Suočavanje s onkološkom dijagnozom jedan je od najizazovnijih trenutaka u životu, a prvi posjet onkologu često prolazi u magli straha i neizvjesnosti. Kako bi taj proces bio što jasniji, a pacijent osjećao veću sigurnost, komunikacija je ključna. Dr. Davor Kust iz Poliklinike Anova i portala Onkologija.net savjetuje kojih bi pet važnih pitanja svaki pacijent trebao postaviti prije izlaska iz ordinacije kako bi bolje razumio svoje stanje i aktivno sudjelovao u liječenju.

Kad pacijent prvi put uđe u onkološku ordinaciju, rijetko dolazi samo s nalazima. Dolazi s brigom, strahom i mnoštvom neizgovorenih pitanja. U takvoj situaciji lako je poslušati liječnika, klimnuti glavom i otići kući, a tek kasnije shvatiti da zapravo niste sigurni što vam je točno rečeno. Upravo zato postoje pitanja koja ne bi smjela ostati nepostavljena.

1. Koji je točan stadij moje bolesti i što on znači?

Prvo i najvažnije odnosi se na samu dijagnozu i stadij bolesti. Stadij bolesti opisuje koliko se tumor proširio u tijelu — je li ograničen na jedan organ, zahvaća li okolne strukture ili su prisutne udaljene metastaze. Iako se često označava brojkama (I–IV), stadij nije samo „broj“, već informacija koja liječnicima pomaže procijeniti koje su mogućnosti liječenja i kakav je cilj terapije.

U praksi to znači da dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati potpuno drugačiji tijek bolesti. Pacijent sa stadijem I često se liječi s ciljem izlječenja, dok se kod uznapredovalijih stadija terapija generalno usmjerava na dugotrajnu kontrolu bolesti i očuvanje kvalitete života. Razumijevanje stadija pomaže pacijentu da realnije sagleda situaciju i izbjegne nepotrebne strahove ili nerealna očekivanja.

2. Koje su moje mogućnosti liječenja i zašto preporučujete baš ovu?

Nakon toga prirodno se nameće pitanje o mogućnostima liječenja. Važno je znati da nije svaka terapija prikladna za svakog pacijenta, čak ni kada se radi o istoj vrsti tumora. Na izbor liječenja utječu brojni čimbenici: biološka obilježja tumora, opće zdravstveno stanje pacijenta, prisutnost drugih bolesti, ali i prethodna liječenja. Primjerice, terapija koja je iznimno učinkovita kod jednog bolesnika može kod drugog nositi previsok rizik nuspojava ili jednostavno neće djelovati jer tumor nema odgovarajuća biološka svojstva. Zato preporuka terapije nije stvar rutine, već individualne procjene, a dobro postavljeno pitanje „zašto baš ova terapija“ često otvara prostor za važne i ohrabrujuće razgovore.

3. Koje nuspojave mogu očekivati i kako reagirati na njih?

Strah od nuspojava gotovo je univerzalan. Mnogi pacijenti u ordinaciju dolaze s unaprijed stvorenim slikama liječenja, često temeljenima na iskustvima iz prošlosti ili informacijama s interneta. Međutim, onkologija se posljednjih godina značajno promijenila. Danas postoje terapije koje se podnose znatno lakše nego što pacijenti očekuju, ali i one kod kojih je važno na vrijeme prepoznati određene simptome. Primjerice, umor koji se postupno razvija često je očekivan, dok nagla pojava kratkog daha, proljeva ili osipa zahtijeva brzu reakciju. Razgovor o nuspojavama nije zastrašivanje, već alat koji pacijentu daje osjećaj kontrole i sigurnosti.

4. Kako će liječenje utjecati na moj svakodnevni život?

Jedno od pitanja koje pacijenti često zadrže za sebe odnosi se na svakodnevni život. Hoće li moći raditi, voziti, brinuti se za obitelj ili planirati unaprijed? Neki pacijenti tijekom liječenja zadržavaju velik dio svojih uobičajenih aktivnosti, dok drugima treba više odmora i prilagodbe. Razlike su velike čak i među pacijentima na istoj terapiji. Otvoren razgovor o očekivanjima i mogućim promjenama pomaže u planiranju i smanjuje osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom.

5. Koji su sljedeći koraci i kada se trebam hitno javiti?

Na kraju, nijedan onkološki pregled ne bi trebao završiti bez jasnog dogovora o sljedećim koracima. Pacijenti često izlaze iz ordinacije znajući da „nešto slijedi“, ali bez jasne slike što i kada. Hoće li se raditi dodatne pretrage, kada započinje terapija i u kojim se situacijama treba javiti ranije? Primjerice, povišena temperatura, nova bol ili naglo pogoršanje simptoma nisu nešto što treba čekati do sljedeće kontrole. Jasan plan na kraju pregleda donosi osjećaj sigurnosti u razdoblju koje je često ispunjeno neizvjesnošću.

Postavljanje pitanja nije znak nepovjerenja, nego aktivnog sudjelovanja u vlastitom liječenju. Dobar onkološki razgovor temelji se na razumijevanju i suradnji, a pacijent koji razumije svoju bolest i terapiju lakše prolazi kroz cijeli proces liječenja.