dr.sc. Davor Kust, dr.med.
U razgovoru s onkolozima često se traže odgovori na teška, ali važna pitanja – o liječenju, emocijama, ishodima i svakodnevici s dijagnozom raka. Na ta pitanja svakodnevno im odgovara dr. sc. Davor Kust, dr. med., specijalist onkologije i radioterapije, idejni začetnik i osnivač mreže Onkologija.net. Dr. Kust je svoju profesionalnu karijeru posvetio upravo onkološkim pacijentima – ne samo kroz klinički rad, već i kroz znanstveni i edukativni doprinos struci.
Iza njega stoji 51 znanstveni i stručni rad, 13 poglavlja u medicinskim knjigama i udžbenicima te 35 kongresnih sažetaka. Redovito predaje na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima, a njegovi primarni fokusi su tumori probavnog sustava, glave i vrata te neuroendokrini tumori.
U ovom razgovoru, dr. Kust otkriva što pacijente najviše brine, kako izgleda njihov emocionalni put kroz liječenje, zašto je važno postavljati pitanja – i što svaki liječnik može učiniti da to pacijentu olakša. Govori i o tome kako on sam nosi težinu svakodnevnog rada s teškim dijagnozama, ali i o velikim pomacima u liječenju raka, koji iz dana u dan mijenjaju živote nabolje.
U pravilu prvi razgovor vodimo polako i ponovimo stvari ako treba i više puta jer je poznato da pacijenti zbog straha mnogo toga rečenog zaborave. Tek kasnije, kada se slegnu početne emocije, dolazi do pitanja poput: "Koliko su šanse za izlječenje?", "Koje su nuspojave liječenja?", "Hoću li moći raditi, živjeti normalno?" i slično.
Jedan dio pacijenata se boji išta pitati, a postoje i oni koji ne žele ništa znati. Uglavnom kad stvorimo odnos povjerenja, najčešće se ipak otvore. Vjerujem da je i na liječniku odgovornost da potakne pitanja – pacijent koji razumije svoj put liječenja, hrabriji je i mirniji u cijelom procesu.
Može li kemoterapija smanjiti tumor ili ga samo zaustavlja u širenju? Evo odgovora onkologa
Mnogo češće nego što se generalno misli. Medicina je jako napredovala, a onkologija je jedna od grana koje se najbrže razvijaju, tako da iako ljudi često povezuju rak s krajem to više nije pravilo. Mnoge maligne bolesti, osobito ako se otkriju na vrijeme, mogu se izliječiti ili postaju kronične bolesti s kojima se može dugo i kvalitetno živjeti. To su ti "tihi" pozitivni primjeri koji ne dolaze često do javnosti – ali ih je važno isticati.
Najbitnije je raspraviti temu koja je u onkologiji glavna, a to je liječenje - koje su opcije liječenja, što se od istoga očekuje i kolike su šanse za izlječenje ili poboljšanje trenutnog stanja. Mnogo nam pomaže kada bolesnici sami izraze svoja očekivanja od terapije jer i to je vrlo važna informacija o odluci. Također, važno je pitati o mogućim nuspojavama liječenja i kako ih je moguće ublažiti / kontrolirati, te razjasniti kako će proces liječenja utjecati na svakodnevni život.
S obzirom da onkološki bolesnici često uzimaju i druge lijekove ili bi željeli uzimati određene dodatke prehrani ili suplemente, bitno je pitati onkologa kosi li se navedeno s planiranim liječenjem- nikako nije dobro bilo što prešutjeti jer time riskiramo potencijalne interakcije lijekova.
Rekao bih – drastično. Kada sam se počeo baviti onkologijom prije 15-ak godina, standard je bila kemoterapija s dosta nespecificiranog djelovanja i nuspojava.
Tri neobična simptoma raka pluća koji mogu zbuniti i liječnike
Danas govorimo o imunoterapiji, pametnim lijekovima, preciznoj molekularnoj dijagnostici i personaliziranom pristupu. Nemali broj pacijenata danas žive zahvaljujući terapijama koje nisu ni postojale prije pet ili deset godina. Budućnost onkologije ide prema individualiziranom, ciljanom pristupu, a mi već danas svjedočimo toj promjeni.
To je pitanje koje rijetko tko postavlja – a trebalo bi. Empatija je nužna u onkologiji, ali nosi svoju cijenu. Biti svakodnevno uz ljude koji su teško bolesni sigurno na određeni način mijenja i nas.
Meni osobno je posao donio to da sam naučio više cijeniti svaki trenutak i "male stvari", te da bolje razumijem vrijednost zdravlja koje često shvaćamo "zdravo za gotovo". U pravilu koliko je moguće pazim na ravnotežu između posla i privatnog života, a možda najvažnije, redovno podsjećam samog sebe na sve pozitivne ishode koje sam vidio a kojih imamo sve više.
Iako to nije direktno područje onkologije, prevencija je i dalje najsnažnije oružje koje imamo. Ne pušiti, umjereno s alkoholom, zdrava prehrana, redovna fizička aktivnost, izbjegavanje prekomjernog sunčanja, kontrola stresa – sve to čini razliku.
Ali jednako važno je redovito se kontrolirati – rano otkrivena bolest je često izlječiva. Uložite vrijeme u svoje zdravlje prije nego vas bolest na to prisili.
Ana Abrahamsberg