S rakom dojke se danas nažalost bori velik broj žena u svijetu, a ta brojka sve je veća i u Hrvatskoj. Bolest je ovo koja odnosi živote, ali prognoza uvelike ovisi o stadiju u kojem se ona otkrije. Rano otkrivanje raka dojke i prevencija jedini su način da se smanji smrtnost i poveća kvaliteta života žena koje su od njega oboljele. To je i razlog zašto se svake godine pokreću različite inicijative koje pokušavaju na razini države osvijestiti koliko je važan samopregled i redovit odlazak na mamografiju. Jedan takav samopregled spasio je život našoj današnjoj sugovornici, gospođi Mariji Marković.

Gospođa Marković svoju je ispovijest počela govoreći o osjećajima koji su je obuzeli kada je prvi put čula dijagnozu raka dojke:“Svoju dijagnozu dobila sam sa samo 38 godina. U to sam vrijeme imala dvoje male djece i supruga koji je i sam doživio probleme sa zdravljem. Moja je prva misao bila obojena šokom i nevjericom, a najviše sam razmišljala o svojoj djeci. Pitala sam se što će biti s njima jer su još tako mali i trebaju me. Obuzeo me neopisiv strah, a u glavi mi se vrzmalo sto pitanja. Razmišljala sam o tome što će se dogoditi s mojom obitelji ako ne preživim. Kako će to podnijeti moja majka koja živi daleko od mene?”

Freepik

Priznala je da majci na kraju nikada nije rekla za svoju dijagnozu iako je od nje prošlo već 17 godina. Smatra da je to dobra odluka jer joj se čini da majka saznanje ne bi dobro podnijela. U to je vrijeme odlučila da će sav teret bolesti podnijeti sama kako bi zaštitila svoju obitelj. 

“Slučajno sam napipala kvržicu”

Marija Marković kvržicu na dojci napipala je tijekom tuširanja. Iako nije znala o čemu se radi, nije mnogo dvojila, već je odmah reagirala. Nazvala je liječnika, dogovorila termin i obavila mamografiju i ultrazvuk što se na kraju pokazalo ključnim. Priča da rezultati nalaza nisu bili obećavajući, ali zahvaljujući stručnom timu liječnika uspjela se izliječiti. 

Put od prvog pregleda do dijagnoze trajao je kratko iako je bio iznimno zahtjevan zbog stalnih putovanja iz Like u Rijeku gdje je zbog liječenja morala odlaziti svaki drugi dan. Ipak, naglašava da je zahvaljujući izvrsnim liječnicima i velikoj podršci obitelji i prijatelja brzo uspostavila rutinu i uspješno obavljala sve što je bilo potrebno. 

Zašto baš ja? Jelena Benčić govori o borbi s rakom maternice i jajnika

“Zahvaljujući brzoj reakciji liječnika i pregledima na koje nisam dugo čekala uspjela sam se smiriti i odlučiti za borbu s ovom opakom bolešću. Nisam se htjela predati jer sam znala da imam za koga živjeti. Ovom prilikom moram posebno pohvaliti osoblje KBC-a Rijeka, kako onkologe tako i medicinske sestre koje sam u to vrijeme smatrala drugom obitelji. Bili su nevjerojatna podrška u svakom trenutku, uvijek su se trudili biti nasmijani kako bi pacijentima pokazali da nisu sami. Također, spremno su odgovarali na sva moja pitanja. Moje je liječenje trajalo veoma dugo, čak pet godina i pet mjeseci, pa mi je stoga ovaj pristup u bolnici uistinu mnogo značio”, priča Marija Marković ističući stručnost i podršku koju je doživjela tijekom liječenja. 

Pomiješane emocije tijekom liječenja

Liječenje od raka dojke uključuje brojne invazivne metode koje mijenjaju izgled tijela. Samim time, liječenje je osim fizički, veoma zahtjevno i psihički. U to se uvjerila i naša sugovornica koja se suočila s gubitkom kose i dojke: “Moje su emocije tijekom liječenja bile pomiješane jer sam shvatila da više nisam ista. Kosa, koja uokviruje lice i čini vas ljepšima, i dojka, koja na neki način predstavlja vašu ženstvenost, bivaju vam oduzeti. To je velik mentalni teret za svaku ženu.”

S druge strane, istaknula je da “nije sve tako crno” jer vam bolest kakva je rak dojke pokaže koliko ste snažni i nauči vas da je borba ono što vam preostaje. Dobivate moć nad vlastitim tijelom i odlučujete pobijediti. Velika pomoć na putu liječenja i ozdravljenja Mariji Marković bila je vjera jer, kako kaže, potiče iz religiozne obitelji u kojoj je naučila da će joj molitva i post pomoći u teškim situacijama jer hrane dušu. Tako je i bilo. 

Foto: Privatna arhiva Marije Marković, "Moja karikatura naglavačke, poklon za moj 55. rođendan od mojih vila i vilenjaka iz Udruge."

Također, velika pomoć i podrška bila joj je i udruga “Vila za Liku” gdje je upoznala ljude s istim životnim preprekama s kojima se i sama suočila. I danas, mnogo godina nakon završetka liječenja, neprestano se druže, razmjenjuju mišljenja, putuju i posjećuju druge bolesnike koji se trenutno nalaze u procesu liječenja.

"Nisam imao izbora, proradio je instinkt za preživljavanjem": Dino Jelić o pobjedi nad limfomom

Marija Marković danas se smatra zdravom osobom, a svima je poručila da redovito pregledavaju svoje tijelo i odlaze na preglede liječniku čak i ako se osjećaju potpuno zdravima. Kaže da bolest ne bira spol niti godine te se može dogoditi svakome, a rano otkrivanje simptoma najbolji je način da ishod bolesti na kraju ne bude koban.