U fizikalnoj terapiji danas se koriste brojne metode kojima se nastoji smanjiti bol, potaknuti cijeljenje i ubrzati povratak normalnoj funkciji. Među njima su TECAR terapija, terapija udarnim valom i laserska terapija, no iako pacijentima mogu zvučati kao tri slične procedure, njihovo djelovanje i situacije u kojima se primjenjuju nisu jednaki.

Fizioterapeut Tomislav Pleš, voditelj Poliklinike Preventis, objašnjava da izbor metode ovisi o vrsti i fazi problema, stanju samog tkiva te cilju koji se terapijom želi postići. U praksi se metode često i kombiniraju, a važan dio rehabilitacije ostaju određene vježbe.

Udarni val nije uvijek prvi izbor

Terapija udarnim valom djeluje mehaničkim podražajem na ciljano područje, primjerice na oboljelu tetivu. Jedna od stvari koju pacijenti mogu primijetiti već neposredno nakon tretmana jest smanjenje osjećaja boli. Fizioterapeut pritom upozorava da takvo trenutno olakšanje ne znači da je oštećeno tkivo u nekoliko minuta zacijelilo. Riječ je o akutnom analgetskom učinku. Mehanički podražaj koji registriraju receptori u tkivu može privremeno nadjačati bolni podražaj koji je dotad bio prisutan.

„Mi sve gledamo kroz fiziologiju cijeljenja i nekada nije moguće da je osobi odmah objektivno bolje. Ali moguće je postići akutni efekt kojim se u tom trenutku smanjuje osjet boli“, objašnjava.

Učinci na samo stanje tkiva očekuju se postupnije, nakon više primjena, a broj tretmana ovisi o problemu koji se liječi. Udarni val osobito dolazi u obzir kod kroničnih i degenerativnih promjena tetiva te kod kalcifikata, odnosno problema koji su se pokazali otpornijima na druge oblike terapije.

Udarni val zato najčešće nije metoda prvog izbora, ali vrlo često postaje sljedeći korak kada je potreban intenzivniji pristup. Među čestim indikacijama su tendinopatije, odnosno različita bolna, upalna ili degenerativna stanja tetiva, kao i kalcifikati u tetivama, a ponekad i ligamentima ili mišićima. Kod kalcifikata je pritom važno procijeniti i fazu u kojoj se nalaze.

Magnific

Udarni val ima reputaciju neugodne, pa i bolne terapije. Fizioterapeut objašnjava da intenzitet boli uvelike ovisi o stanju područja koje se tretira. Ako je tkivo izrazito upaljeno i nadraženo, sam tretman može biti osjetno neugodniji. Upaljeno područje već je samo po sebi osjetljivo, a promjene koje prate upalu dodatno podražuju okolne strukture i živčane završetke. Zato nije nužno uvijek odmah krenuti s udarnim valom. Ako je upala izražena, postoje druge metode kojima se ona najprije može pokušati smiriti, a tek potom, kada za to postoje uvjeti, u rehabilitaciju uključiti udarni val.

Kod laser metode cilj je potaknuti procese u tkivu

Za razliku od mehaničkog djelovanja udarnog vala, laserska terapija temelji se na prijenosu svjetlosne energije u tkivo. Pojednostavljeno, unesena se energija u tkivu pretvara u oblik koji stanice mogu iskoristiti u metaboličkim procesima. Lasersko djelovanje pritom je koncentrirano na određeno, relativno malo područje. Njegov je učinak biofotostimulirajući, potiče procese važne za obnovu tkiva, uključujući sintezu kolagena i stvaranje granulacijskog tkiva, a koristi se i zbog analgetskog te učinka na smanjenje oteklina.

Upravo zbog svojih karakteristika laser se koristi kod akutnih i kroničnih bolnih stanja, ozljeda mekih tkiva, tetiva i ligamenata, određenih upalnih i degenerativnih stanja te u tretmanu rana.

Boli vas koljeno, često uganete gležanj ili imate ravna stopala? Ortoped objašnjava što to zapravo znači

„Kod laserske terapije važno je uzeti u obzir koliko se duboko nalazi struktura koju želimo tretirati. Ako je problem smješten dublje u tkivu, ne možemo jednostavno povećavati dozu energije kako bismo doprli do njega jer bismo time mogli izazvati toplinsko oštećenje površinskog tkiva. Zato se laser prvenstveno primjenjuje kod površinski smještenih struktura i patoloških promjena“, objašnjava Tomislav Pleš. 

TECAR zagrijava tkivo i potiče cirkulaciju

Treći pristup predstavlja TECAR terapija, metoda koja se temelji na radiofrekvencijskoj energiji. Provodi se kapacitivnim ili rezistivnim načinom rada, a energija se putem aplikatora dovodi u ciljano područje. Izmjena električnih naboja u tkivu dovodi do stvaranja topline. Time se nastoje povećati lokalna mikrocirkulacija i stanični metabolizam te stvoriti uvjeti koji pogoduju oporavku oštećenih mišića, tetiva i ligamenata. Toplinski učinak istodobno može opustiti napetu muskulaturu i smanjiti bol.

Jedna od prednosti TECAR-a jest mogućnost njegova povezivanja s drugim dijelovima fizioterapijskog tretmana. Dok je tkivo zagrijano i opuštenije, fizioterapeut može provoditi mobilizaciju, istezanje te aktivne ili pasivne pokrete. Pacijent tada određene pokrete može izvoditi uz manju bol i veći opseg pokreta.

TECAR se zato koristi kod brojnih akutnih i kroničnih problema mišićno-koštanog sustava, primjerice mišićne napetosti, oporavka nakon istegnuća ili rupture mišića, oteklina nakon ozljede, bolova i napetosti kralježnice i vrata te različitih sportskih ozljeda.

Zašto se rekreativci ozljede baš kada odluče biti aktivni? Ortoped upozorava na greške

Postoje, međutim, situacije u kojima se TECAR ne primjenjuje. Među njima fizioterapeut Pleš navodi najraniju akutnu fazu ozljede, osobito prvih 24 do 48 sati kada je indicirano hlađenje, određena akutna reumatska upalna stanja, kožne bolesti s izraženim upalnim promjenama te trudnoću kada je riječ o primjeni na abdominalnoj regiji.

Nije pitanje koja je terapija „najbolja“

TECAR, laser i udarni val zato ne treba promatrati kao tri metode koje se međusobno natječu. Jedna može biti prikladnija u određenoj fazi problema, dok se druga uključuje kasnije, a kod nekih se pacijenata različite metode kombiniraju.

Magnific

Primjerice, kod problema s tetivama laserska terapija može se koristiti kao regenerativna metoda, TECAR za poticanje lokalnih procesa i pripremu tkiva, dok udarni val može doći na red kod kroničnih ili degenerativnih promjena i struktura koje nisu dovoljno reagirale na prethodni pristup. Sve se potom nadopunjuje odgovarajućim vježbama.

„Ovisno o tome što liječimo i u kojoj se fazi problem nalazi, kombiniramo različite terapijske postupke, a nastavno na njih dolaze i ciljane vježbe“, zaključuje fizioterapeut.

Upravo zato naziv uređaja ili terapije nije dovoljan za odluku o liječenju. Ključno je procijeniti o kojem se problemu radi, koliko dugo traje, u kakvom je stanju zahvaćeno tkivo i što se u određenoj fazi rehabilitacije želi postići.