KBC Rijeka nedavno je uveo specifičnu imunoterapiju, odnosno hiposenzitizaciju otrovom pčele i ose, namijenjenu prvenstveno osobama koje su nakon uboda doživjele ozbiljnu sistemsku alergijsku reakciju. Riječ je o terapiji kojom se imunološki sustav postupnim izlaganjem precizno određenim dozama pročišćenog otrova nastoji usmjeriti tako da pri budućem ubodu više ne reagira burno. Za razliku od lijekova kojima se zbrinjava već nastala alergijska reakcija, hiposenzitizacija djeluje na sam mehanizam alergije i može značajno smanjiti rizik od nove teške reakcije.

Individualizirana mRNA terapija protiv melanoma pokazala uspjeh u velikom ispitivanju faze 3

Terapija se provodi u Zavodu za kliničku farmakologiju KBC-a Rijeka, a njezino uvođenje posebno je važno za pacijente iz Rijeke i okolice koji su dosad na takvo višegodišnje liječenje morali odlaziti u Zagreb. O tome kome je hiposenzitizacija namijenjena, kako se zapravo može promijeniti odgovor imunološkog sustava na otrov te koliko terapija može smanjiti strah od svakog sljedećeg uboda, razgovarali smo s Igorom Rubinićem, dr. med., sa Zavoda za kliničku farmakologiju KBC-a Rijeka.

Kada ubod više nije samo neugodna lokalna reakcija?

Ubod pčele, ose ili stršljena kod većine ljudi izazvat će bol, crvenilo i oteklinu na mjestu uboda. Kod alergičnih osoba, međutim, imunološki sustav otrov može pogrešno prepoznati kao ozbiljnu prijetnju. Kako objašnjava dr. Igor Rubinić, taj proces najčešće počinje još prilikom nekog prethodnog uboda koji je mogao proći sasvim uobičajeno. Organizam tada stvara IgE protutijela i dolazi do senzibilizacije, a osoba pritom ne mora imati nikakve simptome. Problem se može pojaviti tek pri sljedećem susretu s otrovom, kada se u vrlo kratkom vremenu oslobađaju snažni posrednici upale. Posljedica mogu biti promjene na koži, otežano disanje, širenje i povećana propusnost krvnih žila te pad krvnog tlaka, a u najtežim slučajevima razvija se anafilaksija.

Magnific

Posebno je važno razlikovati alergijsku reakciju od uobičajene posljedice uboda. Lokalna bol, crvenilo i oteklina očekivane su reakcije, a kod nekih ljudi oteklina može biti i vrlo velika te trajati nekoliko dana. Znak za uzbunu su simptomi koji se pojavljuju udaljeno od mjesta uboda, osobito problemi s disanjem, promuklost ili osjećaj zatvaranja grla, omaglica, nagli pad tlaka, gubitak svijesti ili naglo pogoršanje općeg stanja.

Dr. Rubinić pritom upozorava na jednu važnu zabludu: “Teška reakcija ne mora imati kožne simptome, pa izostanak osipa ne isključuje anafilaksiju. Također, ubod u usta ili grlo može samom oteklinom ugroziti dišni put i kod osobe koja uopće nije alergična, pa i to traži hitan pregled.”

Kod osoba koje su već doživjele sistemsku alergijsku reakciju zato je važna alergološka obrada. Njome se nastoji utvrditi je li reakcija doista bila alergijska, koji ju je kukac izazvao te koliki je rizik da se ponovi. Pritom pozitivan alergološki test sam po sebi nije dovoljan, može se pronaći i kod osoba koje ubode inače dobro podnose, zbog čega se rezultati uvijek promatraju zajedno s prethodnom reakcijom pacijenta.

Toplinski valovi ove godine rušili rekorde u Hrvatskoj. U Rijeci trajao čak 20 dana

Glavni kandidati za imunoterapiju osobe su koje su nakon uboda imale sistemsku reakciju koja nije bila ograničena samo na kožu te kod kojih je potvrđena senzibilizacija na odgovarajući otrov. Kod odraslih čija je reakcija bila ograničena na kožu terapija se može preporučiti ako alergija značajno narušava kvalitetu života ili ako su zbog posla i načina života često izloženi ubodima, primjerice pčelari, poljoprivrednici i osobe koje mnogo rade na otvorenom. Velike lokalne reakcije, iako mogu izgledati vrlo zabrinjavajuće, u pravilu same po sebi nisu razlog za ovu vrstu liječenja.

Imunoterapija postupno mijenja odgovor organizma na otrov 

Na prvi pogled može zvučati paradoksalno jer se osobi koja je zbog otrova pčele ili ose već doživjela ozbiljnu alergijsku reakciju u sklopu terapije daje upravo taj otrov. No, ključ je u kontroliranim dozama koje se postupno povećavaju kako bi se promijenio način na koji imunološki sustav reagira na alergen.

Dr. Rubinić princip liječenja uspoređuje s drugim postupcima kojima se imunološki sustav postupno priprema na susret s određenom tvari: “Možemo to pojednostavljeno usporediti s cijepljenjem. Dajemo vrlo male količine onoga na što je osoba alergična i postupno povećavamo dozu kako bismo imunološki sustav navikli da na taj otrov više ne reagira tako burno. Cilj je postići toleranciju koja će pacijenta zaštititi kada se u stvarnom životu ponovno dogodi ubod.”

Magnific

Liječenje se provodi u dvije faze. U početnoj se količina alergena postupno povećava sve dok se ne postigne doza održavanja, nakon čega pacijent nastavlja redovito dolaziti na terapiju u određenim vremenskim razmacima. Cijeli postupak u pravilu traje između tri i pet godina, što znači da zahtijeva dugoročnu suradnju pacijenta i liječnika. 

Terapija se daje isključivo u ustanovi opremljenoj za liječenje anafilaksije, a pacijent nakon svake doze ostaje na promatranju. Kao redovita mjera preporučuje se premedikacija antihistaminikom, koja smanjuje reakcije, a ne umanjuje učinkovitost liječenja. Moguće su reakcije na mjestu primjene, a postoji i mogućnost sistemske alergijske reakcije, zbog čega je važan liječnički nadzor.

Cilj je vratiti sigurnost i smanjiti strah od novog uboda

Najvažniji rezultat liječenja ipak nije samo promjena imunološkog odgovora. Za osobu koja je već doživjela anafilaksiju svaki izlazak u prirodu, rad u vrtu ili susret s pčelom ili osom može postati izvor straha. Uspješna imunoterapija zato može značajno promijeniti svakodnevni život.

Bolest koja je nekad bila tropska sad se širi Europom, a obrana je puna rupa

“Ljudi s ovom alergijom godinama izbjegavaju vrt, terase i izlete, biraju gdje će ljetovati prema udaljenosti od bolnice, odustanu od pčelarstva, a roditelji djece s alergijom žive u stalnoj pripravnosti. Liječenje traži ustrajnost i godine redovitih dolazaka, no riječ je o razmjeni koja se isplati: nekoliko desetaka dolazaka na imunoterapiju za život u kojem ubod kukca više ne znači strah od reakcije”, kaže dr. Rubinić.

Zaštita je pritom vrlo visoka, iako nije jednaka kod svih otrova. Kod alergije na otrov ose uspješnost prelazi 90 posto, dok je kod alergije na pčelinji otrov nešto niža, oko 80 posto. Upravo zbog toga terapija ne znači da osoba nakon nje smije potpuno zanemariti preporučene mjere opreza, ali značajno smanjuje vjerojatnost ponovne teške reakcije.