Više od 350 milijuna operacija godišnje izvodi se u općoj anesteziji. Iako liječnici njome mogu privremeno izazvati gubitak svijesti, gotovo dva stoljeća nakon njezina uvođenja još uvijek nije potpuno jasno kako anestetici zapravo „isključuju“ našu svijest. Upravo zato proučavanje mozga pod anestezijom znanstvenicima pruža priliku da pokušaju odgovoriti na mnogo veće pitanje: kako svijest uopće nastaje, kako piše BBC.

Opći anestetici mogu imati vrlo različite kemijske strukture, ali njihov je ukupni učinak ometanje komunikacije između živčanih stanica. Snimanja magnetskom rezonancijom pokazuju i opće smanjenje aktivnosti mozga. Ipak, nije jasno mora li se za gubitak svijesti „isključiti“ cijeli mozak ili ključnu ulogu imaju samo određena područja.

Proveo pet sati na Hitnoj u Splitu: „Najveći problem nije samo čekanje, već gubitak osjećaja sigurnosti“

Nick Franks, profesor biofizike i anestetika na Imperial College London, posebno izdvaja talamus, strukturu duboko u mozgu koja djeluje kao komunikacijsko središte između različitih regija. Čini se da se talamus počinje „gasiti“ među prvima nakon primjene anestetika. Budući da ima važnu ulogu i u regulaciji sna i budnosti, istražuje se njegova moguća uloga u gubitku svijesti pod anestezijom.

Postoji li „treće stanje“ svijesti?

Granica između svijesti i nesvijesti možda nije potpuno jasna. Procjenjuje se da se oko jednog na 15.000 pacijenata nakon operacije može prisjetiti određenih dijelova zahvata. Anesteziolog Jaideep Pandit smatra da bi moglo postojati svojevrsno „treće stanje“ između svijesti i nesvijesti. U eksperimentu u kojem je jedna podlaktica pacijenata ostala pokretna unatoč primjeni anestetika i lijeka za opuštanje mišića, trećina pacijenata uspjela je na naredbu stisnuti prste istraživača, iako nisu pokazivali druge znakove budnosti ili boli.

Pod anestezijom mozgovi postaju sličniji

Neuroznanstvenik Andrea Luppi sa Sveučilišta Cambridge proučavao je komunikaciju različitih područja mozga pod općom anestezijom. Dok smo budni, obrasci moždane aktivnosti toliko su individualni da mogu djelovati poput svojevrsnog „otiska“ pojedinca. Pod anestezijom se to mijenja i mozgovi različitih ljudi postaju međusobno sličniji, a komunikacija između udaljenih područja znatno je ograničenija. Takvi rezultati podupiru mogućnost da svijest nije smještena u samo jednom području mozga, nego nastaje koordinacijom različitih moždanih regija.

Kada AI postane zamjena za psihologa: „Ono što nam šteti motivira nas na korištenje“

Znanstvenici još nemaju konačan odgovor na pitanje kako svijest nastaje. No upravo mogućnost da je anestezijom privremeno „isključe“ omogućuje im da proučavaju što se u mozgu mijenja kada je izgubimo.