Kupnja uređaja za magnetsku rezonanciju (MR) često se u javnosti prikazuje kao trajno rješenje i značajna ušteda za javni zdravstveni sustav.

Međutim, realnost je znatno složenija. Prema jednostavnoj računici, nabava MR uređaja iznosi otprilike 1,5 milijuna eura, dok je za opremanja oko 120 četvornih metara prostora prema pravilima struke potrebno još oko pola milijuna eura. Dakle, država u startu treba 2.000.000 eura samo za instalaciju, prije nego što je prvi pacijent uopće zakoračio u zgradu.

Što smo mogli dobiti za taj novac?

Ako uzmemo u obzir da je prosječna cijena MR pregleda koju HZZO plaća privatniku oko 200 eura, jednostavnom matematikom dolazimo do zaključka: za iznos od dva milijuna eura, koliko stoji postavljanje uređaja, država može financirati čak 10.000 MR  pregleda u postojećim privatnim ustanovama.

No, paradoks tu tek počinje. Nakon što stroj proradi, troškovi za proračun ne staju, jer bolnica preuzima teret koji privatnik inače snosi sam.

1. HZZO plaća pretragu, bez obzira na vlasništvo

Mnogi vjeruju da će pretraga biti „besplatna“ jer bolnica ima vlastiti uređaj. To nije točno. HZZO i dalje plaća svaku pretragu prema važećem cjeniku, bez obzira na to izvodi li je privatna ili javna ustanova. Sredstva dolaze iz istog proračuna, a razlika je samo u tome tko ih prima.

2. Skriveni troškovi

Dok privatnik unutar tih 200 eura mora ostvariti dobit i pokriti sve rizike, u slučaju da javna bolnica ima uređaj, unutar te iste cijene mora dodatno financirati:

• Održavanje i servis: Godišnji ugovori za održavanje ovih uređaja su skupi. Privatne ustanove same snose taj trošak, dok u bolnicama on opterećuje proračun ili bolnički limit.
• Hladni pogon i osoblje: Inženjeri radiologije i liječnici moraju biti dostupni i plaćeni bez obzira na iskorištenost uređaja.

3. Gdje je onda ušteda?

Ako HZZO plaća istu cijenu i bolnicama i privatnicima, a bolnice pritom snose dodatne troškove prostora i održavanja, postavlja se pitanje financijske koristi.

Kratkoročno, uštede su rijetke. Više uređaja može ubrzati protok pacijenata, ali samo pod uvjetom da postoji dovoljan broj radiologa koji će te nalaze očitati. Bez njih, novi stroj je samo skupi komad tehnike koji ne smanjuje liste čekanja.

Profit vs. Javni trošak

Bez jasnog plana kako uređaj maksimalno iskoristiti, ova investicija ne izgleda kao ušteda, već kao dvostruko plaćanje. Država preuzima sve poslovne rizike i troškove održavanja koje su ranije snosili privatnici, dok ukupan trošak za porezne obveznike zapravo - raste.