Ako ste se ikada pitali kako izgleda prelazak iz jednog odjela u bolnici na drugi, sigurno vas je zanimalo koji je zadatak medicinskog osoblja i što se točno događa iza zatvorenih vrata bolnice. Potražili smo odgovore na ova pitanja i razgovarali s medicinskim tehničarom Patrikom Vrčekom koji radi na kirurškom odjelu i u jedinici intenzivnog liječenja.

Premještanje s odjela intenzivnog liječenja (JIL) označava prijelaz s jedne razine zdravstvene skrbi u drugu, a događa se onda kada je pacijentovo stanje dovoljno stabilno i više mu ne treba potpora intenzivne jedinice. 

Besplatno psihološko savjetovalište za djecu i mlade: Za dolazak neće trebati ni uputnica

Patrik Vrček objašnjava kako to izgleda iz perspektive medicinskog tehničara: “Prije svega pratimo trenutno stanje pacijenta i promjene u odnosu na njegovo prethodno stanje. Provjeravaju se vitalni parametri: krvni tlak, puls, frekvencija disanja, saturacija kisikom, temperatura i stanje svijesti. Gledamo i bol, diurezu, stanje kože i rana, drenove, katetere, venske pristupe te opću reakciju pacijenta na liječenje. Važni su i laboratorijski nalazi. Naravno, mi na temelju njih ne postavljamo dijagnozu, ali ih pratimo kao dio ukupne slike i moramo znati prepoznati odstupanje te ga pravodobno prenijeti liječniku.”

Lijekovi i oblici terapijske potpore koji se koriste u intenzivnoj jedinici zahtijevaju stalni nadzor. Ovdje se ne radi o tome da se ti lijekovi jednostavno „ne smiju“ koristiti na odjelu, nego da njihova primjena u određenim situacijama zahtijeva razinu monitoringa i mogućnost brze intervencije nedostupne na standardnom odjelu. 

Magnific

Postoje i pacijenti koji su bili podvrgnuti kompliciranijim operacijama pa za njih postoji postintenzivna skrb, priča nam medicinski tehničar: “Kod kompleksnijih pacijenata prijelaz ne mora biti izravan na standardni odjel. To je posebno važno kod pacijenata nakon vrlo zahtjevnog liječenja, primjerice nakon transplantacije srca ili kod onih koji su tijekom liječenja zahtijevali napredne oblike potpore poput ECMO-a. Moje iskustvo rada u koronarnoj intenzivnoj jedinici, COVID intenzivnoj, na odjelu za aritmije i postintenzivnoj skrbi pokazalo mi je koliko se intenzivna skrb zapravo razlikuje ovisno o pacijentu. Pacijent nakon teškog kardiološkog događaja, pacijent nakon respiratornog zatajenja i pacijent nakon planirane operacije potpuno su različite skupine bolesnika i ne mogu se promatrati prema istom obrascu.”

Osim brige o cjelokupnom fizičkom stanju pacijenta i prenošenja svih relevantnih informacija timu na drugom odjelu, medicinsko osoblje u obzir uzima i psihičko stanje pacijenta pa se svakome objašnjava što ga očekuje i kome se može obratiti ako mu nešto treba. Cilj premještaja nije samo „prebaciti pacijenta“, nego osigurati da je dovoljno stabilan za nižu razinu skrbi, da je odjel pripremljen za njegove potrebe i da je prijelaz između dva tima siguran i kvalitetan. 

Nakon izlaska s JIL-a pacijent počinje sudjelovati u vlastitom oporavku

Kao najveću razliku između boravka pacijenta na jedinici intenzivnog liječenja i standardnog odjela, Patrik Vrček navodi intenzitet nadzora i stupanj samostalnosti pacijenta. Tijekom boravka na JIL-u pacijent je konstantno ovisan o medicinskom osoblju, njega je intenzivnija i individualnija, dok prelaskom na standardni odjel on polako počinje aktivnije sudjelovati u vlastitom oporavku. Pacijenta se tada potiče da što više toga obavlja sam: osobnu higijenu, promjenu položaja u krevetu i slično. 

“Kod ortopedskih pacijenata to je posebno izraženo. Nakon ugradnje proteze kuka ili koljena, primjerice, nakon stabilizacije kreće mobilizacija i fizikalna terapija. Medicinski tehničar pomaže pri ustajanju, transferu iz kreveta, hodanju uz pomagalo i odlasku na toalet te prati kako pacijent podnosi aktivnost. Nastavlja se i kontrola boli i propisane terapije. Medicinski tehničar primjenjuje propisanu terapiju prema liječničkom nalogu, prati njezin učinak i moguće nuspojave te o svemu važnom obavještava liječnika. I dalje se prate vitalni parametri, operativna rana, drenovi, kateteri i druge potrebe pacijenta, ali više nema potrebe za istim intenzitetom monitoringa kao na JIL-u”, naglašava medicinski tehničar.

Magnific

Ovdje Patrik Vrček ponovno podsjeća koliko je važna psihološka podrška posebno zbog toga što se pacijenti koji izađu s jedinice intenzivne njege često osjećaju nesigurno. Dobra komunikacija, ohrabrivanje i objašnjavanje svih nepoznanica iznimno su važni kako bi se pacijent osjećao ugodnije. Medicinski tehničar mora surađivati s liječnicima, fizioterapeutima i, prema potrebi, psiholozima, psihijatrima, nutricionistima i drugim stručnjacima.  Izlazak iz JIL-a označava prijelaz iz faze intenzivnog praćenja i stabilizacije prema aktivnom oporavku i vraćanju samostalnosti.

Znakovi koje medicinski tehničar prati nakon premještaja pacijenta

Jednom kada se pacijent premjesti s JIL-a, medicinski tehničari i sestre prate njegovo stanje u odnosu na to kakvo je bilo ranije. Neophodno je pratiti krvni tlak, puls, frekvenciju disanja, saturaciju i temperaturu, ali i fizički izgled pacijenta te bol. Promjene koje je potrebno ozbiljno shvatiti su zbunjenost, umor koji prije nije bio prisutan, bljedilo kože, otežano disanje i nova, nagla ili izrazito jaka bol. 

“Vrtoglavica, nagla slabost, gubitak svijesti, otežano disanje ili neuobičajena bol tijekom ustajanja nisu nešto što treba ignorirati. Pratimo i diurezu, unos i izlučivanje tekućine te laboratorijske nalaze kada su indicirani. Kod pacijenta nakon intenzivnog liječenja promjena ponašanja može biti jednako važna kao i promjena vitalnih parametara”, objašnjava Patrik Vrček.

Proširene vene se uvijek vraćaju: Vaskularni kirurg otkriva što možemo učiniti da to odgodimo

Prijelaz s JIL-a može biti iznimno stresan za osobu jer je okružje u kojem se nalazio vrlo specifično. Tamo ga okružuju monitori, alarmi, stalne kontrole i različiti postupci, a na standardnom odjelu oni izostaju, pa se pacijenti ponekad, iako su objektivno u stabilnijem stanju, osjećaju manje sigurno. Ovdje do izražaja dolazi važnost pravilnog pristupa medicinskog tehničara ili sestre koji pacijentu objašnjavaju što se događa, odgovaraju na pitanja i trude se dati mu osjećaj sigurnosti. Patrik Vrček naglašava koliko je ta psihološka komponenta bitna jer briga o pacijentu ne znači samo zbrinuti ga fizički, već promatrati i njegovo psihičko stanje te biti uz njega i kada osjeća mentalne poteškoće. 

Što pacijenti i njihove obitelji najčešće ne znaju o prijelazu iz JIL-a na odjel?

“Mislim da je jedna od najčešćih zabluda da izlazak iz JIL-a znači da je liječenje završeno. To zapravo znači da je pacijent dovoljno stabilan da više ne zahtijeva intenzivnu razinu nadzora, ali oporavak se nastavlja”, ističe Patrik Vrček jednu od najčešćih zabluda pacijenata i njihovih obitelji. 

Također, spomenuo je i to da se pacijenti često uspoređuju s drugim ljudima na odjelu, što smatra potpuno nepotrebnim jer dvije osobe koje su imale isti problem i prošle isti zahvat mogu imati potpuno drugačiji oporavak. Kaže kako ne postoji jedan univerzalni model pacijenta. 

Dotaknuo se i uloge obitelji pacijenta i otkrio kako su članovi obitelji često nervozniji od samog pacijenta. Kaže da je to nešto što razumije u potpunosti, ali volio bi im poručiti da ta pojačana nervoza i zabrinutost ponekad mogu dodatno opteretiti pacijenta. Obitelj bi trebala biti podrška, a ne dodatni izvor stresa i straha. Također, važno je da shvate kako medicinsko osoblje, pa tako i medicinski tehničari i sestre, konstantno prate stanje njihovog člana obitelji te kada kažu da pacijent nešto još ne bi trebao raditi ili da određeni postupak treba napraviti na određen način, to nije proizvoljno mišljenje.

Magnific

“Naš posao nije samo izmjeriti tlak, dati terapiju ili previti ranu. Mi smo uz pacijenta kontinuirano i često prvi primijetimo da se nešto promijenilo. Vidimo pacijenta kada se probudi, kada ga boli, kada ga je strah, kada prvi put ustaje i kada se njegovo stanje mijenja. Mi te promjene prepoznajemo, dokumentiramo, komuniciramo liječniku i drugim članovima tima te postupamo unutar svojih kompetencija. Zato mislim da se sestrinstvo ponekad nepravedno promatra kao pomoćna ili sporedna djelatnost. Medicinska sestra i medicinski tehničar nisu zamjenjivi s drugim profesijama, ali nisu zamjenjivi ni obrnuto. Svaka profesija u zdravstvu ima svoje kompetencije i odgovornosti. Posebno je važno razumjeti da kvalitetna zdravstvena njega zahtijeva dovoljno educiranih i kompetentnih ljudi”, objašnjava Patrik Vrček zašto bi volio da ljudi bolje razumiju koliko je važna uloga medicinskih tehničara i sestara.

Prof. dr. Milomir Ninković: "Liječnicima treba omogućiti privatnu praksu unutar bolnica"

Za kraj, poručio je pacijentima i njihovim obiteljima da je izlazak iz JIL-a važan korak naprijed, ali nije kraj oporavka, da trebaju biti strpljivi, slušati upute zdravstvenog tima, pitati kada nešto nije jasno i ne uspoređivati svoj oporavak s tuđim te da imaju povjerenja u medicinske tehničare i sestre: “Pacijent se ne oporavlja samo od operacije ili bolesti. Oporavlja se fizički, psihički i emocionalno, a medicinska sestra i medicinski tehničar u tom procesu imaju jednu od ključnih uloga: uz pacijenta su kada je najranjiviji, prate ga, slušaju, educiraju, prepoznaju promjene i pomažu mu da se iz stanja ovisnosti ponovno vrati prema samostalnosti.“