Freepik
Posljednji put je bio u plusu 1998. godine, a od tada se dug stalno povećava. Ovaj dugotrajni manjak važan je za razumijevanje najavljenog poskupljena dopunskog zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih usluga koje HZZO plaća.
Financijsko izvješće HZZO-a za 2024. godinu potvrđuje da se hrvatski zdravstveni sustav i dalje suočava s duboko ukorijenjenom strukturnom neravnotežom. Iako je proračun HZZO-a dosegnuo šest milijardi eura i dalje se gomilaju dugovi.
Stručnjaci smatraju da zdravstvu treba oko 800 milijuna eura više da bi prestalo generirati dug prestalo generirati novi dug. Za iduću godinu predviđeno je povećanje za zdravstvo od 500 milijuna eura.
Država plaća manje: HZZO vrednuje dijagnostiku ispod tržišne cijene
Recimo prošle godine, prema podacima iz Financijskog izvješća HZZO-a za 2024. godinu, rashodi za dopunsko zdravstveno osiguranje, koje sada atronomski ide gore, su porasli čak 38,2 posto, dosegnuvši 279 milijuna eura. Istovremeno, prihodi od dopunskog osiguranja iznosili su 218,8 milijuna eura, što znači da je taj segment sam generirao deficit od više od 73 milijuna eura.
Ukupni podaci ukazuju da povećanje proračuna HZZO-a nije dovoljno za stabilizaciju sustava, te da će bez strukturnih reformi jaz između prihoda i rashoda i dalje rasti.
Troškovi zdravstva rastu zbog skupljih medicinskih postupaka, novih terapija i inflacije. Međutim, hrvatski model financiranja ne prati taj rast. Bolnice imaju fiksne limite koji ne odgovaraju stvarnim potrebama i potrošnji. Nakon što isplate plaće, ostaje im malo novca za materijalne troškove i lijekove, pa se dugovi stalno stvaraju.
Sustavna podfinanciranost vidi se i u cijenama koje HZZO plaća zdravstvenim ustanovama za usluge. Prema konkretnim podacima, o čemu smo ranije pisali, HZZO za mnoge postupke, poput ultrazvuka, plaća samo oko 50 posto njihove stvarne tržišne cijene.Te cijene ne prate inflaciju ni rast troškova. Dizanjem cijena zdravstvenih usluga smanjit će se fiktivni dug između bolnica i HZZO-a. Međutim, niti je to dovoljno niti će se tako riješiti problem.
Sustav je neodrživ i nužna je reforma. Pokupljenjem dopunskog osiguranja HZZO sigurno nastoji posušiti dio manjka, ali pitanje je hoće li uspjeti. Ako privatni osiguravatelji ostanu pri sadašnjim cijenama moguć je odlijev korisnika dopunskog osiguranja prema privatnom sektoru.
Trenutno su u sustavu HZZO-a evidentirane:
Dakle, gotovo četiri od pet korisnika dopunsko osiguranje plaća iz svog džepa, dok je nešto više od pola milijuna osiguranika oslobođeno plaćanja. To je velik trošak za državni proračun.
HZZO trenutačno ne iznosi procjene mogućih budućih prihoda od dopunskog osiguranja u slučaju promjene cijene police, uz obrazloženje da:
Drugim riječima, vlast nema javno dostupan model koji bi pokazao koliko bi povećanje cijene donijelo stvarnih dodatnih prihoda.
Povećanje cijene dopunskog i korekcija cijena zdravstvenih usluga mogli bi donijeti kratkoročno olakšanje za proračun. No, bez strukturnih promjena kao što su revizija limita, usklađivanje cijena sa stvarnim troškovima i stabilan model financiranja, teško je očekivati da će sustav dugoročno izaći iz minusa.
Dug HZZO-a, koji traje više od dvadeset godina, jasno pokazuje da se problem ne može riješiti djelomičnim mjerama. Potrebna je sveobuhvatna reforma koja obuhvaća i prihode i rashode.