Rak prostate bolest je s kojom se, nažalost, susreće velik broj muškaraca u svijetu, ali i Hrvatskoj. Ovo je bolest koja najčešće pogađa muškarce u šezdesetim godinama života. Najnoviji podaci Zavoda za javno zdravstvo iz 2022. godine govore da je zabilježeno 2609 novih slučajeva što predstavlja oko 19 posto svih novih dijagnoza raka kod muškaraca.

S obzirom na to da od ovog tipa raka u Hrvatskoj umire oko 800 muškaraca svake godine, u studenom, mjesecu podizanja svjesnosti o muškom zdravlju razgovarali smo s prof. dr. sc. Igorom Tomaškovićem, predsjednikom Hrvatskog urološkog društva i predstojnikom Klinike za urologiju KBC Sestre milosrdnice. U razgovoru, dr. Tomašković nam je otkrio rane znakove na koje bi muškarci trebali pripaziti, što je to PSA test, kakve veze genetika i nasljeđe imaju s bolešću te koje su terapije za liječenje dostupne oboljelima.

Rani stadiji raka prostate su bez simptoma

Jedna od najvećih zamki bolesti je to što je rak prostate na samom početku jako teško zamijetiti jer je rani stadij neprimjetan i bez simptoma. Muškarci u ovim situacijama najčešće nemaju nikakve tegobe pa nemaju potrebu kontaktirati liječnika. Ovdje bismo svakako željeli napomenuti važnost sistematskih pregleda koji spašavaju živote.

Dr. Tomašković napomenuo je da su smetnje mokrenja (učestalo noćno mokrenje, slabi mlaz, osjećaj nepotpunog pražnjenja) često posljedica benigne hiperplazije prostate što je dobroćudno uvećanje. Ipak, činjenica je da se ona može javiti usporedo s rakom ili mu prethoditi. “Crveni alarm su novi i perzistentni problemi s mokrenjem, krv u mokraći ili sjemenu, neobjašnjivi gubitak težine, jaka  bol u kostima (mogući znak metastaza). No tada je to znak uznapredovale bolesti. S obzirom na rečeno, jasno je koliko su redoviti preventivni pregledi važni“, objašnjava nam.

Doktor nam je zatim objasnio važnost PSA testa koji se smatra ključnim alatom u ranom otkrivanju raka prostate. Naime, ovaj test otkriva promjene prije pojave samih simptoma. Ipak, PSA nije savršen, naglašava doktor Tomašković, pa se koristi u okviru informiranog, individualiziranog pristupa (shared decision making).

Zanimalo nas je postoji li razlika između povišenog PSA zbog raka prostate i povišenog PSA zbog drugih bolesti poput benigne hiperplazije ili upale. Saznali smo da postoji te da je PSA organ-specifičan, ali nije isključivo tumor-specifičan (povišenje može dati i benigna hiperplazija prostate (BPH), infekcija/prostatitis ili manipulacija  poput postavljanja katetera ili cistoskopija). „Klinički se razlikuju pomoću dodatnih pokazatelja: ponovljenih PSA mjerenja, PSA gustoća (PSA/volumen prostate), omjera slobodnog/ukupnog PSA, brzog porasta PSA (PSA velocity), te multimodalne obrade uključujući mpMRI prije biopsije — sve to pomaže diferencirati uzrok povišenja. Kad se temeljem tih parametara utvrdi sumnja na rak prostate, bolesnik se upućuje na multiparametrjski MR prostate prije odluke o biopsiji“, pojašnjava dr. Tomašković.

Dotaknuo se i genetskog faktora te nam ispričao da obiteljska anamneza značajno utječe na rizik od raka prostate. Muškarci koji u obitelji imaju nekoga s istom bolešću, posebno s prvim stupnjem dijagnoze i više od 65 godina, imaju povišen rizik. Zbog toga svima koji se nalaze u takvoj situaciji preporučuje ranije i intenzivnije praćenje. Spomenuo je i važnost patogene varijante u genima za popravak DNA: „BRCA2 značajno povećava rizik i sklonost agresivnijem tijeku bolesti; BRCA1 također daje povišen rizik, ali u manjoj mjeri.“

Često se spominju i moguće poveznice između infekcija poput HPV-a ili herpesa s rakom prostate, ali to je pitanje koje je predmet aktivnog istraživanja. Pregledne studije i meta-analize dostupne do sada daju različite rezultate. Neke od njih ukazuju na povezanost između prisutnosti HPV-DNK ili određenih infekcija i povišenog rizika od raka prostate. Ipak, dokazi još nisu dovoljno snažni da bi se sa sigurnošću tvrdila uzročna veza. Dr. Tomašković napominje da su potrebna velika i dobro kontrolirana istraživanja prije nego bi moglo doći do bilo kakvih promjena u kliničkoj praksi.

Ciljano testiranje prostate moglo bi spasiti živote

Metode liječenja raka prostate

Razgovarali smo o metodi „pažljivog praćenja“ (active surveillance) koja je standard kod niskorizičnih i lokaliziranih karcinoma (Gleason Grade Group 1 — tj. Gleason zbroj 3+3 = 6), uz jasno definirane kriterije i redovnu kontrolu (PSA,fizikalni pregled, mpMRI, kontrolne biopsije).Cilj ove metode jest izbjeći nepotrebno liječenje i nuspojave kod tumora koji rastu sporo prema očekivanjima.

Zraćenje i operacija nisu preporučene za niskorizični karcinom, već se preporučuju kod srednje i visokorizičnih tumora. Također, kada pacijent ima životni vijek i preferencije koje opravdavaju ovaj radikalan pristup, ali konačna odluka uvijek se donosi multidisciplinarno te je individualna za svakoga.

Kod nekih se pacijenata koristi hormonska terapija kako bi se bolest usporila ili kontrolirala. Hormonska (androgen-deprivacijska) terapija (ADT) jako utječe na kontrolu bolesti u metastatskim stanjima i često se koristi i u kombinaciji s novijim androgen-ciljanim lijekovima (npr. enzalutamid, apalutamid, abirateron). Njezina primjena može poboljšati ishode liječenja.

„Kod starijih pacijenata treba odvagnuti koristi i nuspojave (kardiometabolički rizici, sarkopenija, gustoća kostiju) te prilagoditi tretman komorbiditetima i očekivanom životnom vijeku“, komentira dr. Tomašković.

Najnovija dostignuća i njihova dotupnost u Hrvatskoj

Medicina se svaki dan sve više razvija pa ne čudi da danas postoje i brojne metode liječenja koje svaki dan napreduju i pacijentima omogućuju bolje liječenje raka prostate. Međutim, zanimalo nas je koliko je tih tretmana i metoda liječenja zapravo dostupno bolesnicima u našoj zemlji. Dr. Tomašković spomenuo je da su najvažnija recentna dostignuća robotska kirurgija, fokalna terapija raka prostate, radioligandna terapija ¹77Lu-PSMA (Pluvicto), PARP-inhibitori i noviji androgen-ciljani lijekovi.

Radioligandna terapija ¹77Lu-PSMA (Pluvicto) je odobrena u EU za mCRPC i pokazala je smanjenje rizika smrtnosti u selektiranih bolesnika, a za primjenu je obavezna dokumentirana PSMA-pozitivnost na PET-scanu (dostupnost u Hrvatskoj raste u pojedinim centrima). PARP-inhibitori (npr. olaparib) namijenjeni su pacijentima s mutacijama gena za popravak DNA (BRCA1/2 i dr.); u EU su indicirani za određene skupine bolesnika i sve su dostupniji kao opcija nakon molekularne selekcije. Noviji androgen-ciljani lijekovi kao što su enzalutamid, apalutamid ili abirateron su standard u različitim stadijima bolesti i široko su dostupni u onkološkim programima.

„U Hrvatskoj su za sada mogućnosti robotske kirurgije prisutne u samo 2 državna centra, a nadamo se da ćemo uz potporu Ministarstva ostvariti nacionalni plan razvoja robotske kirurgije koji treba biti prisutan barem u svim KBC-ovima“, kaže nam sugovornik i nastavlja: „Nedavno smo u KBC Sestre milosrdnice na Klinici za urologiju prvi u Hrvatskoj uveli metodu fokalne terapije nanonožem. Ona koristi ireverzibilnu elektroporaciju za uništenje stanica raka uz očuvanje okolnih struktura.“

Što se tiče ostalih spomenutih terapija one su dostupne kroz onkološke centre i sustav zdravstvene zaštite, ali radioligandna terapija je tek u povojima i nije još prisutna u našem sustavu.

Muškarci stariji od 50 godina trebali bi obaviti osnovni urološki pregled

Dr. Tomašković želio je istaknuti da bi se svi muškarci trebali informirati i razgovarati sa svojim liječnikom, a posebno ako imaju preko 50 godina, obiteljsku povijest bolesti ili druge čimbenike rizika raka prostate. Razgovor o PSA testu i kontrolni urološki pregled nešto je što ne bi smjeli preskočiti jer im može spasiti život.

„Rano otkrivanje omogućava liječenje kad je bolest izlječiva ili dobro kontrolirana, a strategije poput aktivnog praćenja sprječavaju nepotrebne zahvate kod niskorizičnih tumora. Vodite brigu o zdravlju — redoviti pregledi, pozornost na simptome i zdrav način života su najbolji pristup“, upozorio je.

Iz razgovora s doktorom zaključujemo koliko je važno podizati svijest o ovoj bolesti od koje svake godine umire toliko muškaraca, prvenstveno zato što ju je veoma teško rano dijagnosticirati. Zato je potrebno osvijestiti da su preventivni pregledi iznimno korisni kako bi se razvoj bolesti spriječio dok je još u povojima i dok je njezino izlječenje izvjesnije i lakše.