U posljednje vrijeme sve se više govori o opterećenosti liječnika, manjku radne snage u zdravstvenim ustanovama i odlasku medicinskih sestara i tehničara iz Hrvatske. Naporne smjene koje traju i po 12 sati, emocionalni teret koji donosi rad s bolesnim ljudima i nedostatak psihološke pomoći samo su neki od razloga zbog kojih se mnogi zdravstveni djelatnici osjećaju izmoreno, a neki potom odlučuju preseliti u inozemstvo. O svim ovim problemima i načinu na koji bi se situacija mogla promijeniti razgovaramo s medicinskom sestrom Monikom Kotarski koja danas živi i radi u Danskoj na odjelu pulmologije. 

Tipičan radni dan naše sugovornice počinje u 7:30 provjerom rasporeda, a radi se u timovima koji se sastoje od liječnika, medicinske sestre i zdravstvenog asistenta. Svaki od timova brine o nekoliko pacijenata ovisno o zahtjevnosti njihovog stanja. Prije samog posla odrađuje se petnaestominutna edukacija nakon koje je vrijeme za pripremu i podjelu terapije te razgovor s pacijentima. 

Liječnici u Hrvatskoj su preopterećeni: dr. Prošev o problemima s kojima se susreću

Na sastanku koji počinje u 9:15 liječnicima se prezentiraju subjektivni i objektivni simptomi pacijenata kako bi se definiralo kliničko stanje i plan za ostatak dana. Ostatak dana ispunjen je obvezama kao što su vizite, provođenje dijagnostičkih i terapijskih postupaka te prolaženje kroz veliku količinu dokumentacije vezane uz otpust pacijenata kući. S obzirom na to da Monika Kotarski radi na pulmološkom odjelu, rekla je da je situacija često dinamična jer ponekad dolazi do akutnih pogoršanja. U tim se situacijama plan liječenja prilagođava hitnosti pa nerijetko dolazi do iznimno stresnih trenutaka, trčanja i brzih intervencija. 

Emocionalna cijena posla

Monika Kotarski svoj je profesionalni put počela u Hrvatskoj, u KB Dubrava, za vrijeme pandemije COVID-19 koja je tada zaustavila cijeli svijet. Priča da je ovo vrijeme na nju ostavilo dubok trag kako pozitivan, tako i negativan. S profesionalne strane, angažman joj je pomogao da usavrši vještine, ali je to razdoblje istovremeno predstavljalo ogroman emocionalni test: “Bilo je izuzetno stresno gledati tu razinu nemoći ljudi i pacijenata kojima je očajnički trebala skrb. Svakodnevni susret sa smrću u takvim uvjetima iskustvo je koje vas stvarno promijeni.”

Freepik

Kaže da posao koji trenutno radi nije jako fizički zahtjevan, ali u slučajevima akutnih situacija u kojima je potrebna preciznost i brza reakcija dolazi do iscrpljenosti. Najveći teret je, naglašava, onaj mentalni jer posao medicinske sestre podrazumijeva veliku odgovornost i preopterećenost. Manjak osoblja poseban je problem jer se zbog “nedovoljnog broja ruku” ozbiljni i odgovorni poslovi moraju obavljati na brzinu. Osim toga, medicinske se sestre susreću s očekivanjima pacijenata i njihove obitelji: “Na kraju dana često se osjećam mentalno iscrpljeno zbog puno situacija koje na mene ostavljaju snažan emocionalni utjecaj. Posao je doista zahtjevan.”

Kod velike većine medicinskih sestara burnout je itekako prisutan. Monika Kotarski kaže da se o ovoj temi još uvijek ne brine i ne govori dovoljno sustavno. U Danskoj je sustav profesionalne pomoći svakako razvijeniji nego u Hrvatskoj jer je ona dostupna ako je zatražite. Osobno joj je najveća potpora njezina obitelj s kojom provodi kvalitetno vrijeme bez stresa. Spas od iznimno stresnog posla potraži i na kavi s prijateljima ili sviranju. 

Nedostatak medicinskog kadra velik je problem

Nedostatak obrazovanog kadra veliki je problem globalno, a posebno u Hrvatskoj jer stvara ogromne poteškoće u samoj organizaciji rada. Nedostatak ljudi znači da svi zadaci i odgovornost padaju na ramena malog broja ljudi koji se s tom situacijom sve teže nose. Zbog toga ne čudi velik broj medicinskog osoblja koje se svakodnevno bori s posljedicama preopterećenosti, kako fizičke, tako i psihičke. Monika Kotarski zabrinuto kaže da je pritisak na struku ogroman što dovodi do osipanja kadra, a boji se što će biti u budućnosti ako se taj trend nastavi. 

Kategorizacija bolnica: Ministarstvo potvrdilo da je model u izradi, oporba upozorava na rizike

Što se tiče razlike između uvjeta rada u inozemstvu i Hrvatskoj, rekla je da je ona značajna: “Sustav podrške uvelike se razlikuje. U inozemstvo se odlazi zbog boljih uvjeta, ali i zbog osjećaja da se vaš rad i mentalno zdravlje više cijene. Konkretno, u Danskoj je sustav razvijeniji i pomoć je dostupna čim je zatražite. Nigdje nije idealno, ali uvjeti jesu bolji. Da bi se sestre zadržale u Hrvatskoj, potrebna je bolja organizacija, manje opterećenje po osobi i veće poštovanje prema ozbiljnosti naše struke.”

“Sestrinstvo donosi puno dobroga”

Posao medicinske sestre često se u javnosti percipira u strogim okvirima, a istina je mnogo drugačija: “Ljudi često vide samo onaj površinski dio, poput podjele lijekova ili razgovora s pacijentima, ali ne vide onaj nevidljivi teret: proces donošenja odluka, stalni nadzor pacijenta i ogromnu administraciju koja stoji iza svakog postupka. Ne razumiju da svaka naša minuta zahtijeva stopostotnu koncentraciju, čak i kada radimo pod pritiskom vremena i manjka ljudi.”

Freepik

Ispričala je da je najteže trenutke u karijeri doživjela upravo u KB Dubravi tijekom pandemije jer se tada suočavala s masovnim gubicima i neopisivom nemoći pacijenata. Nakon tog iznimno stresnog i emocionalno iscrpljujućeg perioda odlučila je preseliti u Dansku gdje su je čekali novi izazovi: prilagodba jeziku i kulturi nove države. 

Unatoč teškoćama koje je prebrodila i s kojima se svaki dan susreće kao medicinska sestra naglašava da sestrinstvo donosi mnogo toga dobroga te da bi ovaj poziv ponovno izabrala: “Motivira me to što sam kompetentna u onome što radim i što se istinski veselim kada nekome donesem osmijeh na lice. Raduje me kada vidim da je nekome bolje nakon liječenja i koliko to sreće donosi njihovim obiteljima. Taj osjećaj da smo poboljšali kvalitetu nečijeg života i pomogli ljudima da nastave dalje je ono što me drži u struci.”