Magnific
Osoba može imati spolno prenosivu infekciju, a da pritom nema nikakve simptome niti zna da je zaražena. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih se danas sve češće koristi izraz spolno prenosiva infekcija (SPI) umjesto spolno prenosiva bolest (SPB). Iako se ta dva pojma u svakodnevnom govoru često poistovjećuju, među njima postoji važna razlika.
Kako objašnjava Healthline, infekcija označava prisutnost uzročnika u organizmu, dok se o bolesti govori kada infekcija dovede do zdravstvenih poremećaja. Pritom bolest ne mora uvijek imati očite simptome. Izostanak simptoma ne znači da osoba nema infekciju niti da je ne može prenijeti drugome.
Više bolesnih, ali gripe zasad nema: ministrica o kašnjenju cjepiva
Spolno prenosive infekcije uzrokuju različiti mikroorganizmi, uključujući bakterije, viruse i parazite. Mogu se prenositi tijekom vaginalnog, analnog i oralnog spolnog odnosa, a neke i izravnim kontaktom kože ili sluznice. Primjerice, klamidija i gonoreja često ne uzrokuju prepoznatljive simptome. Ipak, neliječene infekcije mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.
Slično je i s humanim papiloma virusom (HPV). Većina HPV infekcija povuče se spontano, bez zdravstvenih posljedica. Međutim, određeni tipovi virusa mogu uzrokovati genitalne bradavice, dok dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima povećava rizik od razvoja pojedinih vrsta raka.
Zato se izraz spolno prenosiva infekcija smatra preciznijim jer obuhvaća i osobe koje su zaražene, ali nemaju vidljive tegobe.
Kada se simptomi pojave, mogu biti vrlo različiti, ovisno o uzročniku i zahvaćenom dijelu tijela.
Među mogućim znakovima spolno prenosive infekcije su:
Navedeni simptomi nisu specifični samo za spolno prenosive infekcije. Mogu imati i druge uzroke, zbog čega je za postavljanje dijagnoze potreban odgovarajući pregled i, prema procjeni liječnika, testiranje.
Magnific
Budući da mnoge infekcije ne uzrokuju simptome, testiranje je važan dio brige o spolnom zdravlju. Razgovor sa zdravstvenim djelatnikom o testiranju posebno je preporučljiv nakon spolnog odnosa bez odgovarajuće zaštite, pri promjeni spolnog partnera, ako je partneru potvrđena infekcija ili ako se pojave sumnjivi simptomi. Testiranje na određene infekcije preporučuje se i tijekom trudnoće.
Ne postoji jedan raspored testiranja koji odgovara svim spolno aktivnim osobama. Preporuke ovise o dobi, spolnim praksama, trudnoći, prethodnim infekcijama i drugim čimbenicima rizika. Važno je i kada se testiranje provodi. Naime, svaka infekcija ima određeno razdoblje nakon mogućeg izlaganja tijekom kojeg je test još ne može pouzdano otkriti. To se naziva dijagnostički prozor.
Neki testovi otkrivaju samog uzročnika ili njegov genetski materijal, dok drugi otkrivaju antigene ili protutijela koja organizam stvara kao odgovor na infekciju. Zbog toga prerano testiranje može dati negativan rezultat iako je do zaraze došlo. Liječnik može preporučiti odgovarajući trenutak za testiranje te procijeniti treba li pretragu ponoviti.
Mogućnosti liječenja ovise o uzročniku. Bakterijske infekcije poput klamidije i gonoreje liječe se odgovarajućim antibioticima, dok se kod virusnih infekcija pristup razlikuje.
Neke virusne infekcije mogu se spontano povući, dok druge mogu trajati dugotrajno. Odgovarajućim lijekovima moguće je kontrolirati pojedine virusne infekcije, ublažiti njihove posljedice i, u određenim slučajevima, smanjiti rizik od prijenosa. Ako je infekcija potvrđena, važno je slijediti upute liječnika te obavijestiti spolne partnere kada je to potrebno kako bi se i oni mogli testirati i liječiti.
Rizik od zaraze može se smanjiti pravilnom i dosljednom uporabom kondoma, cijepljenjem protiv HPV-a i hepatitisa B te testiranjem u skladu s individualnim rizikom. Kondomi znatno smanjuju rizik, ali ne pružaju potpunu zaštitu od svih infekcija, osobito onih koje se mogu prenositi kontaktom kože.
Najvažnije je zapamtiti da odsutnost simptoma nije dokaz odsutnosti infekcije. Upravo zato briga o spolnom zdravlju ne bi trebala početi tek kada se pojave tegobe.