Posljednjih se dana u javnosti mnogo raspravlja o nezadovoljstvu čistačica KBC-a Zagreb koje smatraju da nisu adekvatno plaćene za posao koji moraju obavljati svaki dan. U razgovoru s Tanjom Leontić, predsjednicom Sindikata KBC Zagreb, otkrili smo da je slučaj spremačica zapravo otvorio mnogo šire pitanje i pokazao da trenutačni sustav plaća i koeficijenata u javnim i državnim službama ne vrednuje uvijek dosljedno stvarnu složenost poslova, razinu odgovornosti i uvjete u kojima ljudi rade.

“Spremačice nisu problem sustava. One su ukazale na problem i razotkrile anomalije koje se odnose i na brojna druga radna mjesta u zdravstvu, socijalnoj skrbi te drugim javnim i državnim službama”, upozorila je sugovornica na početku.

Nije isto čistiti administrativni ured i operacijsku salu

Tanja Leontić izražava zabrinutost te govori kako je nedostatak radnika na poslovima koji uključuju čišćenje prostora velik problem s kojim se ne suočava samo KBC Zagreb, već velik broj drugih ustanova. Činjenica je da postojeći broj zaposlenih ne zadovoljava opseg i složenost posla koji je potrebno svakodnevno obavljati. 

“Na pojedinim posebno zahtjevnim radilištima u KBC-u Zagreb imali smo situaciju da su samo četiri spremačice održavale više od 3.000 m² prostora na dvije lokacije, uključujući operacijske sale, jedinice intenzivnog liječenja, hodnike, sanitarne čvorove i druge prostore vrlo visokog rizika”, opisuje Tanja Leontić koliko je problem ukorijenjen u KBC-u Zagreb.

Odgovornost, učestalost čišćenja i opseg rada ovise tome čisti li se prostor s oznakom niskog, srednjeg, visokog ili vrlo visokog rizika: “Nije isto čistiti administrativni prostor i operacijsku salu, jedinicu intenzivnog liječenja, onkološki odjel, nuklearnu medicinu, infektivni odjel, sterilizaciju ili druge prostore povećanog rizika. Čišćenje bolnice nije pitanje estetike ili urednosti prostora. To je pitanje sigurnosti pacijenata, korisnika i zaposlenika te jedan od važnih elemenata prevencije bolničkih infekcija.”

Osobe koje se bave poslovima čišćenja u bolničkim ustanovama svakodnevno su izložene opasnosti za vlastito zdravlje. Dolaze u kontakt s opasnim kemikalijama, citostaticima, biološkim materijalom i radioizotopima, ali i izlučevinama pacijenata. Sudjeluju i u prikupljanju, razvrstavanju i zbrinjavanju infektivnog i anatomskog otpada.

Zbog svega toga važno je naglasiti da njihov posao zahtijeva izrazitu odgovornost, profesionalnost, znanje i pridržavanje strogih mjera zaštite na radu. 

Početna neto plaća spremačice iznosi između 850 i 900 eura

Tanja Leontić naglašava da nedostatak kadra zapravo nije posljedica toga da ljudi ne žele raditi, već direktan rezultat nedovoljnog vrednovanja rada spremačica. Radi se o iznimno zahtjevnim radnim mjestima koja u ovom trenutku, smatraju zaposleni na tim radnim mjestima, nisu adekvatno plaćena s obzirom na razinu odgovornosti.

Magnific

Predsjednica priča kako se plaće spremačica na početku kreću između 850 i 900 eura neto te je to realna slika zarade u sektoru. Iznosi od 1.200 ili 1.300 eura o kojima se ponekad piše u javnosti zapravo su rezultat prekovremenog, noćnog i rada vikendima te blagdanima. Dakle, radi se o iznosu koji je plaćen za dodatno opterećenje na poslu. 

Osim plaća, postoje i drugi problemi na koje je potrebno obratiti pažnju kaže sugovornica i dodaje: “Tu su i uvjeti rada, fizičko opterećenje, organizacija posla i činjenica da ljudi moraju osjećati da se njihov rad cijeni. Slučaj spremačica pokazao je i problem važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama.”

Helikopter hitne pomoći postao je važna karika spašavanja života

Za većinu radnih mjesta za koja je uvjet završena osnovna škola propisan je jedinstveni koeficijent od 1,15 bez ikakvog razlikovanja prema stvarnim zahtjevima i rizicima određenog zanimanja. No, to nije nešto što se odnosi samo na spremačice, već i na mnoga druga radna mjesta u zdravstvenim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, ali i drugim javnim i državnim službama. 

“Upravo zato smatramo da slučaj spremačica nije otvorio problem jedne profesije, nego problem načina na koji se u sustavu vrednuju poslovi različite složenosti, odgovornosti i rizika”, naglasila je predsjednica Sindikata.

“Hitna korekcija koeficijenata nužan je prvi korak, ali sama po sebi neće riješiti problem”

Tanja Leontić ističe da je potrebna cjelovita revizija sustava vrednovanja rada u javnim i državnim službama kako bi se radna mjesta vrednovala prema stvarnoj složenosti poslova, odgovornosti, uvjetima rada i profesionalnim rizicima.

Slučaj spremačica ukazuje na to da sustav više ne prati stvarne uvjete iz prakse. Isti koeficijent može imati radno mjesto koje se obavlja u prostoru manjeg rizika i radno mjesto koje se obavlja u operacijskoj sali, jedinici intenzivnog liječenja ili drugim prostorima vrlo visokog rizika što, smatraju u Sindikatu, nije primjereno stvarnim uvjetima rada. 

Magnific

Iz Sindikata su rekli kako od poslodavaca očekuju da u okviru svojih ovlasti osiguraju dovoljan broj zaposlenika, unaprijede organizaciju rada, pravodobno popunjavaju radna mjesta, analiziraju stvarno opterećenje radnika te spriječe da se nedostatak zaposlenih rješava stalnim opterećenjem postojećih radnika.

Od Vlade, s druge strane, traže otvaranje cjelovite revizije Uredbe o koeficijentima za javne i državne službe, hitnu korekciju položaja najviše pogođenih skupina radnika i ponovno vrednovanje poslova prema stvarnim uvjetima rada, odgovornosti i rizicima.

Gotovo četvrtina zaposlenika KBC-a Split tijekom lipnja bila je na bolovanju

Potrebno je osigurati bolje uvjete rada, povećati konkurentnost plaća, unaprijediti planiranje kadrova i dugoročno riješiti status svih pomoćnih i tehničkih zanimanja bez kojih zdravstveni sustav, sustav socijalne skrbi, državna uprava i druge javne službe ne mogu funkcionirati.

“Ovo nije priča samo o spremačicama niti samo o KBC-u Zagreb. Ovo je priča o potrebi da se u cijelim javnim i državnim službama pravednije vrednuje rad ljudi koji svakodnevno osiguravaju funkcioniranje sustava. Slučaj spremačica samo je otvorio pitanje koje više ne možemo ignorirati, pitanje pravednog, održivog i odgovornog sustava vrednovanja rada”, poručuje za kraj Tanja Leontić.