Hrvatska i svjetska medicinska zajednica ostale su bez jednog od istaknutih stručnjaka u području kirurgije srca. Preminuo je prof. dr. sc. Marko Turina, kardiokirurg čiji je rad obilježio razvoj transplantacijske kirurgije i umjetnih srčanih sustava. Među njegovim najvećim postignućima ističe se zahvat iz 1977. godine, kada je prvi u svijetu ugradio umjetno srce izvan prsnog koša, piše N1.

Vijest o njegovoj smrti objavila je Klinika Magdalena, s kojom je Turina bio povezan od njezinih početaka. U klinici je sudjelovao u razvoju ustanove te svojim iskustvom i znanjem pridonosio stručnom usavršavanju liječnika.

„Svojim stručnim radom, mentorstvom i nesebičnim prenošenjem znanja na naše liječnike ostavio je dubok i trajan trag u našoj ustanovi i hrvatskoj kardiokirurgiji”, poručili su iz Klinike Magdalena.

Od Zagreba do vodećih pozicija u Zürichu

Marko Turina rođen je 1937. godine u Zagrebu, gdje je završio Medicinski fakultet 1961. godine. Daljnje stručno obrazovanje nastavio je u inozemstvu, specijalizirajući opću i kardiovaskularnu kirurgiju u Zürichu i San Diegu.

Profesionalni put najvećim je dijelom gradio u Sveučilišnoj bolnici u Zürichu, u kojoj je počeo raditi 1962. godine. Ondje je postupno preuzimao vodeće dužnosti, uključujući vodstvo Instituta za eksperimentalnu kirurgiju 1976. te predstojništvo Klinike za kardiovaskularnu kirurgiju 1985. godine.

Važna vijest za oboljele od raka prostate: U KBC Zagreb stiže nova mogućnost liječenja

Njegov doprinos medicinskoj znanosti prepoznat je i u akademskom svijetu. Od 1996. do 1998. godine bio je dekan Medicinskog fakulteta u Zürichu, a djelovao je i kao profesor na medicinskim fakultetima u Zürichu i Osijeku.

Medicinski zahvati koji su pomicali granice kirurgije srca

Prof. Turina je sudjelovao u razvoju postupaka koji su otvorili nove mogućnosti liječenja bolesnika s teškim srčanim bolestima. Posebno se posvetio transplantaciji srca i usavršavanju mehaničkih sustava za potporu njegovu radu. Njegovo ime ostalo je zabilježeno u povijesti medicine zahvaljujući prvoj ugradnji umjetnog srca izvan prsnog koša 1977. godine. Među njegovim pionirskim zahvatima navodi se i operacija prirođene srčane deformacije kod novorođenčeta.

Godine 1992. izabran je za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Osim po kirurškim postignućima, ostat će zapamćen i po obrazovanju novih generacija liječnika te doprinosu razvoju hrvatske kardiokirurgije. Iz Klinike Magdalena oprostili su se od njega uz zahvalnost za znanje, predanost i stručnu ostavštinu koju je ostavio iza sebe.