto što volite kako bi ste se u trenutku mogli usredotočiti na bavljenje nečime što će vam maknuti pažnju sa straha. Dobra je tehnika zadati si zahtjevan zadatak koji će vam zaokupiti misli: križaljka, sudoku, računanje (odbrojavanje po tri od 1000 npr. 997, 994…). Važno je raditi i na automatskim negativnim mislima

Postoje normalna i patološka anksioznost te je jako važno razlikovati ih jer potonja zahtjeva uključivanje stručnjaka. Patološka anksizonost stanje je u kojem panika preplavljuje osobu te ju počinje u potpunosti kontrolirati. Iako je često moguće suočavati se s napadajima panike samo uz pomoć KBT-a, ponekada će ipak biti potrebna i farmakološka terapija.

“Osobe sa napadajima panike izjavljuju nakon nekoliko susreta u terapiji da vjeruju da napadaj panike nije opasan, ali da je jako neugodan i da su razvili „strah od straha“, boje se da će uopće morati ponovo trpjeti simptome straha u toku napadaja. Ne žele osjećati taj strah. Da bi napadaji panike nestali kroz terapiju se moraju naučiti različite tehnike za kontrolu misli, emocija i ponašanja, a vrlo često je potreban rad i na samopoštovanju i samoefikasnosti, razvoju socijalnih vještina, suočavanju sa stresnim životnim situacijama te podizanju raspoloženja i psihofizičkoga zdravlja osobe”, govori mr. sc. Kostelić Martić o svom iskustvu s osobama koje se bore s napadajima panike.

Zdraviji stil života može biti od velike pomoći

Stres, umor i način života imaju ključnu ulogu u pojavi napadaja panike, a prvi se napadaji najčešće javljaju kada je osoba psihički, emocionalno ili fizički iscrpljena. Mnoge se epizode mogu ublažiti ili znatno smanjiti uz promjene navika te primjenu kognitivno bihevioralnih tehnika, iako je ponekad potrebna i farmakološka terapija. Zdraviji stil života, smanjenje stresa i redovita briga o tijelu i emocijama često čine razliku između povremenih simptoma i potpunog oporavka.

Svi bismo se trebali potruditi da si osiguramo dovoljno sna i tjelesne aktivnosti, vrijeme za bavljanje stvarima koje volimo, izbjegavamo stimulanse poput nikotina i alkohola, prakticiramo tehnike opuštanja, a odlazak na psihoterapiju počnemo gledati kao nešto sasvim normalno i poželjno umjesto kao “nešto na što idu samo osobe s teškim psihičkim poremećajima”.