Europa se posljednjih desetljeća suočava s kontinuiranim padom nataliteta. Najnoviji podaci pokazuju da je ukupna stopa fertiliteta u Europskoj uniji, odnosno prosječan broj djece po ženi, pala na najnižu razinu u više od šest desetljeća. Stručnjaci upozoravaju da se radi o dugoročnom demografskom trendu koji mijenja strukturu stanovništva, ali naglašavaju i da Europa nije jedina regija koja se suočava s ovim izazovom.

Prema dostupnim podacima, prosječna stopa fertiliteta u EU pala je s 2,62 djece po ženi 1964. godine na oko 1,34 u 2024. godini. To je gotovo dvostruko smanjenje u samo šest desetljeća, piše Euronews.

Nijedna europska zemlja više nema stopu potrebnu za obnovu stanovništva

Demografi smatraju da je za stabilan broj stanovnika potrebna stopa fertiliteta od približno 2,1 djeteta po ženi. Europska unija je ispod te razine još od sredine 1970-ih godina. Danas nijedna europska država ne doseže tu razinu. U 2024. godini najvišu stopu fertiliteta u Europi ima Crna Gora s oko 1,75 djece po ženi. Slijede Bugarska s 1,72, Gruzija s 1,69 te Albanija i Srbija s oko 1,64. Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje s izrazito niskim stopama. Malta ima jednu od najnižih stopa u Europi s oko 1,01 djetetom po ženi.

Prepoznajte opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djeteta

Među najvećim europskim gospodarstvima Francuska ima relativno najvišu stopu fertiliteta, oko 1,61. Velika Britanija nalazi se blizu tog rezultata, iako se najnoviji podaci odnose na 2023. godinu. Njemačka je nešto iznad prosjeka Europske unije s približno 1,36 djece po ženi. S druge strane, južnoeuropske zemlje imaju znatno niže stope. U Španjolskoj stopa iznosi oko 1,10, dok je u Italiji oko 1,18.

U nordijskim zemljama razlike su također primjetne. Island ima jednu od viših stopa u toj regiji, dok su Danska, Norveška i Švedska nešto niže. Finska se, međutim, nalazi ispod europskog prosjeka.

Pad nataliteta nije samo europski fenomen

Stručnjaci ističu da Europa nije izoliran slučaj. Na globalnoj razini sve više država bilježi pad nataliteta ispod razine potrebne za obnovu stanovništva. Procjenjuje se da je 2018. godine oko polovice država svijeta imalo fertilitet ispod te razine, dok bi do sredine stoljeća takvih država mogla biti velika većina.

Razlozi za ovaj trend povezani su s dugoročnim društvenim promjenama. Veći pristup obrazovanju, šira dostupnost kontracepcije te promjene u načinu života utječu na odluke o roditeljstvu.

Freepik

Iako se pad nataliteta događa u gotovo svim europskim zemljama, razlike među državama i dalje su značajne. Demografi navode da je danas teže objasniti te razlike nego ranije. Primjerice, nordijske zemlje dugo su bile poznate po snažnim obiteljskim politikama i potporama roditeljima, ali i tamo su posljednjih godina zabilježeni značajni padovi nataliteta. To sugerira da državne potpore, iako važne, same po sebi možda nisu dovoljne da dugoročno povećaju broj rođenja.

Financijski i društveni čimbenici igraju veliku ulogu

Na odluku o roditeljstvu utječe niz socioekonomskih čimbenika. Među najvažnijima su:

• dostupnost stanovanja
  
  
• troškovi odgoja djece
  
  
• sigurnost zaposlenja
  
  
• mogućnost usklađivanja posla i roditeljstva

Stručnjaci ističu da se promijenio i način na koji ljudi gledaju na roditeljstvo. Danas mnogi roditelji žele osigurati visoku kvalitetu života, obrazovanja i stabilnosti za svoju djecu. Takva očekivanja povećavaju financijski i emocionalni teret roditeljstva. U kombinaciji s ekonomskom nesigurnošću, inflacijom i političkim nestabilnostima u svijetu, dio ljudi odlučuje imati manje djece ili odgađa roditeljstvo. Istodobno se sve češće pojavljuje i odluka o životu bez djece, iako istraživanja pokazuju da mnogi ljudi na kraju imaju manje djece nego što su prvotno željeli.

Mnoge države pokušavaju potaknuti natalitet kroz različite mjere, poput financijskih potpora za djecu, poreznih olakšica, subvencioniranog vrtića ili duljih roditeljskih dopusta. Ipak, istraživanja pokazuju da učinci takvih politika mogu biti ograničeni i neujednačeni.

Roditelji često rade ovu grešku, a ona poništava koristi obiteljskih rutina

Jedan od važnih demografskih trendova u Europi je i sve kasnije roditeljstvo. U zapadnoj i sjevernoj Europi odgađanje prvog djeteta počelo je još u drugoj polovici 20. stoljeća. U istočnoj Europi taj se proces dogodio nešto kasnije, ali i ondje prosječna dob pri prvom rođenju postupno raste. Odgađanje roditeljstva može privremeno smanjiti stopu fertiliteta jer se rođenja pomiču u kasniju životnu dob.

U razdoblju od 2014. do 2024. godine fertilitet u Europskoj uniji pao je s oko 1,54 na 1,34 djece po ženi. Neke zemlje zabilježile su posebno velike padove. Istodobno, u nekoliko država zabilježen je blagi porast nataliteta, primjerice u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Portugalu i Bugarskoj.

Demografski izazov koji će obilježiti budućnost Europe

Pad nataliteta postaje jedno od ključnih demografskih pitanja u Europi. Starenje stanovništva, smanjenje radne snage i pritisak na mirovinske sustave samo su neke od posljedica koje se već počinju osjećati.

Stručnjaci upozoravaju da razumijevanje razloga zbog kojih ljudi odgađaju ili odustaju od roditeljstva može pomoći u oblikovanju učinkovitijih društvenih politika. No jasno je da se radi o složenom fenomenu na koji utječu ekonomski, društveni i kulturni čimbenici.