Nakon što je preko vikenda objavljena vijest da 35-godišnji državljanin Bosne i Hercegovine preminuo svega dvadesetak minuta nakon odlaska iz zadarskog Zavoda za hitnu medicinu, Hrvatska još uvijek traži odgovore. Muškarac je u hitnu stigao s trncima u ruci i lijevoj strani tijela — simptomima koji mogu, ali i ne moraju, upućivati na ozbiljna stanja. Nakon pregleda procijenjen je kao vitalno stabilan i upućen kući. Nije stigao daleko.

Veliki prosvjed djelatnike Hitne pomoći, traže beneficirani radni staž

Interni stručni nadzor je u tijeku. V.d. ravnatelja Zavoda Mladen Olujić potvrdio je da se slučaj istražuje, no detalje zasad ne može otkrivati. Hrvatska liječnička komora (HLK) najavila je da će zatražiti medicinsku dokumentaciju, upozorivši istodobno da se zaključci o eventualnim propustima ne mogu donositi dok istraživanje nije završeno.

Dok institucije pozivaju na strpljenje, na društvenim mrežama već je buknuo javni linč — s punim imenom i prezimenom liječnika koji je pregledao pacijenta. HLK je to izravno osudio, podsjetivši da ni osobe osumnjičene za teška kaznena djela u medijima ne dobivaju puno ime — a ovdje je tek pokrenut interni nadzor.

"Hodanje bos po vrućem kamenju, u mraku, s tornjem kristalnih čaša"

Usred svega oglasila se i HUBOL — Hrvatska udruga bolničkih liječnika — objavom koja opisuje svakodnevicu hitne medicine na način koji se ne uči na fakultetu.

Liječnica s deset godina iskustva u hitnoj napisala je: rad u hitnoj usporedila je s nošenjem krhkog kristalnog posuđa složenog u toranj — bosih nogu, po vrućem kamenju, u mraku, s naletima vjetra. Metafora brutalno precizna za sve koji su ikad čekali sate u prepunoj čekaonici ili gledali izmučenog dežurnog liječnika kako trči između pacijenata.

Ono što opisuje nije izgaranje jednog čovjeka — to je opis strukovnog brodoloma.

U hitnoj, piše, nema norme. Nema mogućnosti reći: pun sam. Stalno pristižu pacijenti — mnogi s nehitnim stanjima, ali i oni kritični koji ne čekaju red. Iskusni liječnici bježe iz hitne jer su izgorjeli. Na njihovo mjesto dolaze mladi, neiskusni. Krug se zatvara.

"Kolege vas ne poštuju, pacijenti vas ne poštuju, i na kraju se ni sami više ne poštujete", napisala je liječnica čije se ime ne navodi — ali čije se iskustvo, kažu iz HUBOL-a, može poistovjetiti s tisućama njezinih kolega.

Sustav na klimavim nogama

Zadar ovog tjedna nije iznimka — on je simptom. Hitna medicina u Hrvatskoj godinama funkcionira s premalo ljudi, premalo resursa i previše pacijenata. Kad se dogodi tragedija, javnost traži krivca — i najlakše je pokazati prstom na liječnika koji je bio posljednji u lancu.

No pitanje koje se rjeđe postavlja glasi: koliko je liječnik te noći već bio sati na nogama? Koliko je pacijenata pregledao prije tog jednog? Je li imao s kim konzultirati se? Je li imao opremu, vrijeme, podršku?

Odgovore na ta pitanja ne daje interni nadzor jedne bolnice. Daje ih — ili bi trebala davati — zdravstvena politika.