Kako joj samo ime govori, manualna fizioterapija bazira se na radu rukama s pacijentom. Ciljevi tretmana kao što su povećanje mobilnosti, opsega pokreta i smanjenje boli postižu se ručnim tehnikama “jedan na jedan” što znači da se terapija određuje individualno za svakog pacijenta. Vrlo se često događa da ljudi miješaju ovu vrstu fizioterapije s klasičnom masažom, a zašto su to dva potpuno različita tretmana i kako manualna fizioterapija pomaže ljudima s autoimunim bolestima govori fizioterapeutkinja Matea Perković.

Matea Perković radi s osobama koje imaju “uobičajenije” probleme, ali i s onima koji pate od autoimunih bolesti. Osobe koje pate od bolova u vratu, donjem dijelu leđa, glavobolja i napetosti u tijelu često imaju želju za što bržim oporavkom i savjetima kako da izbjegnu ova stanja te je njihov razlog za traženje usluga manualne fizioterapije najčešće vezan za loša iskustva s klasičnim pristupom ili dugim čekanjem na red za tretman. S druge strane, osobe s autoimunim stanjima često su razočarane u zdravstveni sustav jer ne podržava personaliziran pristup koji je ovim ljudima naprosto nužan.

Život sa psorijazom: “Rano sam shvatila da neću živjeti kao većina vršnjaka”

Važno je znati da je svaki fizioterapijski proces baziran na suradnji između fizioterapeuta i pacijenta: “Pacijenti nisu i nikad ne bi trebali biti pasivni sudionici u procesu fizioterapije. Zato se svaki fizioterapijski plan treba završiti s uputama kako dalje, koje vježbe i koje aktivnosti raditi kako bi se održala kvaliteta života te kako pacijent ne bi postao ovisan o pomoći izvana.”

Osobe s autoimunim bolestima zahtijevaju posebnu pažnju

Tijelo osobe s jednim ili više autoimunih stanja u potpunosti se razlikuje od tijela zdrave osobe pa mu je potrebno pristupiti na potpuno drugačiji način. Njihovo tijelo će vrlo vjerojatno potpuno drugačije reagirati na određene tehnike i tretmane pa je važno prilagoditi cijeli proces. Kronične upale svakodnevica su ovih osoba, a često dolazi i do oštećenja tkiva. Zbog svih ovih “prepreka” s kojima se pacijenti susreću neophodno je napraviti fizioterapijsku procjenu koja se sastoji od kratkog intervjua na samom početku kako bi se saznalo kakvo je trenutno stanje organizma.

“Simptomi se kod osobe s autoimunom bolešću mogu pogoršati ovisno o vremenu, stresu, prehrani, manjku sna ili primjeni neke od tehnika koje ne odgovaraju pojedincu. Kiropraktika i općenito tehnike s naglim pokretima, te duboko tkivne masaže nisu primjerene tehnike za navedena stanja. Kod oboljelih od autoimunih bolesti idealan kandidat bi bio onaj koji nije u stanju akutnih upala nego u stabilnom stanju sa simptomima poput smanjene pokretljivosti, ukočenosti zglobova, mišićne napetosti, problemima sa spavanjem ili glavoboljama”, kaže fizioterapeutkinja.

Foto: Privatna arhiva Matee Perković

Spektar autoimunih bolesti jako je širok jer ih ima preko stotinu, ali kada se govori o teškim autoimunim bolestima kao što su sklerodermija, reumatoidni artritis ili lupus potrebno je znati da svaka od njih sa sobom donosi neke kontraindikacije. Zbog toga kod ljudi s ovim stanjima vježbe koje nisu točno prilagođene određenoj osobi zapravo mogu pogoršati njezino stanje.

“Kod osoba koje primjerice imaju lupus uobičajen pristup “no pain no gain” može dovesti do upalnih stanja uzrokovanih vježbom. Takvo stanje dovodi dalje do ekstremne iznemoglosti, bolova u zglobovima, mišićne slabosti pa čak i groznice. Dodatan razlog zašto je nemoguće imati univerzalan pristup kod autoimunih bolesti je primjer gdje osoba oboljela od RA ili sklerodermije ima teške kontrakture na šakama i na fizioterapeutu je da osmisli posebno prilagođen set vježbi”, objasnila je Matea Perković opasnosti neprilagođenog pristupa.

Procjena klijenta i biranje tehnike

Potrebno je donijeti potpunu procjenu klijentova stanja pa se prvi susret sastoji od fizioterapijske procjene i manualnog tretmana, a sve traje 90 minuta. Prvi dio termina rezerviran je za uzimanje anamneze i procjenu posture pacijenta. Nakon toga fizioterapeutkinja palpira napete mišiće i pronalazi disbalanse ili posturalna odstupanja koja nije mogla uočiti vizualno. U drugom dijelu procjene prolazi se kroz tretman, objašnjavaju vježbe s kojima bi bilo dobro početi i fizioterapeutkinja daje svoje mišljenje vezano za konačne ciljeve.

Fitness trener otkriva najvažnije vježbe snage i pravilnu tehniku izvođenja

Tehnika kojom će se koristiti u tretmanima zapravo ovisi o cilju terapije. Limfna drenaža, primjerice, koristi se ako je cilj smanjenje otekline nakon mastektomije. Ako je ideja povećati opseg pokreta i raditi na mobilnosti vezivnog tkiva kod osobe sa sklerodermijom bira se miofascijalna relaksacija. Kod osoba s mišićnim disbalansom koristit će se NKT tehnika kako bi se dijagnosticiralo u kojim je mišićima uzrok.

Freepik

Matea Perković govori kako je na svom profesionalnom putu susrela mnogo teških priča koje su je oblikovale u fizioterapeutkinju kakva je danas: “Sjećam se mladića koji je imao opekline 3. stupnja po većini tijela i njemu je činjenica da je nakon terapije ponovno mogao okrenuti vrat u stranu bila nada za daljnju borbu. Sjećam se i žene koja je došla bez dijagnoze, ali s nebrojeno mnogo simptoma i mi (fizioterapeuti) smo bili prvi koji smo joj povjerovali da zbilja osjeća bol. Ponekad je to dovoljno, samo biti čovjekom i saslušati osobu pred sobom. Možda zvuči kao fraza, ali svi ti ljudi, oblikovali se me kao terapeuta i u trenucima kad osjećam da nemam dovoljno iskustva, znanja ili edukacija iza sebe, samo poslušam osobu pred sobom i gledam je kao cjelinu. Znam da je svaka bol višedimenzionalna kao i rješenje.”

Različiti pacijenti zahtijevaju različit pristup

Ljudi su različiti pa je i za rad sa svakim pacijentom, koji sa sobom donosi drugačiji način života, osobnost i probleme, potrebno znati kako se prilagoditi. Neki pacijenti su spremniji prihvatiti odgovornost prema zdravlju, shvatili su da se moraju boriti za sebe i staviti svoje potrebe na prvo mjesto te shvaćaju da je to dio koji ovisi isključivo o njima.

Kada je nakon poroda sigurno početi s vježbanjem? Fitness trenerica odgovara na popularna pitanja

Nažalost, postoje i oni koji se nalaze u fazi šoka ili ljutnje i još nisu naučili upravljati vlastitim emocijama kada je bolest u pitanju. Takvim je ljudima potrebno pristupiti na nježan i empatičan način te im biti oslonac dok ne budu u potpunosti spremni prihvatiti da neke stvari nisu pod njihovom kontrolom, ali se puno može postići trudom u područjima u kojima je nešto moguće poboljšati.

Freepik

“Primijetila sam da kod nekih pacijenata, nakon terapije, osjetim da su nježniji prema sebi i napokon počinju osluškivati svoje tijelo. Neki, pak, još nisu spremni ući u taj proces, ali to je sasvim shvatljivo. U svakom mi je slučaju čast raditi s obje skupine jer smatram da najviše učim upravo od svojih pacijenata”, rekla je ponosno Matea Perković na samom kraju razgovora.