Aspergerov sindrom je dijagnoza za koju ste zasigurno čuli no jeste li znali da od 2013. godine više nije u uporabi? Ranije se koristila za opisivanje razlika u razvoju mozga koje utječu na socijalne interakcije i određena ponašanja.

Danas osobe koje pokazuju obilježja Aspergerova sindroma dobivaju dijagnozu poremećaja iz spektra autizma (PSA). Ipak za mnoge ljude Asperger ostaje važan dio identiteta i razumijevanja drugačijeg shvaćanja svijeta i funkcioniranja u njemu.

Što je (bio) Aspergerov sindrom?

Prije uvođenja DSM-5 klasifikacije 2013. godine, Aspergerov sindrom se smatrao oblikom autizma. Danas su sve takve dijagnoze objedinjene pod pojmom poremećaj iz spektra autizma (PSA).

Aspergerov sindrom tako više nije zasebna medicinska dijagnoza. Većina osoba koje su ranije imale tu dijagnozu sada se svrstavaju pod "autizam razine 1", što znači da im je potrebna minimalna podrška u svakodnevnom životu. No potrebe su individualne pa nekima može biti potrebno znatno više potpore u odnosu na druge osobe.

Upravo je taj širok spektar različitih sposobnosti ali i potreba doveo do toga da novi termin PSA omogući fleksibilniji pristup podršci.

Dijagnoza se najčešće postavljala u dječjoj dobi, a simptomi nekadašnjeg Aspergerova sindroma dijelili su se u tri kategorije:

Socijalna interakcija

• Smanjeno korištenje neverbalne komunikacije (kontakt očima, izrazi lica, govor tijela)
• Teškoće u stvaranju prijateljstava
• Nedostatak inicijative za dijeljenje interesa s drugima
• Teškoće u vođenju razgovora

Komunikacija

• Teško započinjanje i održavanje razgovora
• Ponavljanje istih izraza ili fraza
• Manjak simbolične (maštovite) igre
• Ograničeni, ponavljajući interesi i ponašanja
• Intenzivan interes za specifične teme (npr. statistika bejzbola)

Stroga potreba za rutinom

• "Stimming" pokreti (npr. njihanje rukama, pjevušenje)
• Opsesivno fokusiranje na dijelove objekata

Postoji li test za Aspergerov sindrom?

Ne, jer se ta dijagnoza više ne koristi. Dostupni su online upitnici koji se temelje na starim dijagnostičkim alatima, ali za točnu procjenu potrebno je konzultirati stručnu osobu.

Pedijatri danas rutinski provode PSA test kod male djece. Ako se uoče znakovi, upućuju se na dodatne procjene kod specijalista.

Točan uzrok nije poznat, ali se smatra da kombinacija genetskih i okolišnih faktora utječe na razvoj.

Liječenje i podrška

PSA nije bolest, već način na koji mozak drugačije obrađuje svijet oko sebe. Ne traži "popravak", nego razumijevanje, prihvaćanje i podršku – prilagođenu svakome pojedinačno. Terapije (govorna terapija, radna terapija, socijalne vještine) mogu pomoći u svakodnevnim izazovima, ali ono što najviše znači je osjećaj da si viđen i vrijedan takav kakav jesi.

Pojam Asperger mnogima i dalje pruža okvir za razumijevanje identiteta i načina na koji pojedine osobe doživljavaju svijet. Bez obzira na to koristi li se izraz Asperger ili PSA, važno je slušati osobe u spektru, uvažavati njihovu priču i graditi svijet u kojem se svi osjećaju dobrodošlo.

Dijana K.M.