Freepik
Međunarodni tim stručnjaka, predvođen njemačkim znanstvenicima, konačno je odgonetnuo "biološku zagonetku" VITT-a – rijetkog, ali ozbiljnog stanja zgrušavanja krvi. Ključ leži u jednoj specifičnoj genetskoj mutaciji i virusnom proteinu koji "zbuni" naš imunitet.
Nakon nekoliko godina intenzivnog istraživanja, studija objavljena u veljači 2026. u časopisu The New England Journal of Medicine donosi odgovore na pitanje koje je mučilo medicinsku zajednicu: Zašto su vektorska cjepiva protiv COVID-19 (poput onih tvrtki AstraZeneca i Johnson & Johnson) kod iznimno malog broja ljudi izazvala opasne krvne ugruške?
Do sada se znalo da kod pacijenata s VITT-om (imuna trombocitopenija i tromboza uzrokovana cjepivom) imunološki sustav greškom napada vlastiti protein u krvi – trombocitni faktor 4 (PF4). Međutim, nije bilo jasno što potiče tu agresiju.
Nova studija otkriva da pravi krivac nije "spike" protein koronavirusa, već protein pVII koji se nalazi u jezgri adenovirusa (samog nosača cjepiva). Naš imunitet prepoznaje taj virusni protein kao neprijatelja i stvara antitijela protiv njega.
Znanstvenici su otkrili da se VITT ne događa svima, već zahtijeva nesretni spoj dvaju faktora:
Genetska predispozicija: Pacijenti koji su razvili ugruške gotovo su uvijek imali specifičan gen za antitijela (nazvan IGLV3-21).
Mutacija "K31E": Tijekom procesa učenja kako se boriti protiv virusa, imunološki sustav ovih osoba prolazi kroz proces mutacije. Kod oboljelih se dogodila specifična promjena nazvana K31E.
"Ta jedna mala promjena u strukturi antitijela djeluje poput skretnice na tračnicama," objašnjavaju znanstvenici. "Antitijelo koje je trebalo napadati samo virusni protein pVII, zbog ove mutacije odjednom počinje 'vidjeti' ljudski PF4 kao metu i napada ga."
Kako bi bili sigurni u svoje otkriće, istraživači su u laboratoriju izveli obrnuti eksperiment. Uzeli su opasno antitijelo iz krvi pacijenta i umjetno uklonili mutaciju K31E. Rezultat je bio fascinantan: antitijelo je odmah prestalo napadati ljudske stanice i uzrokovati ugruške, dok je i dalje zadržalo sposobnost borbe protiv virusa.
Ovo otkriće ima golem značaj iz nekoliko razloga:
Sigurnija cjepiva: Proizvođači sada točno znaju koji dio virusnog nosača (protein pVII) može uzrokovati probleme, što omogućuje dizajniranje još sigurnijih cjepiva u budućnosti.
Bolja dijagnostika: Liječnici sada mogu preciznije razumjeti tko je pod rizikom i kako se ovo stanje razvija.
Razumijevanje virusa: Ista se reakcija, iako ekstremno rijetko, može dogoditi i kod prirodne infekcije običnim adenovirusima (koji uzrokuju prehlade), što otvara nova vrata u istraživanju autoimunih bolesti.
Iako je VITT bio rijedak događaj, ovo istraživanje pokazuje moć moderne znanosti da u kratkom roku dešifrira najsloženije procese u ljudskom tijelu i osigura temelje za sigurniju medicinu sutrašnjice.