Zadnjeg dana travnja Visoki upravni sud poništio je rješenje DKOM-a kojim je po drugi put bila zaustavljena procedura odabira stručnog nadzora za gradnju Nacionalne dječje bolnice u Zagrebu. Time su, gotovo simbolično, nakon četiri desetljeća, širom otvorena vrata prvom pravom početku gradnje. Prva faza radova trebala bi biti dovršena do kraja 2029. godine.

Iza te vijesti stoji jedna od najduljih i najskupljih saga u povijesti hrvatskog zdravstva.

Samodoprinosi, beton i 28 godina likvidacije

Priča počinje 7. veljače 1983. kada je u sudski registar upisana Sveučilišna bolnica Zagreb. Prvih dvanaest godina nosila je uz ime skromni dodatak "u osnivanju" — a 1995. odmah dobila novi: "u likvidaciji". Nikad nije otvorena, a likvidacijski postupak formalno je okončan tek u rujnu 2023. — punih 28 godina nakon što je Gradska skupština donijela odluku o njezinu gašenju.

Dječja bolnica će biti prva "carbon zero neutral" bolnica u Hrvatskoj

Bolnica je prema izvornim planovima trebala biti dovršena još prije početka Domovinskog rata. Za fijasko koji je uslijedio nitko nikada nije snosio odgovornost — sve je prebačeno na maglovitu kolektivnu krivnju i nepovoljne društvene okolnosti.

Zagrepčani su projekt financirali samodoprinosima u dva ciklusa od po pet godina — od 1982. do 1992. — odvajajući 1,5 posto plaće. Do 1992. na gradnju je utrošeno oko 156,7 milijuna eura, a dovršeno je otprilike 45 posto kompleksa (Nacional, kolovoz 2008.). Prema evidenciji tadašnjeg ravnatelja Kliničke bolnice Novi Zagreb prim. dr. Ive Prodana, od tog iznosa čak 97 posto snosio je Grad, odnosno građani Zagreba — a samo tri posto Republika (Liječničke novine, br. 162, rujan 2017.). I sve je stalo.

Plan koji je izgledao izvediv

Kroz godine su u "živom blatu" zapinjali ministri, gradonačelnici, povjerenstva i međunarodni investitori. Andrija Hebrang je u dva navrata bio ministar zdravstva, a kada je 2004. preuzeo ministarstvo još jednom, prihvatio se i naslijeđene betonske ljušture na 22 hektara novozagrebačkog zemljišta. Tvrdio je da će 2005. pronaći investitore, da bi gradnja mogla početi već 2006. i završiti za dvije do tri godine (Nacional, kolovoz 2008.).

Zajedno s tadašnjim čelnikom gradskog zdravstva dr. Zvonimirom Šostarom pokrenuo je tehničke i financijske pripreme za dovršetak izgradnje bolnice u Blatu. Institut IGH ispitao je konstrukciju i dao pozitivno mišljenje. Austrijska tvrtka Vamed iz Beča — poznata po revitalizaciji bečke bolnice koja je također godinama stajala zapuštena kao gradilište — besplatno je ponudila plan preuređenja interijera.

Ideja je bila jasna: zatvoriti bolnice Sv. Duh, Merkur i Dječju bolnicu u Klaićevoj te njihove kapacitete prebaciti u novu zgradu. Ukupan broj kreveta ostao bi isti,  ali uz naglasak na dnevnim bolnicama i dijagnostičkim centrima.

Foto: Magnific

"Izračunali smo da bi ti radovi iznosili gotovo dvije milijarde kuna i to bi bio kompletan trošak koji bi uključivao i energetsku, infrastrukturnu, građevinsku i medicinsku opremu", rekao je Hebrang za Liječničke novine u rujnu 2017. Vlasništvo bi se podijelilo pola-pola između Grada i države. Od ukupne investicije, milijarda i 450 tisuća kuna moralo bi ići u javno-privatno partnerstvo — privatni investitor upravljao bi objektom 30 godina, a HZZO bi financirao krevete.

"Hebrang i ja okupili smo svoje timove i sve smo pripremili. Projekt je mogao zaživjeti", prisjetio se Šostar u istom razgovoru. Zašto nije postoje razna opravdanja.

Rebro ili Blato: stari politički rov

Ključna točka spora tada je navodno bila je odluka prethodne Račanove vlade da ulaže u dogradnju KBC-a Rebro umjesto u dovršetak bolnice u Blatu. Hebrang je tu odluku napadao žestoko, tvrdeći da je "megalomanski projekt Rebra ne samo onemogućio završetak bolnice Blato, nego je i, zbog protuzakonitog i nedemokratskog ponašanja bivše vlasti, ugrozio i KBC Rebro". Išao je i dalje: "Kad 2008. Rebru na naplatu dođe rata kredita od deset milijuna eura, tamo neće biti ni za plaće, ni za lijekove, ni za hranu. Bit će pred stečajem", upozorio je u razgovoru za Jutarnji list u ožujku 2006.

Tadašnja zastupnica SDP-a Željka Antunović, koja je u Račanovoj vladi bila politički zagovornica projekta Rebro, odbacila je te optužbe. "Projekt uređenja Rebra i projekt bolnice Blato međusobno se ne isključuju, nego su kompatibilni. Mislili smo graditi i jedno i drugo. U sedam godina namjeravali smo uložiti sedam milijardi kuna ne samo u zagrebačke bolnice, nego i u druge županijske bolnice", izjavila je za isti list. Dodala je da je Hebrang nakon dolaska na vlast "većinu te strategije odbacio".

Raspisali natječaj — nitko se nije javio

Hebrang je imao i druge planove. 2006. godine je navodno imao razrađenu financijsku konstrukciju i konkretne kandidate. "Mi već imamo neke zainteresirane investitore iz Španjolske koji su spremni sagraditi Sveučilišnu bolnicu po principu 'ključ u ruke', a država bi na 25 ili 30 godina otplaćivala njima kredit. Mjesečna bi rata iznosila desetak milijuna kuna, što je izdrživo", izjavio je tada za Jutarnji list.  Zašto sporazum s njima nije sklopljen, ostalo je bez odgovora.

Foto: Magnific

"Kada je izašao prvi poziv za javno-privatno partnerstvo, nitko živ se nije javio", naveo je Hebrang. Prema njegovu kasnijem svjedočenju za Liječničke novine, javljali su se zainteresirani investitori — "uglavnom strani, jer oni dobro znaju da je država najbolji partner" — ali je teška ekonomska kriza "odbila investitore i umrtvila tržište", opravdao je vlastiti neuspjeh.

Povjerenstvo, rok 2016. i kriza

Nakon ministarskog mandata, Hebrang se 2008. vratio projektu — ovaj put kao predsjednik Vladina povjerenstva za dovršetak bolnice. Novi plan predviđao je međunarodni natječaj za investitora, osnivanje zajedničke tvrtke Grada i države te otvorenje bolnice do 2016. godine. Dok su prijašnje procjene govorile o 250 do 300 milijuna eura, procjena se sada popela na oko pola milijarde eura.

"Povjerenstvo je imalo dva prijedloga, jedan je bilo javno-privatno partnerstvo, a drugi podizanje kredita, što s aktualnim vanjskim dugom i nije najsretnije rješenje. Stoga je usvojen prijedlog da se ide na međunarodni natječaj koji su svi podržali", rekao je Hebrang za Poslovni dnevnik. Dodao je da je za rad novoosnovanog koordinacijskog tijela već izdvojeno šest milijuna kuna iz proračuna.

"Ovog puta projekt će se provesti do kraja jer je konačno postignut dogovor o vlasništvu i financiranju", izjavio je tada (Nacional, kolovoz 2008.).

Nije se provelo. Rok 2016. prošao je bez da je zabijen i jedan čavao.

"Puno se toga promijenilo"

Do 2017., kada su ga Liječničke novine pitale za komentar, Hebrang je bio znatno oprezniji prema projektu koji je godinama zagovarao. "Puno se toga promijenilo. Investiralo se u podizanje kvalitete postojećih bolnica. Samo u Rebro je uloženo 250 milijuna eura i ono je zaista postalo velik sveučilišni bolnički centar. Danas je nepotrebno graditi još jedan takav centar", rekao je. Dodao je i da mu se lokacija u Blatu osobno čini "danas nije primjerena za dovršenje" te da bi tamo "trebalo graditi manji objekt" i građanima Novog Zagreba ponuditi dnevne bolnice — bez povećanja broja kreveta.

Šostar je bio izravniji: "To nemojte mene pitati zašto se stalo. Projekt je, uvjeren sam, bio dobar. Srce me boli kad danas prođem onuda."

U tome leži jedna od gorkih ironija ove priče. Isti Rebro koji je Hebrang godinama napadao kao "megalomanski projekt" koji je upropastio šansu za Blato — naposljetku je, uz 250 milijuna eura ulaganja, postao argument zašto Blato više ni nije potrebno.

Formalna smrt, novi početak

Likvidacijski postupak "Sveučilišne bolnice u osnivanju — u likvidaciji" zaključen je 9. rujna 2023. Gradu je iz prodaje dionica Zagrebačke banke — koje su bile u vlasništvu nepostojeće bolnice od devedesetih — i ostatka likvidacijske mase uplaćeno ukupno 3,74 milijuna eura. Ta sredstva, potvrdio je Grad, "nisu namjenska te su utrošena na rashode iz općih prihoda".

Novim sporazumom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i ministra Vilija Beroša na istoj je lokaciji pokrenut projekt Nacionalne dječje bolnice. U travnju 2025. odabran je izvođač — konzorcij hrvatskih tvrtki s ponudom od 237,5 milijuna eura. Gradnja bi trebala početi 2026., a prva faza biti dovršena do 2029.

Nitko nije odgovarao

Kroz sve te godine, jedno ostaje konstantno: nitko nikad nije snosio odgovornost za propast projekta u koji su Zagrepčani uložili stotine milijuna eura.

Andrija Hebrang nije jedini protagonist ove sage — ali jest onaj koji je od nje napravio osobni projekt, najavio konkretne rokove i tvrdio da ima razrađen plan do najsitnijih detalja da bi sve na koncu neslavno propalo. Razlozi nikad nisu otkriveni, je li se radilo o realnim zaprekama, prevelikom zalogaju ili nečem trećem?

Hoće li 2029. biti drugačija i hoće li se nova garnitura političara pokazati sposobnijom od prethodnika znat će se relativno brzo.