Slaven Škrobot, putopisac u kolicima: Sve dobro nalazi se izvan zone komfora!

On nije samo putnik i putopisac. Slaven Škrobot je živući dokaz svima nama da ni najveće prepreke ne mogu zaustaviti volju, želju i ljubav prema životu. Zbog nesretnog skoka u more 2009. godine doživio je prijelom vratne kralježnice i paralizu od vrata naniže. Unatoč tome što se kreće uz pomoć invalidskih kolica, obišao je svijet i popeo se na planine koje mnoge osobe izvrsnog zdravlja smatraju nedostižnima.

Slaven svakodnevno pomiče granice mogućega. Svoju ljubav, strast, a i posao pronašao je u putovanjima o kojima piše na društvenim mrežama i na blogu nastojeći prikazati život jedne osobe s invaliditetom i probleme s kojima se susreće, nastojeći onima u sličnoj situaciji pokazati da je život nakon teške ozljede itekako moguć. Kroz svoje putopise, motivacijske govore i humanitarne projekte, inspirira tisuće ljudi da žive punim plućima.

O sebi kaže da je „sasvim normalna i obična osoba koja je dobila novu, drugu priliku za život i koja ju je odlučila iskoristiti najbolje što može“. Osim toga, dodaje, voli more, prirodu, glazbu, biciklirati i istraživati.

U ovom intervjuu razgovarali smo sa Slavenom o izazovima i ljepotama njegovih putovanja, o tome što ga pokreće, koje su mu najdraže destinacije, ali i o promjenama koje želi vidjeti u društvu kad je riječ o odnosu prema osobama s invaliditetom. Njegova priča nije samo inspiracija; ona je poziv svakome od nas.

Slaven Škrobot

U kojem trenutku ste odlučili da život neće stati?

Ako me sjećanje dobro služi, mislim da je to bilo prvo ljetovanje nakon nesreće i trenutak kada su me prijatelji pozvali i odveli na gliser. Tom njihovom gestom shvatio sam da me i dalje, bez obzira na moje stanje, žele u svojim životima i da, ukoliko to želim, mogu uz pomoć drugih ljudi živjeti donekle ispunjen život. Tada sam se odlučio gledati na svoja kolica kao na sredstvo koje mi olakšava život, a ne kao na prepreku. Odlučio sam na svoj život gledati kao na izazov i boriti se.

Kako je nastala ideja za putovanja i blog Rolling Around the World?

Oduvijek sam imao želju za putovanjima, a prvenstveno za istraživanjem i pustolovinom. Iako sam dosta navedenog kao mali iskusio u Hrvatskoj, radi nekih drugih prioriteta u životu kasnije nisam putovao nigdje izvan države. Ta ideja i želja postupno su se budile nakon nesreće, a kako je svako putovanje bio novi izazov, novo ispitivanje vlastitih granica i novo podizanje ljestvice, u tome sam pronašao određenu dozu satisfakcije i ispunjenosti.

Putujući Europom, nakon nekoliko godina, shvatio sam da želim nešto novo, izazovnije, egzotičnije i ekstremnije pa je odluka pala na - Maroko. To putovanje pokazalo mi je da je putovati na ovakav način i u ovoj situaciji nešto posve novo, nešto neistraženo i to me privuklo da nastavim dalje. Nakon povratka iz Maroka prijavio sam se na natječaj, napisao putopis i osvojio dvije povratne avionske karte za Australiju. Tada mi se javilo jako puno ljudi koji su izrazili podršku i želju da nastavim pisati o svojim putovanjima. Shvatio sam to kao priliku da radim ono što volim i pri tome motiviram i inspiriram ljude pa sam otvorio blog i počeo pisati na društvenim mrežama.

Koje destinacije i zašto posebno pamtite?

Uvijek biram destinacije koje me zanimaju i pružaju određenu vrstu dinamike. S obzirom na to, sve zemlje koje sam proputovao pamtim po dobrome i u svaku bih se volio vratiti. Svako putovanje je drukčije, kao i zemlja, i ima ono nešto po čemu se izdvaja od ostatka. Ipak, ako već moram odabrati, izdvojio bih Australiju u kojoj sam se osjećao kao nigdje drugdje. Jednostavno, biljni i životinjski svijet je toliko drukčiji i poseban. Australija i njena priroda usadile su mi se u pamćenje kao nešto gdje nikada nitko još nije kročio.

Kako izgleda planiranje jednog Vašeg putovanja s obzirom na izazove pristupačnosti?

Sve ovisi o destinaciji na koju se ide, trajanju putovanja i broju osoba koja ide sa mnom. Veći broj osoba u pratnji znači i veću dozu komfora i improvizacije pa je time i putovanje jednostavnije i manje zahtjevno za isplanirati. Za višemjesečna putovanja obično imam i planiranja i istraživanja u trajanju od par mjeseci no, s iskustvom to s vremenom bude sve manje i manje.

Postoji li mjesto koje Vam je bilo poseban izazov?

Svako putovanje predstavlja neki novi izazov. Ponekad je to klima, ponekad infrastruktura, a ponekad broj osoba i pomoć koja me na tom putovanju prati. Izuzev bicikliranja do Turske, rekao bih da je najveći izazov bilo putovanje u Južnu Ameriku. Na tom putu najizazovnija je bila logistika, infrastruktura, ponajviše radi javnog prijevoza i velikih udaljenosti, visinske razlike te naglih i čestih promjena temperature.

Mnogi Vas smatraju inspiracijom i motivacijom, zato i radimo ovaj intervju. No što motivira Slavena kad je teško?

Mislim da mi je sport kroz život usadio upornost, a karakterno još znam biti i inatljiv, u pozitivnom smislu. Mislim da je to ono što je bilo ključno da danas imam glavu programiranu na taj način da za mene riječ odustajanje ne postoji. Osim toga, koliko god to zvučalo ludo, motivira me lijepo vrijeme, sunce, toplina, izazovi, glazba, želja za nepoznatim i istraživanje a posebno kada mi netko kaže da nešto ne mogu ili da je nemoguće.

Slaven Škrobot

Slaven Škrobot

Što biste poručili osobama koje se možda trenutno suočavaju s velikim životnim promjenama, bolestima, dijagnozama?

Vjerujem da nismo svi isti, kako fizički, tako i mentalno. Ne nosimo se svi na jednak način s izazovima, pogotovo s onim lošima i nema „formule“ ili savjeta koji će nekoga promijeniti osim njega samoga. Na svakome je da u svojoj glavi, sam sa sobom, donese odluku o promjeni. Vrlo bitno je postaviti sebi neke ciljeve, u nečemu pronaći inspiraciju i motivaciju te pronaći nešto, npr. hobi koji će nas svakodnevno ispunjavati. Rad na sebi je proces koji traje cijeli život i osoba bi uvijek trebala težiti tome da radi na sebi i da ide na bolje. Ja se između ostalog vodim time da bez rizika nema ništa i da se sve ono dobro nalazi s druge strane, izvan zone komfora.

Aktivni ste na podizanju svijesti o pristupačnosti i životu osoba s invaliditetom. Što biste voljeli da ljudi i društvo bolje razumiju?

Definitivno naše potrebe. Na pozicijama gdje se donose odluke o našim životima, našoj svakodnevnici i inkluziji, trebaju biti osobe iz naše zajednice, osobe koje žive naš život, koje znaju što je za nas najbolje i što je u našem interesu.

Slaven Škrobot

Kakvo je stanje u Hrvatskoj po pitanju pristupačnosti u usporedbi s drugim zemljama koje ste posjetili?

Nedavno sam se u Zagrebu našao u garaži na Tomislavcu. Da bih došao do trga, morao sam preko stepenica, jer ni one pokretne nisu bile u funkciji. Za državu koja se nalazi u Europskoj uniji i koja se time ponosno busa o prsa, to je nedopustivo, ma koliko god smo i ja i svi poput mene u tim situacijama snalažljivi. Rekao bih da smo negdje u sredini s obzirom na ostale zemlje; ispred recimo Afrike, što nam nikada ni ne bi trebao biti cilj, ali daleko iza država poput Singapura ili Australije.

Imate li neki konkretan cilj ili projekt koji biste voljeli ostvariti u skoroj budućnosti?

Naravno! Postoje neke želje koje mi se vrte po glavi i koje bih volio da se ostvare, poput knjige, snimanja dokumentaraca ili nekih projekata. Da ste me to pitali prije dvije godine, rekao bih da je moj san biciklirati od Zagreba do Senegala. Danas shvaćam da je to nešto što ne moram napraviti i da ako se to ne dogodi, moj život neće propasti. Kako bude, bit će. Na kraju, moj cilj je živjeti što kvalitetniji i ispunjeniji život, raditi ono što volim i po mogućnosti biti sretan.

Slaven Škrobot

Autor: Dijana Kopjar Mucak