Metabolički sindrom podrazumijeva višestruku izraženost rizičnih čimbenika za kardiovaskularne bolesti od čijih posljedica i dan danas umire gotovo polovica svjetske populacije u razvijenim zemljama. Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je s nizom patofizioloških procesa duljeg trajanja i posljedičnom pojavom kardiovaskularnih obolijevanja i smrtnosti.

Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je sa suvremenim načinom života kojeg dominantno obilježava nedostatno kretanje te konzumacija loše i neuravnotežene prehrane.

Adipociti (masne stanice), lučenjem niza svojih produkata, utječu na brojne fiziološke procese, ali i pojavu niza bolesti. Prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva dolazi do postupne disfunkcije adipocita, prije svega mehanizmom uvećanja (hipertrofije) i umnožavanja (hiperplazije) adipocita, što je u izravnoj vezi s pojavom kronične upale niskog intenziteta. S obzirom na njihovu endokrinu funkciju, adipociti su podložni utjecaju nekolicine hormona, kao  hormona rasta, glukokortikoida, prolaktina, hormona štitnjače i inzulina, a sami sintetiziraju hormone poput leptina, adiponektina i rezistina, stoji na stranicama ZJZ Zadar. 

Nadalje, prekomjerno nakupljanje masnog tkiva dovodi do pojačanog oslobađanja slobodnih masnih kiselina čime se potiče stvaranje lipida i glukoneogeneza, što je jedan od značajnijih patofizioloških koraka u razvoju dislipidemije, ateroskleroze uz razvoj poremećaja metabolizma ugljikohidrata i inzulinske rezistencije.

Inzulinska rezistenicija

Procesi u okviru kronične upale niskog intenziteta u uskoj su vezi s poremećajem učinka inzulina na periferiji u sklopu inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija obilježena je oslabljenim perifernim učinkom inzulina, uz posljedično otežan ulazak glukoze u ciljne stanice (mišićne, jetrene, masno tkivo). Reakcijski metabolički odgovor organizma je postupno pojačano lučenje inzulina, kako natašte, tako i pod opterećenjem obrokom, što uvjetuje pojavu reaktivne hiperinzulinemije, koja jednim dijelom doprinosi debljanju.

Dodatne rizične čimbenike debljine predstavlja i poremećena ravnoteža leptina i adiponektina te njihova povezanost sa središnjim živčanim sustavom (hipotalamusom), što je izravno povezano s poremećenim osjetom gladi i sitosti.

Posljedice

Višegodišnja posljedica kombiniranog metaboličkog poremećaja inzulinske rezistencije i pretilosti, neminovno dovodi i do najčešćeg oblika šećerne bolesti – tipa 2. Višegodišnja „prenapregnutost” beta stanica gušterače s posljedičnom hiperinzulinemijom dovodi do njihova postupnog iscrpljivanja, zbog čega gušterača svojom endogenom funkcijom ne može pratiti uobičajene oscilacije glikemije, pri čemu dolazi do porasta razine glikemije i pojave šećerne bolesti.

Kako držati dijabetes pod kontrolom? Tri ključna principa pomažu kod 50 posto oboljelih

Uz pretilost i/ili šećernu bolest, nerijetko su od rizičnih čimbenika pridruženi povišeni arterijski tlak i poremećaj razine lipida (dislipidemija), što sve zajedno ima značajan kumulativni učinak u ubrzanom tijeku ateroskleroze ili ovapnjenja krvnih žila.

Najznačajnije bolesti,  vodeće po udjelu smrtnosti, su kardiovaskularne bolesti, a izravna su posljedica kombiniranih rizičnih čimbenika. Kombinacija kronične upale niskog intenziteta, arterijske hipertenzije, dislipidemije, šećerne bolesti i/ili pretilosti, ubrzavaju tijek ateroskleroze. Pritom upravno kronična upala ima najznačajniji pojedinačni učinak u stvaranju nestabilnih aterosklerotskih plakova čijim pucanjem dolazi do pojave infarkta srca ili mozga.

Primarno pod utjecajem pretilosti i u uvjetima povišenog krvnog tlaka, dolazi do nepovoljne remodelacije srčanog mišića i do njihova funkcionalnog, a ponekad i strukturnog slabljenja – kardiomiopatije.

Metabolički sindrom predstavlja klinički entitet koji obuhvaća središnji tip pretilosti te dva od četiri navedena rizična čimbenika:

Povišene vrijednosti:

• triglicerida (>1,7 mmol/L)
• snižene vrijednosti HDL kolesterola (<0,9 mmol/L za muškarce i <1.1 mmol/L za žene)
• povišene vrijednosti krvnog tlaka (>130/85 mmHg uz od ranije poznatu arterijsku hipertenziju)
• povišene vrijednosti šećera u plazmi natašte (>5,6 mmol/L) i/ili poremećaj tolerancije glukoze (7,8-11,1 mmol/L nakon obroka), kao i uz ranije utvrđenu šećernu bolest.

Dislipidemija - loš profil lipidograma, poremećaj metabolizma masnoća, predstavlja vodeći čimbenik ubrzane ateroskleroze, odnosno ovapnjenja krvnih žila koje na taj način gube svoju elastičnost te postaju krute što dodatno pogoduje napredovanju povišenog krvnog tlaka.

Široka prevalencija inzulinske rezistencije, nespecifičnost simptoma i poprilično nerazumijevanje od strane većeg dijela medicinske struke, nameću nužno aktivnije liječenje inzulinske rezistencije kao jedan od vodećih rizičnih čimbenika za pojavu šećerne bolesti. Radi se o poremećaju metabolizma ugljikohidrata kod kojeg, zbog progresivnog slabljenja perifernog učinka inzulina, dolazi do reaktivne hiperinzulinemije. Anabolički učinak hormona inzulina jedna je od pretpostavki prirasta na tjelesnoj težini i posljedičnoj debljini.

Dijabetes tijekom trudnoće povezan s većim rizikom ADHD-a i autizma kod djece?

Šećernoj bolesti u pravilu prethode godine, ne kontrolirana inzulinska rezistencija, uz koju se kao popratna stanja, povezuju autoimune bolesti štitnjače te sindrom policističnih jajnika.

Kod liječenja je nužno provesti značajne promjene životnih navika

Izbjegavanja sjedilačkog načina života, redovita tjelovježba, uravnotežena prehrana uz izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkoholnih pića, duhanskih proizvoda, procesuirane hrane, gaziranih te zaslađenih pića. Nužno je svakako reducirati unos soli od najranije dobi. Na prevenciju debljine, osobito kod djece, treba djelovati pravovremeno te ju uključiti u sva područja zdravstvenog sustava.

Metabolički sindrom najčešće je uzrokovan pogrešnim načinom života. Izloženost stresu, neredovita i neizbalansirana prehrana, tjelesna neaktivnost, nedostatak sna, samo su neke od odrednica životnog stila modernog čovjeka. Očuvanje zdravlja i prevencija bolesti započinje znanjem. Razvoj svjesti i informiranje o rizicima, preduvjet su uspješne prevencije od strane liječničke ordinacije, nutricionističkih savjetovališta, obiteljskog okruženja, na razini vrtića, škola, javnozdravstvenih ustanova, a vrlo koristan doprinos mogu dati i nevladine organizacije te udruge građana. 

Autor: Petra Brok, mag. nutr., Služba za javno zdravstvo "Savjetovalište za prehranu"