Operacije kuka i koljena obično vežemo za stariju populaciju koja se bori s osteoartritisom, ali ponekad su zahvati na ovim dijelovima koštanog sustava potrebni i nešto mlađim pacijentima. Razlog tome često možemo pronaći u oštećenjima hrskavice kuka i koljena nastalih kod različitih nezgoda. 

“Trend porasta ugradnje totalnih endoproteza kuka i koljena kod mlađih pacijenata rezultat je kombinacije današnjeg načina života, kao i napretka medicine. S jedne strane, epidemija pretilosti u zapadnom svijetu kao jedan od glavnih rizičnih čimbenika dovodi do nastanka preuranjenog osteoartritisa. S druge strane, moderan način života promovira veću razinu tjelesne aktivnosti upravo kako bi se spriječila pretilost. Premda se radi o zdravoj životnoj navici, veća razina fizičke aktivnosti i sportske ozljede doprinose nastanku traumatskih oštećenja hrskavice koja također mogu uzrokovati razvoj preuranjenog osteoartritisa”, govori nam dr. Jure Serdar, univ. spec. med. ortopedije i traumatologije s kojim smo razgovarali o ugradnji umjetnog kuka i koljena mlađim osobama. 

Doc. Mladen Miškulin: "Umjetna inteligencija donijela je revoluciju u ortopedskoj kirurgiji koljena"

Također, medicina napreduje svakog dana pa tako i na ovom području. Na tržištu se danas mogu pronaći sve kvalitetniji i dugotrajniji implantati koji idu ruku pod ruku s novim minimalno invazivnim kirurškim tehnikama ugradnje. Zbog toga su operacije sigurnije i dostupne mlađim pacijentima. Ipak, dr. Serdar naglašava da se operacije ugradnje umjetnih zglobova i dalje preporučuju tek kod uznapredovalog osteoartritisa kada druge metode liječenja više nisu učinkovite.

Uzroci nastanka osteoartritisa su različiti

Razlikuju se primarni i sekundarni osteoartritis:

• Kod primarnog osteoartritisa ne postoji jedan točno određen uzrok. Radi se o bolesti koja nastaje postupno, kao rezultat kombinacije više čimbenika. Najvažniju ulogu ima genetska predispozicija, odnosno nasljeđe, ali i dodatni čimbenici poput prekomjerne tjelesne težine ili dugotrajnog opterećenja zglobova. Upravo ta kombinacija može ubrzati trošenje hrskavice i dovesti do razvoja bolesti, čak i kod mlađih osoba.
• Sekundarni osteoartritis, za razliku od primarnog, ima jasan i prepoznatljiv uzrok. Najčešće nastaje kao posljedica oštećenja zgloba. To mogu biti ozljede, poput prijeloma koji zahvaćaju zglob ili teže sportske ozljede, primjerice oštećenja ligamenata koljena. U takvim slučajevima govorimo o posttraumatskom osteoartritisu. Osim ozljeda, sekundarni osteoartritis može se razviti i zbog upalnih bolesti zglobova, kao što su reumatoidni artritis ili infekcije zgloba. Te bolesti mogu izravno oštetiti hrskavicu, ali i neizravno, kroz dugotrajnu terapiju koja može utjecati na strukturu kosti i dovesti do njezina propadanja.

Foto: Privatna arhiva Jure Serdara

“Od mogućih uzroka sekundarnog osteoartritisa potrebno je spomenuti i razvojni poremećaj zgloba kuka koji je karakteriziran lošim biomehaničkim odnosima koji mogu već i u dobi od 20 godina dovesti do potrebe za ugradnjom umjetnog zgloba. Srećom, razvojem sustava novorođenačkog probira, danas vrlo rijetko susrećemo ovakve bolesnike”, poručuje ohrabrujuće dr. Serdar. 

Kada bol signalizira opasno stanje: 5 simptoma koji zahtijevaju hitnu liječničku pomoć

Ugradnja umjetnog zgloba ne spada u hitne zahvate, već u planirane, odnosno elektivne operacije. To znači da odluka o operaciji ne donosi se naglo, već nakon temeljitog razmatranja svih prednosti i mogućih rizika, uz individualan pristup svakom pacijentu. U pravilu, zahvat se može odgoditi ako oštećenje zgloba nije u poodmakloj fazi i ako se tegobe još uvijek uspješno drže pod kontrolom konzervativnim metodama liječenja.

“Prva linija liječenja obično uključuje smanjenje tjelesne težine, prilagodbu aktivnosti, ciljanu fizikalnu terapiju i lijekove protiv bolova. Ako se operacija želi odgoditi, postoje metode koje mogu pomoći u smanjenju boli i poboljšati funkciju zgloba. One se često nazivaju ortobiološke metode”, kaže dr. Serdar.

Najčešće korištene metode su:

• Injekcije hijaluronske kiseline; ubrizgavaju se direktno u zglob i pomažu tako da „podmazuju“ zglob, smanjuju trenje, bol i poboljšavaju pokretljivost.
• PRP terapija (plazma iz vlastite krvi); uzima se krv pacijenta, obrađuje i vraća u zglob. Sadrži faktore rasta koji mogu smanjiti upalu i potaknuti oporavak tkiva.
• Matične stanice; najčešće se uzimaju iz masnog tkiva ili koštane srži. Cilj im je smanjiti upalu i pomoći regeneraciji, iako se njihovi dugoročni učinci još istražuju.
• Operacije očuvanja zgloba; kod mlađih osoba ponekad se rade zahvati kojima se ispravlja položaj kostiju (npr. „X“ ili „O“ noge) kako bi se smanjilo opterećenje na zglob i usporilo propadanje.

Sve ove metode imaju isti cilj: smanjiti bol, poboljšati kretanje i što dulje odgoditi potrebu za ugradnjom umjetnog zgloba.

Današnji su implantati otporniji i biokompatibilniji

Ono što svakako zanima svakoga od nas, to je koliko su se implantati promijenili u odnosu na one s kojima se radilo prije 10 ili 20 godina. Moderni implantati ponajprije su trajniji, funkcionalniji i sigurniji za pacijenta: “Napredak u materijalima doveo je do razvoja otpornijih i biokompatibilnijih implantata, primjerice moderni polietileni s visokom umreženošću (engl. highly cross-linked polyethylene) znatno su otporniji na trošenje, dok keramičke i napredne metalne legure smanjuju trenje i trošenje implantata. Time se izravno produžuje vijek trajanja proteze, koji danas u velikog broja pacijenata prelazi 15 do 20 godina, a nerijetko i dulje. Osim materijala, unaprijeđen je i sam dizajn implantata. Suvremene proteze bolje oponašaju prirodnu biomehaniku zgloba, omogućujući prirodniji pokret, veću stabilnost i bolji osjećaj „vlastitog“ zgloba. Kod koljena se, primjerice, sve više pažnje posvećuje očuvanju ligamentarne ravnoteže i individualizaciji ugradnje, dok se kod kuka optimiziraju geometrija i položaj komponenti kako bi se smanjio rizik od iščašenja i poboljšala funkcija.”

Magnific

Značajan napredak ostvaren je i u samim operacijskim tehnikama te skrbi prije i nakon zahvata. Sve se češće koriste minimalno invazivni pristupi, uz detaljno planiranje pomoću digitalnih alata, navigacije i robotski potpomognute kirurgije. Uz to, primjenjuju se i takozvani “fast-track” protokoli koji ubrzavaju oporavak.

Zahvaljujući tim promjenama, pacijenti danas osjećaju manje boli nakon operacije, brže se vraćaju svakodnevnim aktivnostima i postižu bolju funkcionalnost zgloba. U konačnici, to znači da i mlađe i aktivne osobe mogu računati na dugotrajnije implantate i značajno višu kvalitetu života nego ranije.

Povratak normalnom funkcioniranju moguć je vrlo brzo nakon operacije

Oporavak nakon ugradnje umjetnog kuka ili koljena kod mlađih pacijenata najčešće je brži i funkcionalno uspješniji nego kod starijih. Razlog tome su bolja mišićna snaga, opće zdravstveno stanje te veća motivacija za povratak svakodnevnim aktivnostima. Već u prvim danima nakon operacije naglasak je na ranoj mobilizaciji. Uz primjenu suvremenih operacijskih tehnika i modernih implantata, pacijenti često ustaju već na sam dan zahvata. Boravak u bolnici obično traje nekoliko dana, nakon čega slijedi nastavak rehabilitacije kod kuće ili u specijaliziranim ustanovama.

U razdoblju od 4 do 6 tjedana cilj rehabilitacije je postići zadovoljavajući opseg pokreta, učinkovitu kontrolu boli te stabilan hod uz postupno smanjenje potrebe za pomagalima. U većini slučajeva samostalno hodanje bez pomagala postiže se upravo unutar tog razdoblja. Povratak svakodnevnim aktivnostima također je relativno brz. Vožnja automobila najčešće je moguća nakon 4 do 6 tjedana, dok se uredskom poslu pacijenti vraćaju unutar 4 do 8 tjedana. Kod fizički zahtjevnijih zanimanja potrebno je dulje razdoblje oporavka, najčešće između 3 i 6 mjeseci.

Magnific

Važno je istaknuti da se oporavak nakon ugradnje kuka u pravilu odvija nešto brže nego nakon ugradnje koljena. Razlog tome leži u biomehaničkim razlikama, budući da se kod operacije koljena u većoj mjeri mijenja prirodna anatomija zgloba i uspostavljaju novi odnosi unutar njega. Zbog toga je potrebno više vremena za povrat punog opsega pokreta, jačanje kvadricepsa i uspostavljanje stabilnog obrasca hoda.

Dr. Jure Serdar ističe da je sam cilj operacije kuka ili koljena da pacijent nastavi život na što kvalitetniji način, ali upozorava na ograničenja: “Što se tiče svakodnevnih aktivnosti poput hodanja i penjanja stepenicama, većina pacijenata nema funkcionalnih ograničenja već nedugo nakon same operacije. Ipak, savjetuje se izbjegavanje naglih, nekontroliranih pokreta i ekstremnih položaja zgloba, osobito u ranoj fazi oporavka (primjerice, duboki čučanj ili ekstremna fleksija kuka kod određenih pristupa). Također, preporučuje se održavanje primjerene tjelesne težine jer prekomjerno opterećenje dugoročno ubrzava „trošenje“ implantata. Kada je riječ o sportu, većina pacijenata može se vratiti rekreativnim aktivnostima niskog do umjerenog intenziteta. Aktivnosti poput brzog hodanja, planinarenja, biciklizma, plivanja, golfa ili tenisa u paru smatraju se sigurnima i poželjnima.”

Fitness trener otkriva najvažnije vježbe snage i pravilnu tehniku izvođenja

Ono što nije poželjno jest treniranje i bavljenje sportovima visokog intenziteta i s naglim promjenama smjera, poput nogometa, rukometa, košarke, trčanja na tvrdoj podlozi ili borilačkih sportova općenito. 

Magnific

Ako se radi o mlađoj osobi, moguće je individualno proširiti granice aktivnosti, ali uvijek uz dobru mišićnu pripremljenost, postupno opterećenje i svjesnost o potencijalnim rizicima. Kod osoba koje se bave fizički zahtjevnim poslovima (primjerice rad koji uključuje nošenje tereta, dugotrajno stajanje ili klečanje) povratak je također moguć, ali često zahtijeva prilagodbe i realna očekivanja. Ključ je pronaći ravnotežu između aktivnog života i očuvanja dugoročne funkcije implantata.

Razlike kod mlađih i starijih pacijenata

“U literaturi postoje određene razlike u ishodima ugradnje umjetnog kuka i koljena između mlađih i starijih pacijenata, ali one nisu jednoznačno bolje ili lošije, nego odražavaju razlike u očekivanjima od operacijskog zahvata, razini aktivnosti i općenito odnosu prema vlastitom zdravlju. Mlađi pacijenti u pravilu imaju bolju mišićnu snagu, kvalitetu kostiju i veći rehabilitacijski potencijal, zbog čega često postižu vrlo dobar funkcionalni oporavak i višu razinu aktivnosti nakon operacije. Međutim, upravo zbog te veće aktivnosti njihovi su umjetni zglobovi izloženi većem mehaničkom opterećenju kroz godine, što može dovesti do bržeg trošenja i povećanog rizika za revizijsku operaciju tijekom života. S druge strane, stariji pacijenti obično imaju niže funkcionalne zahtjeve i manju razinu svakodnevnog opterećenja zgloba, što često rezultira doživotnim preživljenjem implantata. Ipak, kod njih oporavak može biti nešto sporiji zbog slabije mišićne snage, komorbiditeta ili općenito smanjenog fizičkog kapaciteta”, zaključuje dr. Serdar. 

Kod mlađih pacijenata nužno je pravilno doziranje aktivnosti, održavanje zdrave tjelesne mase i mišićne potpore, ali i redovito praćenje stanja implantata. Stariji pacijenti moraju paziti na siguran oporavak, očuvanje samostalnosti i izbjegavanje aktivnosti koje bi mogle uzrokovati bolove. Na kraju, potrebno je shvatiti da pristup mora biti individualiziran kako bi se postigla ravnoteža između funkcije, trajnosti implantata i očekivanja pacijenta.