AI poput ChatGPT-a ili Claudea postala je dio svakodnevice i više je gotovo nemoguće izbjeći je. Iako je činjenica da je umjetna inteligencija ubrzala neke procese i svakog smo dana svjedoci njezinog napretka, kao i sa svime, i njezina pojava te sve češće korištenje sa sobom donosi i neke opasnosti. Poneki ljudi počeli su joj se obraćati i bezrezervno vjerovati čak i kada su u pitanju neke ozbiljne zdravstvene nedoumice. Umjesto kao alat, počeli su je promatrati kao živu osobu, često i stručnjaka koji im može dati odgovore na zdravstvena i psihološka pitanja. Zašto se ovo događa, koliko je zapravo opasno te koji psihološki mehanizmi se iza toga kriju otkriva nam psiholog Mario Zulić. 

Modeli umjetne inteligencije koje je moguće pronaći na tržištu do određenog su broja odgovora potpuno besplatni pa ne čudi da su se ljudi uslijed manjka financijskih sredstava okrenuli upravo njima umjesto da zakažu termin kod psihologa. Osim toga, za razliku od čovjeka, ChatGPT uvijek je od nas udaljen za samo jedan klik što ga čini iznimno dostupnim i lakim za korištenje, a tko ne bi volio u blizini i 24 sata na dan imati “empatično uho” koje ne moraju platiti? Vjerojatno mali broj ljudi. Mario Zulić kaže kako je, kao i njegovi kolege, svjestan da je psihoterapija i dalje usluga koja nije svima dostupna na isti način te da za nju postoje i liste čekanja. 

Psihologinja: “Postporođajna depresija nije znak slabosti ili nedostatka ljubavi prema djetetu, već medicinska dijagnoza”

Dodao je i da umjetna inteligencija svakako ima još jednu neupitnu prednost, a to je anonimnost: “Osim dostupnosti u bilo kojem trenutku, micanje potrebe za javljanjem stručnjaku i zapravo odlazak nekomu, daje dodatnu dimenziju anonimnosti koja je povezana sa stigmom oko pitanja mentalnog zdravlja. Stigma danas jest manja, no ona je i dalje prisutna, kod nekih pojedinaca u velikoj mjeri. Tako, ako je "sramota" ići k terapeutu, možda nije tolika sramota pričati s AI-jem, jer za to ionako nitko neće saznati. Ukratko, radi se o kombinaciji naših osnovnih potreba da nas netko čuje, dostupnosti i anonimnosti (nasuprot stigme traženja pomoći).”

Ono što mnogi ne razumiju jest to da AI zapravo nije netko tko ih može razumjeti ma koliko mi kao ljudska bića voljeli vjerovati da je tako. Umjetnom inteligencijom upravlja algoritam koji je istreniran odgovarati na različite upite i to na način da imitira konstrukciju razgovora kakav se vodi u psihološkoj ordinaciji ako ga to zatražimo. 

Može li AI biti koristan ili predstavlja opasnost?

Isključiv odgovor ne postoji, kaže Mario Zulić, jer postoje situacije u kojima može biti veoma koristan da bi se brzo došlo do nekih informacija, ali istovremeno može predstavljati i opasnost za mentalno zdravlje. 

“Ovdje odmah treba razgraničiti govorimo li o AI modelima/aplikacijama koji su kreirani specifično za pitanja mentalnog zdravlja (rjeđe korišteni) ili pak govorimo o općim modelima poput ChatGPT-a. Ako je riječ o specifičnim "terapijskim" AI modelima, neka istraživanja pokazuju da mogu biti korisniji od npr. liste čekanja (pasivna kontrolna skupina), no valja istaknuti da su njihovi efekti mali do umjereni, u rangu s već postojećim digitalnim intervencijama. Ako govorimo o općim modelima, tu su nalazi i narativ koji se gradi bitno drugačiji. Oni nisu namijenjeni isključivo za ova pitanja, imaju problematične tendencije te se prilično ograđuju od odgovornosti za ono što "izbace" prema vama u tri ujutro”, objasnio je razliku.

“Amplifikacijska spirala”

Psiholog Zulić posebno se osvrnuo na tzv. sikofantiju, tj. termin koji označava pretjerano slaganje i ugađanje korisniku. Ova je pojava iznimno česta kada se radi o modelima umjetne inteligencije koje svakodnevno koristimo što predstavlja veliku opasnost. Ovo su potvrdila i neka istraživanja kao ono Chenga i suradnika iz 2026. godine koji su testirali tri vrste situacija za 11 vodećih modela AI. Rezultati su pokazali sljedeće:

• kod običnih savjetodavnih pitanja modeli su osjetno češće odobrili postupak osobe,
• kod objava u kojima je zajednica jednoglasno presudila da je osoba pogriješila, modeli su joj u čak 51 posto slučajeva rekli da nije kriva,
• kad su upiti izričito spominjali manipulaciju, obmanu ili nezakonito ponašanje, modeli su postupak odobrili u 47 posto slučajeva.

Magnific

Ovo istraživanje je vrlo slikovit primjer koji dokazuje da AI kod nekih ljudi može produbiti i razraditi štetne ideje poput onih da su geniji, centar neke zavjere i slično. 

“Ovaj mehanizam, po nekim autorima nazvan "amplifikacijska spirala", jedan je od vodećih razloga za takozvanu AI psihozu (koja još nije prepoznata kao službena dijagnoza), a karakteriziraju ga zrcaljenje korisnikova jezika, visoka personalizacija i izbjegavanje proturječenja. Zanimljivo, u drugom dijelu istraživanja, na gotovo 2 500 sudionika, ljudi su upravo zbog ovoga preferirali takve modele, još jednom se pokazalo da upravo ono što nam šteti motivira na korištenje. Također, terapeut ponekad radi upravo suprotno od ovoga, propituje te po potrebi konfrontira klijenta s njegovom "iskrivljenom" percepcijom”, upozorava Mario Zulić.

Rizik od razvoja nezdravog odnosa s umjetnom inteligencijom nije isti za svakoga

Nezdrav odnos s umjetnom inteligencijom moguće je razviti, ali tome su obično sklonije određene skupine ljudi. Velik rizik povezuje se s osobama koje su psihotično osjetljive na bilo koji način: oni koji vjeruju u ideje koje nemaju veze s realnošću i osobe u stanju manije. Za njih korištenje AI alata može biti posebno opasno jer oni često ne proturječe njihovim nerealnim idejama i uvjerenjima, već ih često učvršćuju i dalje razrađuju. 

Je li „hormonski disbalans“ stvarna dijagnoza? Ginekologinja otkriva što kaže medicina, a što društvene mreže

Osim toga, pod visok rizik spadaju i osobe koje se bore sa suicidalnim mislima te adolescenti koji se zbog specifičnog razdoblja u kojem se nalaze mogu osjećati kao da je AI naprosto jedino mjesto na kojemu mogu pronaći podršku i dijeliti svoje probleme. Osobe koje se bore s usamljenošću i/ili su sklone izolaciji posebno su ranjive jer AI privremeno stvara iluziju odnosa, no dugoročno pogoršava situaciju.

Psiholog ili psihoterapeut ima profesionalnu odgovornost prema klijentu, AI nema

Stručnjak za mentalno zdravlje dužan je pratiti određene protokole te ima profesionalnu odgovornost prema osobi koja mu povjerava svoje probleme. Modeli umjetne inteligencije to nemaju što je u već nekoliko zabilježenih slučajeva dovelo do katastrofalnih posljedica. 

Magnific

Jedan od takvih primjera je i slučaj šesnaestogodišnjaka čiji su roditelji tužili OpenAI i Sama Altmana, tvrdeći da je ChatGPT poticao sinovljevu suicidalnu ideaciju, davao detaljne informacije, pomogao mu sastaviti oproštajno pismo i odvraćao ga od toga da kaže roditeljima, a sve je dokumentirano opsežnim chat logovima. Drugi je primjer slučaj čovjeka koji je ubio sebe i vlastitu majku nakon što je Chat-GPT hranio njegove ideje o tome da protiv njega postoji zavjera. Tužba navodi da mu je model sustavno prikazivao dostavljače, prodavače, policajce pa i prijatelje kao agente koji rade protiv njega.

Mario Zulić na osnovu svega kaže kako definitivno može reći da ovakav način komunikacije i povjerenje prema AI alatima može biti itekako opasno. Ipak, nije sve tako crno i ponekad nam umjetna inteligencija može dati korisne odgovore. Primjerice, ako nekoga zanima više o paničnom napadaju, AI može dati korisne informacije o tome što to jest, kojem se stručnjaku obratiti i koje su intervencije učinkovite u toj situaciji. Također može biti dobra prva stepenica u demistifikaciji simptoma iz područja npr. stresa ili anksioznosti. Ipak, čak i u ovim slučajevima najbolja opcija je potražiti AI modele specifične za mentalno zdravlje ili koristiti opće modele s ciljem informiranja i daljnjih koraka.