Uoči Svjetskog dana prevencije samoubojstava, koji se svake godine obilježava 10. rujna, Psihološki centar Carpe Diem poziva na otvoreniji razgovor o temi koja u Hrvatskoj i dalje ostaje jedan od ozbiljnijih javnozdravstvenih problema.

Prema Registru samoubojstava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2024. godini u Hrvatskoj je zabilježeno 542 samoubojstva, manje nego godinu ranije i gotovo upola manje nego prije dvadesetak godina. Dugoročni trend je, dakle, silazan. No Hrvatska i dalje bilježi više stope smrtnosti od samoubojstava od prosjeka zemalja Europske unije.

Ukupno pada, no među mladima raste

Iza ohrabrujuće ukupne slike kriju se dvije skupine kojima trend ide u suprotnom smjeru — mladi i stariji.

Svjetski dan prevencije samoubojstava: Vrijeme za razgovor, bez stigme i uz dostupnu pomoć

Kod mladih brojke rastu. U dobnoj skupini od 15 do 19 godina broj slučajeva porastao je s 10 u 2023. na 15 u 2024. godini, a među mladima od 20 do 29 godina s 30 na 41. Samoubojstvo je jedan od vodećih uzroka smrti kod mladih, a najrizičniji su oni s psihičkim teškoćama. Prema istraživanjima, najčešći su motivi školski i akademski neuspjeh, sukobi s bliskim osobama te izloženost samoubojstvima drugih. Sve se češće spominje i usamljenost, velikim dijelom posljedica suvremenog načina života.

Tišina boli: Što nam mladi govore o svom mentalnom zdravlju i kako im pomoći

Ipak, rizik od samoubojstva raste s dobi, pa su starije osobe najrizičnija skupina. Kronične bolesti i drugi zdravstveni problemi, gubitak partnera ili dugogodišnjih prijatelja, nedostatak socijalnih kontakata i podrške te siromaštvo mogu produbiti depresivnost i tako povećati rizik. Zbog toga u centru naglašavaju potrebu za boljom dostupnošću skrbi starijim osobama, koje često završavaju na margini.

Muškarci počine samoubojstvo znatno češće od žena. Dio objašnjenja leži u tome što žene češće traže stručnu pomoć i podršku okoline, dok se kod muškaraca simptomi poput depresije nerijetko prikrivaju i ne rješavaju na primjeren način.

Nikad samo jedan razlog

Važno je naglasiti da samoubojstvo gotovo nikada nije posljedica jednog, izoliranog uzroka. Riječ je o ishodu složenog preplitanja bioloških, psiholoških, socijalnih i okolinskih čimbenika - od psihičkih teškoća, osobnih kriza i gubitaka, preko financijskih ili obiteljskih pritisaka, do izolacije, ovisnosti ili traumatskih iskustava.

Traženje "jednog razloga" često ne odgovara stvarnosti i može otežati pravovremeno prepoznavanje upozoravajućih znakova, a time i prevenciju. Uz to, kod bližnjih može izazvati nepotreban osjećaj krivnje za nešto na što nisu mogli utjecati.

Povezanost štiti, usamljenost povećava rizik

Jedan od najvažnijih zaštitnih čimbenika jest podržavajuća okolina — obitelj, prijatelji, škola, radno mjesto i zajednica. Osjećaj povezanosti i pripadnosti smanjuje rizik, dok ga usamljenost povećava. Tu usamljenost dodatno pojačavaju društvene promjene, razvoj tehnologije i intenzivno korištenje društvenih mreža, što se prepoznaje kao jedan od čimbenika porasta psihičkih poteškoća, osobito kod mlađih.

Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello navodi kako „dugoročno gledano, važno je njegovati kulturu u kojoj se svaka osoba vrednuje kao cjelovito ljudsko biće, a ne svodi na svoju funkciju, uspjeh ili praktičnu društvenu korisnost, kulturu koja potiče istinsku a ne površnu povezanost među ljudima te koja potiče međusobno povjerenje i podršku“.

Pitati nije opasno — šutjeti jest

Jedan od ključnih koraka u prevenciji jest destigmatizacija mentalnih poteškoća i suicidalnih misli. Strah od osude, srama ili nerazumijevanja i dalje mnoge sprječava da potraže pomoć na vrijeme — bilo za sebe, bilo za nekoga bliskog za koga strahuju.

Roditelji se, primjerice, često boje pitati djecu što im se događa, upravo zbog straha od odgovora, pa ne reagiraju na signale koje djeca šalju. Otvoreno postavljanje pitanja, aktivno slušanje bez osuđivanja i jasna poruka da je traženje stručne pomoći znak snage, a ne slabosti — mogu spasiti život.

Uz destigmatizaciju, iz centra podsjećaju i na ulogu odgovornog izvještavanja o samoubojstvu u medijima. Način na koji se o temi piše može utjecati na rizik oponašanja kod ranjivih osoba, ali i potaknuti ljude da potraže pomoć.

Psihološki centar Carpe Diem zaključuje kako je informiranje i osvještavanje javnosti prvi korak prema razumijevanju toga kako pristupiti ovom problemu.

Ne ustručavajte se tražiti pomoć

*Tekst nije zamjena za medicinski savjet. Ako osjećate bilo kakve tegobe, potražite pomoć liječnika.