Foto: Privatna arhiva Anamarije Tkalčec, Magnific
Ovih se dana mnogo raspravlja o tome kako je Crna Gora uvela pravo na menstrualno odsustvo za žene kojima je dijagnosticirana sekundarna dismenoreja. Izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jednoglasno su podržane u parlamentu, a pravo na privremenu spriječenost za rad odnosit će se na žene s dijagnosticiranim ginekološkim stanjima poput endometrioze, mioma ili drugih bolesti koje uzrokuju izražene menstrualne bolove.
O tome kakvo je stanje u Hrvatskoj, postoje li naznake da bi se ovako nešto uskoro moglo uvesti i kod nas te kolika je stvarna podrška ženama razgovaramo s Anamarijom Tkalčec, voditeljicom programa Rodna ravnopravnost u svijetu rada iz CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje).
Iskrena ispovijest o godinama borbe, dijagnozi i novoj nadi: Bolovi su imali ime - endometrioza
Prema riječima sugovornice, žene u Hrvatskoj još uvijek ne dobivaju odgovarajuću podršku na radnim mjestima: “Kroz naše istraživanje o utjecaju menstruacije i perimenopauze na poslovni život žena, ali i kroz dugogodišnje pravno savjetovanje žena koje provodimo u CESI-ju, vidimo da je menstruacija i dalje tema o kojoj se na radnom mjestu uglavnom šuti. Žene često rade unatoč izraženim bolovima, umoru ili drugim simptomima jer smatraju da se od njih očekuje da to jednostavno izdrže. Naše istraživanje pokazalo je da čak 67,2 posto žena radi i kada se ne osjeća sposobno za rad, dok gotovo polovica nikada nije razgovarala s nadređenom osobom o poteškoćama koje ima.”
Podaci otkrivaju i dodatne probleme pa Anamarija Tkalčec kaže kako, prema istraživanju, čak polovica ispitanica navodi da na njihovom radnom mjestu ne postoje nikakve mjere podrške. Organizacije ne prepoznaju simptome, ali nisu ni svjesne da mogu napraviti male, ali značajne prilagodbe koje ženama znatno olakšavaju boravak na radnom mjestu.
Na svu sreću, nije sve tako crno: “Mislim da se posljednje dvije godine svijest polako mijenja, ali još uvijek smo daleko od toga da možemo reći kako žene dobivaju sustavnu podršku.”
Anamarija Tkalčec s nama je podijelila i LINK na kojemu žene mogu opisati svoja iskustva.
Sugovornica naglašava da, iako se najčešće raspravlja upravo o uvođenju menstrualnog dopusta, postoje i mnogi drugi segmenti na koje je potrebno obratiti pažnju. Kaže kako kod nas nedostaje cjelovit pristup te je zapravo potrebno osigurati bržu dijagnostiku i dostupniju zdravstvenu skrb. Posebno za žene s endometriozom koje često godinama čekaju na dijagnozu, a za to vrijeme žive s kroničnim bolovima koji utječu na svaki aspekt života.
Magnific
Kada govorimo o poslovnom svijetu, potrebno je omogućiti znatno bolju edukaciju poslodavaca i menadžera jer neke organizacije žele olakšati ženama, međutim ne znaju na koji način. Za početak, dobro bi bilo razmisliti o jednostavnim mjerama kao što su rad od kuće za određena zanimanja kod kojih je to moguće, uvođenje fleksibilnog radnog vremena i dodatnih stanki te boljih uvjeta na radnom mjestu. Osim toga, ključno je da se o menstruaciji počne govoriti bez zadrške i stigme, kao o realnom stanju kroz koje svaki mjesec prolazi većina žena.
Anamarija Tkalčec tvrdi kako je uvjerena da će se ubuduće u Hrvatskoj sve više razgovarati o ovoj temi.
“Mislim da će se o menstrualnom dopustu govoriti sve više jer raste svijest o menstrualnom zdravlju i njegovom utjecaju na kvalitetu života žena. Hoće li Hrvatska uvesti takvu mjeru, teško je procijeniti, ali smatram da je važno da se rasprava temelji na dokazima, a ne na predrasudama koje kao društvo još uvijek imamo”, objašnjava i dodaje: “Prednost ovakve mjere bila bi u tome što bi se prvi put institucionalno priznalo da određena zdravstvena stanja povezana s menstruacijom mogu privremeno utjecati na radnu sposobnost. To bi moglo doprinijeti destigmatizaciji teme i potaknuti žene da ranije potraže liječničku pomoć, ali i da na radnom mjestu otvorenije razgovaraju o svojim potrebama.”
Znate li što je endometrioza? Pogađa jednu od 10 žena
Ipak, ne smije se zanemariti niti određene rizike. Ovakva mjera zahtijeva pomno savjetovanje i edukaciju kako bi se izbjegla moguća diskriminacija i narušavanje privatnosti. Menstrualni dopust ne bi trebao biti jedina mjera priča nam sugovornica, već bi trebao biti dio šire politike usmjerene na zaštitu reproduktivnog zdravlja žena na radnom mjestu.
“Na kraju, mislim da je cilj svih ovih mjera isti, a to je da omogućimo ženama da rade dostojanstveno, bez potrebe da biraju između svog zdravlja i svog posla. To je u interesu žena, ali i poslodavaca te društva u cjelini”, zaključila je.