DR. JELENA PROŠEV

Znate li što su tumorski markeri? Dr. Prošev otkriva kada su važni onkolozima

| Autor: Ana Moslavac
Foto: Privatna arhiva Jelene Prošev, Magnific

Foto: Privatna arhiva Jelene Prošev, Magnific

Kada čujemo sintagmu ‘tumorski markeri’ često odmah pomislimo na to da je nekome potvrđen rak. Međutim, znači li povišen tumorski marker u svakom slučaju rak, o čemu se zapravo radi i koliko je ova pretraga važna u onkologiji, danas nam objašnjava onkologinja Jelena Prošev.

Tumorski markeri zapravo su proteini koje proizvodi rastući karcinom ili zdravo tkivo kao odgovor na prisutnost karcinoma, koji se potom otpuštaju u krvotok te se iz nalaza krvi može ustanoviti povišena razina.

S dolaskom jeseni vraćaju se i smrdljivi martini: Jesu li opasni za ljude?

Ipak, kako na samom početku upozorava dr. Prošev, oni nikada nisu dovoljni za dijagnozu bolesti, već mogu biti “putokaz” koji usmjerava liječnike. Za postavljanje konačne dijagnoze potrebna je radiološka i patohistološka potvrda.

“U onkologiji postoje mnogi tumorski markeri kojima se služimo u dijagnostici, liječenju te praćenju malignih bolesti. Neki su specifični za određene vrste karcinoma, dok neki drugi mogu biti povišeni u karcinomima različitih sijela”, pojasnila je onkologinja.

Povišeni tumorski marker ne znači nužno dijagnozu raka

Iako su povišeni tumorski markeri često jedan od razloga zbog kojeg će liječnik pacijenta uputiti na daljnju ciljanu dijagnostičku obradu, to ne mora uvijek značiti sigurnu dijagnozu raka. Ponekad markeri mogu biti povišeni zbog različitih upala, infekcija ili drugih bolesti ili stanja. 

Onkologinja govori da je, primjerice, bHCG tumorski marker za karcinom testisa, ali ujedno je povišen kod žena u trudnoći. PSA, marker koji se koristi u dijagnostičkoj obradi i praćenju bolesti prostate, može biti povišen kod prostatitisa ili dobroćudne hiperplazije prostate.

Kao prvo i osnovno pravilo kod povišenih tumorskih markera, dr. Prošev savjetuje da ne paničarite, već se javite obiteljskom liječniku koji će procijeniti postoji li potreba za daljnjom obradom ili upućivanjem specijalistu. Samoinicijativno vađenje tumorskih markera u pravilu se ne preporučuje jer se radi o pretrazi koja treba biti ciljano ordinirana od strane liječnika koji će znati interpretirati nalaz.

MagnificMagnific

S druge strane, čak i ako su vaši tumorski markeri potpuno uredni, to ne znači da ne bolujete od raka. Dr. Prošev kaže da se i ovo događa dosta često: “Neki karcinomi uopće ne proizvode tumorske markere dok drugi proizvode u tako malim količinama da nalaz ostaje unutar referentnih vrijednosti. Kada osoba boluje od ranog raka, dakle stadija koji je izlječiv, tumorski markeri najčešće nisu povišeni, ali to se također razlikuje ovisno o sijelu karcinoma.”

Kada su tumorski markeri korisni onkologu?

Za rano otkrivanje tumora postoje kvalitetne i pouzdane screening metode, kao npr. MMG za karcinom dojke, PAPA test za karcinom cerviksa maternice, niskodozni CT za karcinom pluća i slično, dok se većina tumorskih markera ne vade rutinski jer nije znanstveno dokazano da je to dobra metoda probira: “To znači da nisu dovoljno pouzdani niti specifični za probir zdrave populacije te bi mogli dovesti do velikog broja lažno pozitivnih nalaza. Donekle je iznimka PSA koji se može vaditi kod zdravih muškaraca nakon pedesete godine u svrhu ranog otkrivanja raka prostate, no ne vadi se rutinski nego se odluka o testiranju donosi individualno, uzimajući u obzir dob, obiteljsku anamnezu i druge čimbenike rizika.”

Najbolja dijagnostika u Hrvatskoj uz modernu opremu i individualni pristup

Ustvari, jedna od najvažnijih primjena tumorskih markera jest praćenje učinka liječenja kod proširene bolesti kada se oni vade svakih nekoliko mjeseci. U tom slučaju interpretiraju se zajedno s radiološkom obradom i općim stanjem osobe te pomažu onkologu donijeti odluku o daljnjem planu terapije za pacijenta. Osim toga, u trenutku postavljanja dijagnoze značajno povišeni markeri mogu indicirati da je potrebno proširiti radiološku obradu kako bi se isključilo je li se karcinom proširio.

“Ako se sumnja da osoba boluje od maligne bolesti, ali se ne zna porijeklo, vadi se široki panel tumorskih markera kako bismo mogli lakše usmjeriti obradu. Također ih koristimo u redovnim kontrolama pacijenata koji su izliječeni, gdje nam povišeni marker može sugerirati povrat bolesti”, zaključuje dr. Prošev.


Podijeli: Facebook Twiter