Zdravstveni sustav grca u problemima – bolnice duguju veledrogerijama više od 800 milijuna eura, prijete ovrhe bolnicama, a pacijenti su ponovno taoci neučinkovitog sustava. Istodobno, istrage i uhićenja zbog korupcije pokazuju da novac, čak i kad postoji u zdravstvenom sustavu, često završava u pogrešnim rukama. Liste čekanja produljuju se, a palijativna skrb – koja bi trebala biti pravo svakog građanina – i dalje je dostupna samo nekolicini.

O tim problemima, ali i o konkretnim prijedlozima za reformu, razgovarali smo s Ivanom Bekavcem, liječnikom i političarom iz Mosta.

Krenimo od najaktualnije krize. Problem dug državnih bolnica prema veledrogerijama koje se vuče već godinama narastao je na više od 800 milijuna eura. Prijeti obustava isporuke lijekova. Pacijenti strepe. Kako je moguće da desetljećima ponavljamo isti obrazac privremenog 'gašenja požara' bez stvarne reforme?  Konkretno, tko će preuzeti političku odgovornost ako se lijekovi doista prestanu isporučivati pacijentima i što je, prema Vašem mišljenju, jedini održivi mehanizam za trajno rješavanje problema dugova u zdravstvu?

 Dug državnih bolnica prema veledrogerijama u Hrvatskoj premašio je 800 milijuna eura, a veledrogerije upozoravaju da se on povećava za oko 40 milijuna eura mjesečno. Taj dug, koji u pojedinim ustanovama kasni više od 500 dana, rezultat je kronične neusklađenosti prihoda i rashoda zdravstvenog sustava, odnosno realne potrošnje lijekova i medicinskog materijala s financijskim okvirom koji HZZO i državni proračun osiguravaju. Vlada povremeno intervenira jednokratnim uplatom, poput najnovije od 150 milijuna eura, što privremeno „gasi požar“, ali ne mijenja sustav.

Političku odgovornost snosi izvršna vlast, jer su bolnice državni proračunski korisnici i posluju prema propisanim financijskim limitima.

Isti scenarij, novi dugovi: Hoće li se ovaj put sustav zaista slomiti?

Vrijeme je razmisliti o promjeni obrasca upravljanja financiranjem zdravstvenog sustava ne samo na temelju Bismarckovog modela uplate doprinosa već i kombiniranjem Beveridgeovog modela državnih dotacija iz poreza i proračuna, međutim ne stihijski kao do sad tzv. sanacijama dugova, nego planiranjem dodatnih uplata iz državnog proračuna.

freepik

Trajno rješenje može donijeti jedino sustavni mehanizam kojim bi se automatski usklađivao iznos državnih transfera s realnom potrošnjom, uz uvođenje višegodišnjeg limita za bolničke lijekove, centraliziranu nabavu i javni digitalni prikaz svih rokova plaćanja po ustanovama. Takva transparentnost i fiskalna disciplina jedini su održivi put prema stabilizaciji sustava.

Korupcija je kronična bolest našeg zdravstvenog sustava. Evo dok razgovaramo stigla je vijest o uhićenjima oko obnove Doma zdravlja u Zagrebu. Istrage EPPO-a u Varaždinu, kao i 'afera Mikroskop' i slični slučajevi, pokazuju da se u hrvatskom zdravstvu, koje troši stotine milijuna eura europskih sredstava, ponavlja isti obrazac pogodovanja u javnim nabavama.  Je li to problem lošeg karaktera pojedinaca ili se radi o duboko ukorijenjenom, nefunkcionalnom modelu upravljanja javnim novcem u zdravstvu koji pogoduje korupciji?

 Korupcija u hrvatskom zdravstvu, potvrđena slučajevima poput istraga EPPO-a u Varaždinu, uhićenja vezanih uz obnovu Doma zdravlja Zagreb i tzv. afere „Mikroskop“, ne može se svesti samo na loš karakter pojedinaca.

Riječ je o simptomu nefunkcionalnog modela upravljanja javnim novcem, obilježenog fragmentiranom nabavom, nedostatkom kontrole i diskrecijskim ovlastima ravnatelja. Kada se nabave i ugovori odvijaju u stotinama zasebnih postupaka, uz minimalan nadzor i rotaciju povjerenstava, stvara se sustav koji pogoduje korupciji.

Rješenje zahtijeva obveznu centraliziranu nabavu za visoko rizične kategorije, javnu objavu svih ugovornih aneksa, rotaciju članova povjerenstava i obveznu objavu cijena po stavci. Samo tako se može razbiti klijentelistički obrazac koji se ponavlja desetljećima.

Slučaj bivšeg ministra Beroša, koji je unatoč USKOK-ovoj optužnici za tešku korupciju ponovno zaposlen kao neurokirurg u istoj bolnici u kojoj je navodno radio nezakonita djela, otvara duboko pitanje etičkih standarda. Vi ste i političar i liječnik; smatrate li da je presumpcija nevinosti iznad svega dok traje proces, ili da u javnom zdravstvenom sustavu mora postojati viši etički kriterij zapošljavanja za osobe optužene za nanošenje štete državnom proračunu?

 Slučaj bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, protiv kojega je USKOK podigao optužnicu zbog sumnje u korupciju, a koji je istodobno ponovno zaposlen kao neurokirurg u bolnici u kojoj su navodno počinjena sporna djela, otvara pitanje granica između zakonske i moralne odgovornosti. Presumpcija nevinosti temeljno je pravno načelo koje se mora poštovati, no u javnom zdravstvenom sustavu, financiranom novcem građana, moraju vrijediti i viši etički kriteriji.

U praksi bi to značilo izmjenu propisa te barem primjenu istih kriterija i ograničenja zapošljavanja u zdravstvenom sustavu onih pravila, propisa i kriterija koji vrijede u drugim djelatnostima javnih službi.

Dok ne zažive isti navedeni kriteriji provoditi privremeno raspoređivanje na radna mjesta bez upravljačkih i nabavnih ovlasti, isključenje iz komisija i uvođenje mehanizama za upravljanje sukobom interesa dok postupak traje. Takve mjere ne prejudiciraju krivnju, ali štite integritet institucije i povjerenje građana u sustav.

Analize pokazuju dramatične razlike: pacijenti u jednoj bolnici čekaju na MRI 20 dana, a u drugoj gotovo godinu. Kako je moguće da se u jednoj državi tako drastično razlikuje pristup zdravstvenoj skrbi i zašto se, unatoč višegodišnjim obećanjima, liste čekanja ne skraćuju, nego produljuju, čime se krši pravo građana na jednak pristup zdravlju?

 Analize HZZO-a pokazuju goleme razlike u dostupnosti dijagnostičkih pretraga: u nekim bolnicama pacijenti na MRI čekaju dvadesetak dana, dok u drugima gotovo godinu dana. Uzrok tome nije samo manjak opreme, već i neujednačeno planiranje, nedostatak kadra, različiti ugovorni limiti s HZZO-om te odsustvo učinkovitog sustava preusmjeravanja pacijenata.

HZZO "obuzdava požar": Privatne poliklinike pomažu smanjiti liste čekanja do kraja godine

Iako HZZO ima javnu platformu s listama čekanja koje se ažuriraju svaka dva sata, ne postoji obveza da se pacijentu ponudi najbrži termin u drugoj ustanovi. Pravi pomak donijelo bi uvođenje jedinstvenog nacionalnog reda čekanja s automatskom ponudom najranijeg termina unutar regije, uz poticaje ustanovama koje produžuju rad dijagnostičkih uređaja u večernjim satima i vikendom. Time bi se pokazala dobra volja i zaštitilo ustavno pravo građana na jednak pristup zdravstvenoj skrbi.

Vi i Vaša stranka jasno zagovarate palijativnu skrb kao jedinu alternativu eutanaziji. Međutim, u Hrvatskoj tisućama građana nije omogućen pristup kvalitetnoj palijativnoj skrbi. U takvoj situaciji, gdje pacijent nema izbor dostojanstvenog života bez patnje kroz skrb, zar se ne stvara prostor za razmatranje eutanazije kao jedinog oslobođenja?

U Hrvatskoj tisuće građana i dalje nemaju pristup kvalitetnoj palijativnoj skrbi, iako je to zakonsko pravo. Posljednji nacionalni plan istekao je prije pet godina, a nova mreža palijativnih timova i bolničkih postelja tek se djelomično uspostavlja.

Prema podacima Ministarstva zdravstva i HZZO-a, cilj je povećati broj mobilnih timova na 73 i ugovoriti oko 760 palijativnih postelja, no provedba je spora i neujednačena. U takvim okolnostima, kada pacijent nema mogućnost dostojanstvene skrbi bez patnje, otvara se prostor za raspravu o eutanaziji kao „oslobođenju“.

freepik

Međutim, pravo rješenje nije legalizacija smrti, nego dostupnost skrbi koja omogućuje dostojanstven život do posljednjeg trenutka. Država mora prioritetno osigurati razvoj palijativnih timova, dostupnost analgezije, psihološke podrške i hospicija – tek tada se može govoriti o stvarnom izboru.

Ako je ključan problem nedostatak osoblja, kako točno Most planira privući i educirati dovoljno medicinskog osoblja za palijativnu skrb, koja zahtijeva specifičnu izobrazbu, a da to ne dovede do osiromašenja kadrova u drugim, već preopterećenim granama medicine, poput anesteziologije iz koje dolazite?

 Nedostatak stručnog osoblja ne može se rješavati preraspodjelom iz već preopterećenih grana, poput anesteziologije. Most predlaže kombinaciju mjera: razvoj specijalističkih i poslijediplomskih edukacija za liječnike i medicinske sestre, financiranih iz Europskog socijalnog fonda (ESF+), stipendiranje i obvezno zapošljavanje u palijativi, uključivanje obiteljskih liječnika i patronažnih sestara kroz proširene kompetencije te uvođenje mobilnih timova s vlastitim proračunom.

Usto, nužna je suradnja s inozemnim centrima izvrsnosti kroz kraće edukacijske programe i uvođenje telemedicinskih konzultacija koje omogućuju djelomični angažman specijalista bez njihovog potpunog premještanja. Takav model ne osiromašuje druge grane, nego jača ukupnu otpornost sustava.

Vaš prijedlog uključuje donošenje novog Nacionalnog plana. S obzirom na to da je stari plan zastario prije pet godina, što jamči da će ovaj put doći do stvarne i brze provedbe? Možete li navesti konkretne proračunske izvore koje Most predlaže za financiranje te opsežne reforme i koji su realni rokovi za njezinu primjenu?

Novi Nacionalni plan palijativne skrbi mora se oslanjati na obveze i pokazatelje iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), koji zdravstvu već sada osigurava više od 340 milijuna eura investicija.

Dodatna sredstva predviđena su u sklopu kohezijske politike 2021.–2027., gdje Hrvatska raspolaže s oko 9 milijardi eura, a znatan dio usmjeren je na zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu. Za palijativnu skrb i reformu dostupnosti Most predlaže kombinaciju izvora: NPOO za infrastrukturu i digitalnu koordinaciju, ESF+ za edukacije kadrova te ERDF za izgradnju hospicija i nabavu dijagnostičke opreme.

Realni rokovi su 6 do 12 mjeseci za prve mjere (centralizacija nabave lijekova, objedinjene liste čekanja), 12 do 24 mjeseca za uspostavu novih palijativnih timova i hospicija, te do 2027. za punu provedbu plana i stabilno financiranje sustava. Samo pod uvjetom da se uvedu jasni mehanizmi praćenja i javne odgovornosti, ovaj će plan biti više od još jednog neprovedenog dokumenta.