Usamljenost je čest osjećaj koji pogađa velik broj ljudi, osobito u starijoj dobi, no sve se češće postavlja pitanje koliko ona utječe na naše zdravlje. Novo istraživanje provedeno na više od 10.000 osoba u dobi od 65 do 94 godine pokazuje da usamljenost može utjecati na pamćenje, ali ne dovodi nužno do razvoja demencije. Istraživanje je trajalo šest godina, a cilj je bio utvrditi postoji li izravna povezanost između osjećaja usamljenosti i kognitivnog propadanja.

Stručnjak otkriva iznenađujući rani znak demencije: „Većina pacijenata misli da je to normalno“

Važno je odmah razjasniti jednu čestu zabludu. Problemi s pamćenjem i demencija nisu isto. Demencija je skup različitih bolesti, među kojima je najpoznatija Alzheimerova bolest, a karakteriziraju je gubitak pamćenja, zbunjenost i postupni gubitak samostalnosti. S druge strane, kognitivni pad može značiti samo usporavanje mentalnih funkcija i ne mora nužno dovesti do demencije.

Rezultati istraživanja pokazali su da su osobe koje se osjećaju usamljeno imale više poteškoća s pamćenjem tijekom vremena. Međutim, nije pronađen dokaz da usamljenost sama po sebi uzrokuje demenciju. Upravo ta razlika ključna je za razumijevanje rezultata, prenosi The Conversation.

Usamljenost rijetko dolazi sama

Jedan od važnih zaključaka istraživanja jest da usamljenost često dolazi zajedno s drugim zdravstvenim problemima. Sudionici koji su se osjećali usamljeno često su imali i stanja poput dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, depresije ili su bili manje fizički aktivni.

Sva ta stanja sama po sebi mogu utjecati na rad mozga i pamćenje. Primjerice, dijabetes može utjecati na način na koji mozak koristi energiju, dok depresija može smanjiti koncentraciju i sposobnost prisjećanja. Zbog toga je teško jasno izdvojiti koliko je točno usamljenost odgovorna za promjene u pamćenju.

Šest ključnih koraka za prevenciju demencije: Što možete učiniti već danas?

Zanimljivo je da su visoke razine usamljenosti zabilježene i u dijelovima Europe gdje se tradicionalno smatra da su društvene veze jake. To pokazuje da usamljenost nije pitanje broja ljudi oko nas, već osjećaja povezanosti s njima. Osoba može biti okružena ljudima, a i dalje se osjećati usamljeno. Upravo taj subjektivni doživljaj igra ključnu ulogu u mentalnom zdravlju.

Mozak je otporniji nego što mislimo

Iako usamljenost može utjecati na pamćenje, istraživanja donose i ohrabrujuće vijesti. Mozak ima sposobnost oporavka. Kada se osjećaj usamljenosti smanji, mogu se poboljšati i kognitivne funkcije, uključujući pamćenje. Društvena aktivnost, razgovor i osjećaj pripadnosti mogu pozitivno djelovati na mentalne sposobnosti i opće zdravlje mozga.

Ovo istraživanje pokazuje da usamljenost može imati utjecaj na pamćenje, ali sama po sebi nije odlučujući faktor u razvoju demencije. Zbog toga stručnjaci sve više naglašavaju važnost prepoznavanja usamljenosti kao dijela brige za zdravlje. Ne samo kao emocionalnog stanja, već i kao čimbenika koji može utjecati na kvalitetu života i mentalne funkcije.