Hodgkinov limfom je zloćudna bolest limfnog sustava koja zahvaća limfocite, vrstu bijelih krvnih stanica, a prepoznaje se po specifičnim Reed-Sternberg stanicama. Iako uzrok bolesti nije poznat, najčešće se manifestira bezbolnim povećanjem limfnih čvorova te nizom drugih simptoma koji ovise o zahvaćenom području. Pravovremena dijagnoza, koja uključuje biopsiju limfnog čvora, ključna je za uspješno liječenje koje se danas temelji na kombinaciji kemoterapije, imunoterapije i zračenja. O svojoj borbi i životu s bolešću danas nam govori hrabri Dino Jelić. 

Ispričao nam je kako je u trenutku u kojem je saznao za svoju dijagnozu osjetio strah, ali ne paralizirajući strah za vlastiti život, već se pitao kako će vijest prenijeti roditeljima. Znao je da će ih dijagnoza šokirati i rastužiti pa se pitao na koji će im način biti najbolje reći što se događa s njegovim zdravljem. Nakon tog prvotnog šoka, priča da su svi oko njega bili svjesniji dijagnoze od njega samog jer ranije nije znao ništa o Hodgkinovom limfomu te se nije trudio istraživati, već je odlučio da je jedino što mu preostaje borba i da mora što prije krenuti s liječenjem. 

Nikolina Frković s rakom dojke suočila se dan prije 48. rođendana

“Prvi simptom bolesti otkrio sam tijekom jednog tuširanja, točnije brisanja ručnikom. Napipao sam malo veću kvržicu na vratu, ali moram priznati da zbog svoje mladosti uopće nisam posumnjao da bi se moglo raditi o zloćudnom tumoru. Vrijeme do konačne dijagnoze prošlo je brzo i zapravo prilično bezbrižno. Imao sam i društvo prijateljice s kojom sam odlazio na citopunkciju, a jedna je pretraga povlačila drugu za sobom. Nakon biopsije zalijepio sam flaster na vrat, vratio se iz Zagreba u Gospić i najnormalnije otišao na posao”, započeo je svoju priču Dino Jelić.

Foto: Privatna arhiva Dine Jelića

Kaže da njegova obitelj nije ni znala za sve pretrage na koje je odlazio jer se ni sam nije toliko brinuo pa im nije želio stvarati dodatan stres. Priznaje da si zapravo nije postavljao pitanje “Što ako mi nešto pronađu?” koje je čuo od mnogih drugih pacijenata. S ponosom govori da je od samog početka imao punu podršku obitelji u svakom smislu pa je nakon svih pretraga u njihovu društvu odlazio na konzultacije s liječnikom. Njihov je moto bio taj da se nikako neće predati, već je jedina opcija borba i pomno praćenje uputa stručnjaka.

Liječenje u KBC-u Zagreb 

Dino Jelić liječio se u KBC-u Zagreb za čije osoblje ima samo riječi hvale te govori kako su mu njihov pristup i stručnost uvelike olakšali liječenje. Pristup medicinskog osoblja smatra iznimno bitnim za svakog pacijenta jer kako kaže “oni su na prvoj crti obrane”: “Nakon otkrivanja dijagnoze svaki nalaz, pa čak i one najmanje pretrage krvi su stresne. Zahvaljujući odličnom medicinskom osoblju na KBC-u Zagreb sve je išlo glatko i gotovo bezbolno.”

Priča kako je u njegovom slučaju liječenje išlo prilično brzo pa nije imao vremena razmišljati o negativnom ishodu, a nije se previše zamarao niti tehničkim pojedinostima rada uređaja koji su korišteni u dijagnostici i liječenju: “Ne znam mnogo o PET/CT uređajima. Jedino što mi je važno je to da više “ne svijetlim” na nalazima koje dobijem pomoću njega. Smatram da je najvažnije vjerovati u stručnost svog liječnika i imati pozitivan stav prema ishodima liječenja. Moram priznati da tijekom borbe s Hodgkinovim limfomom nisam otključao niti jedan novi strah, već sam samo zadržao onaj stari - od igle.”

Foto: Privatna arhiva Dine Jelića

Poručio je da je za sve pacijente zapravo najvažnije da imaju pristup brzim i pozdanim pretragama i liječenju bez obzira na to tko su ili otkuda dolaze. Iznimno je važno da se svakome tko boluje od zloćudne bolesti omogući podrška, jednak tretman i pravovremena reakcija koja čini razliku između života i smrti. 

“Borio sam se s nečim nepoznatim, ali borba je bila nužna”

Saznanje da bolujete od bilo koje bolesti, a posebno ovako zloćudne kakva je Hodgkinov limfom nikada nije lako. Dino Jelić je ispričao da su mu mnogo puta ljudi rekli kako je dobro podnio dijagnozu i liječenje, ali smatra da je to zapravo laž te da nitko to ne “podnosi dobro”, već je to nešto što se naprosto mora ako želimo nastaviti živjeti: “Smatram da sam sve podnio i proživio jer je to bilo nužno. Nisam imao snagu niti iskustvo u svojoj borbi s bolešću. Borio sam se s potpuno nepoznatim neprijateljem, ali mi je upravo zato proradio instinkt za preživljavanjem te sam se adaptirao na ekstremne okolnosti.”

Poručio je da je najvažnije slušati svoje tijelo i ne zanemarivati što nam ono govori. Briga o sebi i osluškivanje vlastitih potreba neophodno je kako bi se otkrio, a u konačnici i riješio svaki zdravstveni problem. Također, traženje stručne pomoći i postavljanje svih mogućih pitanja kada se susretnete sa simptomima jedini su način da spasite vlastiti život. 

Foto: Privatna arhiva Dine Jelića

“Dijagnoza nije poremetila moje životne planove, radio sam sve kao i do njezinog postavljanja osim što sam morao ići na liječenje. Mislim da je to bio moj način borbe s bolešću. Smatram da je za ljude koji se trenutno bore s Hodgkinovim limfomom zapravo najvažnije čuti priču o nekome tko se izliječio. Mi koji smo preboljeli dijagnozu živi smo dokaz da je sve moguće i da sve može biti u redu”, poručio je oboljelima s puno nade. 

Zašto baš ja? Jelena Benčić govori o borbi s rakom maternice i jajnika

Za kraj je spomenuo Udrugu oboljelih i liječenih od malignih bolesti te njihovih obitelji i prijatelja “Vila za Liku” u kojoj je našao utočište u najtežim trenucima. U Udruzi je dobio psihološku podršku ljudi koji su prošli isto iskustvo. Oni su jedini znali kako se točno osjeća. Naglasio je da je u ovom kolektivu osjetio pripadnost kakvu nije mogao pronaći nigdje drugdje. Danas se trudi istu podršku koja je pružena njemu na neki način “vratiti” aktivnim sudjelovanjem u aktivnostima Udruge: “Ovim se putem želim zahvaliti svim članovima Udruge koji su me bezuvjetno prihvatili i bodrili, ali i članovima obitelji i prijateljima na pruženoj podršci.”