Mnoge biljke koje se u prirodi smatraju otrovnima zapravo su temelj nekih od najpoznatijih lijekova današnjice. Aktivne tvari iz tise, opijumskog maka ili naprstka već se desetljećima koriste u liječenju ozbiljnih bolesti, uključujući rak i srčane tegobe. Stručnjaci pritom upozoravaju da granica između lijeka i otrova često ovisi isključivo o dozi.

Iako se biljni pripravci često doživljavaju kao blaža i sigurnija alternativa lijekovima, dio ljekovitog bilja sadrži izrazito snažne kemijske spojeve. Upravo zato neke se biljke smiju koristiti samo pod nadzorom educiranih stručnjaka i u strogo kontroliranim količinama, piše The Conversation.

Kada otrov postaje lijek

Terapijski učinak mnogih otrovnih biljaka povezan je s alkaloidima, skupinom kemijskih spojeva koji snažno djeluju na ljudski organizam. U malim dozama mogu ublažiti bol, smanjiti upale ili pomoći radu srca, dok u većim količinama mogu izazvati teška trovanja.

Primjerice, lijek digoksin, koji se koristi kod određenih srčanih bolesti, dobiva se iz biljke naprstka. Riječ je o iznimno potentnoj tvari koja se primjenjuje u vrlo razrijeđenim dozama upravo kako bi se izbjegle opasne nuspojave.

Biljke s dugom medicinskom tradicijom

Brojne otrovne biljke stoljećima su dio tradicionalne medicine, a neke su i danas važan izvor farmaceutskih spojeva.

Jesenski mrazovac poznat je po protuupalnom djelovanju i koristi se u terapiji gihta. Bunika i velebilje sadrže tvari koje mogu djelovati protiv grčeva i boli, ali istodobno mogu izazvati halucinacije i ozbiljna trovanja ako se koriste nepravilno.

Freepik

Kinin, lijek koji se dobiva iz kore kininovca, bio je jedan od prvih učinkovitih tretmana protiv malarije, dok je efedra dugo služila u liječenju respiratornih tegoba zahvaljujući spojevima koji šire dišne putove.

Neke biljke pokazuju obećavajuća svojstva u modernim istraživanjima. Kužnjak (datura) se, primjerice, proučava zbog mogućeg učinka na neurološke poremećaje, dok određene vrste iz porodice pomoćnica sadrže spojeve koji se istražuju zbog potencijalnog antitumorskog djelovanja.

Psihodelična terapija obećavala je revoluciju, ali promjene i dalje izostaju

No stručnjaci naglašavaju da prirodno ne znači automatski i sigurno. Pojedine biljke mogu oštetiti jetru, izazvati srčane smetnje ili ozbiljne neurološke reakcije. Đurđica, česta ukrasna biljka u vrtovima, sadrži spojeve koji usporavaju rad srca, zbog čega može biti posebno opasna za djecu i kućne ljubimce.

Zašto je samoinicijativno uzimanje biljnih pripravaka rizično?

Poseban problem predstavlja korištenje biljnih pripravaka bez stručnog savjeta. Gavez i boražina, primjerice, sadrže tvari koje mogu biti štetne za jetru, pa je njihova medicinska primjena u nekim europskim zemljama ograničena ili zabranjena. Stručnjaci zato ističu da je pravilno doziranje ključno. Ono što u maloj količini može pomoći organizmu, u većoj može imati ozbiljne posljedice.

Ove predivne biljke čiste zrak u domu, jačaju zdravlje i sprječavaju razvoj plijesni 

Unatoč rizicima, otrovne biljke i dalje predstavljaju važan izvor za razvoj novih terapija. Moderna znanost nastavlja istraživati njihove aktivne tvari kako bi se izdvojili korisni spojevi i smanjila opasnost od nuspojava. Poruka stručnjaka pritom je jasna. Biljni lijekovi mogu imati snažan učinak, ali ih treba koristiti odgovorno i uz savjet zdravstvenih profesionalaca. U medicini, kao i u prirodi, razlika između otrova i lijeka najčešće je samo u količini.