Organizacija bolničkog odjela ključna je kako bi svaka bolnica funkcionirala na najbolji mogući način i pritom pacijentima omogućila vrhunsku skrb. To, naravno, nije lak posao i zahtijeva mnogo vještina za čije je stjecanje potrebna kvalitetna edukacija i iskustvo. Velik dio ovih zadataka u bolnici obično pada na glavnu medicinsku sestru pa smo se danas obratili mag.med.techn. Korneliji Erdelji, inače pomoćnici ravnatelja za sestrinstvo u Specijalnoj bolnici Primamed,  kako bismo saznali nešto više o tome. 

Sugovornica kaže kako smatra da je dobro organiziran odjel onaj na kojem pacijent zna kome se može obratiti, a članovi tima znaju što se od njih očekuje.  Postupci moraju biti usklađeni, potrebne informacije dostupne, a odgovornost za pacijenta ne smije se izgubiti između dviju smjena ili dvaju odjela. Oprema i prostor svakako su važan dio svakog dobro organiziranog odjela, ali pacijentu jednako treba stručna osoba koja će mu objasniti što slijedi i saslušati ono što ga brine. 

“Organizacija se posebno vidi kada se dogodi nešto neplanirano. Tada mora biti jasno tko procjenjuje situaciju, tko obavještava liječnika i kako se osigurava pomoć. Ne bih željela da se dobar rad odjela oslanja na to da jedna iskusna sestra sve pamti, sve primijeti i sve stigne. Znanje i informacije trebaju biti podijeljeni, a posao uređen tako da tim može pouzdano funkcionirati”, objašnjava.

Osim toga, istaknula je važnost atmosfere u timu i mogućnost da kolege uvijek bez zadrške mogu tražiti pomoć ili ukazati na propust kako bi se pacijentima osigurala najbolja moguća skrb. 

Što obuhvaća posao glavne medicinske sestre?

Glavna medicinska sestra svakodnevno ispunjava velik broj zadataka: sastavlja raspored osoblja, razmišlja o njihovim znanjima i iskustvu, o opremi i o tome kako se pojedini dijelovi rada nadovezuju. 

Prijam pacijenta, priprema za pretragu ili zahvat, povratak na odjel i otpust zapravo su dijelovi jednog povezanog procesa. Pacijent vidi samo dio onoga što se događa, dok je u pozadini potrebno uskladiti dokumentaciju, vrijeme, osoblje i sve informacije važne za njegovu skrb. Posebno je važno da se pri svakoj promjeni osobe ili tima koji preuzima pacijenta jasno prenesu informacije o njegovu stanju, provedenim postupcima i svemu što tek treba učiniti. Taj dio posla često ostaje nevidljiv, iako je ključan za kontinuitet skrbi. Jednako je važna i briga o ljudima koji tu skrb pružaju. Novim članovima tima potrebno je omogućiti kvalitetno uvođenje u posao i podršku, dok iskusnijima treba pružiti mogućnosti za daljnje usavršavanje.

Foto: Privatna arhiva Kornelije Erdelje

“U planiranju rada mora postojati vrijeme i za mentorstvo, stručne dogovore i komunikaciju s obitelji, ne samo za neposredne postupke uz bolesnika. Važnim smatram i prenijeti ravnatelju stvarnu sliku rada: gdje su potrebe, što otežava posao i što treba promijeniti. Tu nije dovoljno reći da je dan bio zahtjevan. Treba znati objasniti zbog čega i predložiti rješenje. Glavna sestra ne može sve napraviti sama, ali mora preuzeti odgovornost da se problemi prepoznaju i rješavaju”, kaže Kornelija Erdelja.

Kao glavni izazov s kojim se susreće ističe usklađivanje rasporeda s potrebama pacijenata. Ovdje nije samo bitan broj kolega koji rade u smjeni ovisno o broju pacijenata koji se nalaze na odjelu. Svaki je pacijent različit i potrebna mu je različita razina skrbi. Važan je i sastav tima, odnosno iskustvo i kompetencije njegovih članova. Novim kolegama koji se tek susreću s određenim područjem rada potrebno je osigurati podršku iskusnijih članova tima i vrijeme za uvođenje u posao. Zbog toga je komunikacija između medicinskih djelatnika ključna: pacijent ne smije osjećati kako s dolaskom nove smjene mora iznova objašnjavati sve što mu se događa i kako se osjeća taj dan.

Rješavanje preopterećenosti, pridržavanje protokola i izvanredne situacije

Preopterećenost tima važno je prepoznati prije nego što dovede do pogreške. Znakovi upozorenja mogu biti situacije u kojima zaposlenici redovito ne uspijevaju iskoristiti stanku, ostaju nakon smjene ili se potrebna skrb i planirane procjene pacijenata odgađaju. Tada je potrebno utvrditi gdje je najveći pritisak, preraspodijeliti zadatke prema kompetencijama i, kada je potrebno, organizirati dodatnu podršku.

Strah od plućne kuge u Rusiji. EU pomno prati situaciju, ruske vlasti odbacuju sumnje

Ako se takve situacije ponavljaju, potrebno je razmotriti broj zaposlenika, raspored, opseg posla i postupke koji nepotrebno oduzimaju vrijeme. Kornelija Erdelja naglašava kako se podrška zaposlenicima ne bi trebala svesti samo na savjet da budu otporniji na stres, već mora uključivati i promjene uvjeta rada. Odgovornost glavne sestre pritom je prepoznati trenutak u kojem dodatni napor pojedinca više nije prihvatljivo rješenje.

“Kada mi netko kaže da ne stiže sigurno obaviti posao, želim da zna da sam to ozbiljno shvatila”, naglasila je. 

Protokoli su temelj sigurnog postupanja, osobito kada je smjena užurbana ili se stanje pacijenta neočekivano promijeni. Sigurnosni koraci ne smiju se preskakati, ali organizaciju i način komunikacije treba prilagoditi konkretnoj situaciji i potrebama pacijenta. Ako dođe do promjene njegova stanja, potrebno je procijeniti situaciju, obavijestiti odgovarajućeg člana tima i postupati u okviru vlastitih kompetencija. Glavna sestra Erdelja pritom naglašava kako prilagodba organizacije ne znači samovoljno mijenjanje propisane terapije ili preskakanje sigurnosnih postupaka te da procjene i postupci moraju biti dokumentirani. 

“Sigurno sestrinsko zbrinjavanje zahtijeva odgovarajući broj osposobljenih ljudi”

Na pitanje o tome što bi promijenila kako bi se općenito poboljšali uvjeti rada sestara i skrb za pacijente odgovara da bi svakako osigurala da se broj i sastav sestrinskog tima planiraju prema stvarnim potrebama pacijenata: “To zvuči kao organizacijsko pitanje, ali za mene je vrlo konkretno: ima li sestra dovoljno vremena da pacijenta procijeni, provede potrebnu njegu, objasni mu postupak i provjeri kako je nakon njega? Sigurno sestrinsko zbrinjavanje zahtijeva odgovarajući broj osposobljenih ljudi, a ne oslanjanje na stalno dodatno zalaganje istih pojedinaca. Ne bih prihvatila da se svako opterećenje objašnjava nedovoljnom učinkovitošću. Naravno da posao treba dobro organizirati. Treba ukloniti nepotrebno ponavljanje administrativnih zadataka, osigurati da materijal bude dostupan i urediti suradnju među službama. Ali ni najbolji raspored ne može neograničeno nadomještati manjak vremena i ljudi.”

Foto: Privatna arhiva Kornelije Erdelje

Ističe kako ne smatra da je dokumentacija suvišna, ali važnim smatra razlikovati potreban stručni zapis od administrativnog ponavljanja koje ne donosi novu vrijednost. Također, ključan pozitivan pomak svakako bi bio razgovor sa zaposlenima i uključivanje zaposlenika u odluke o uvjetima rada.

Pacijentima je najvažnije znati da nisu sami

Kornelija Erdelja već dugo godina radi s pacijentima i kaže kako je primijetila da je ljudima najvažnije da se u bolnici osjećaju sigurno i znaju da nisu prepušteni sami sebi: “Kada čovjek dođe u bolnicu, ulazi u prostor koji mi dobro poznajemo, a njemu je možda sve novo. Zato mi je važno predstaviti se, objasniti što će se događati i dati mu do znanja da smije pitati. Ne želim pretpostaviti da je nekome sve jasno samo zato što je miran ili ne postavlja pitanja. Dostojanstvo se čuva i u sasvim svakodnevnim situacijama: načinom obraćanja, zaštitom privatnosti tijekom njege, objašnjenjem prije postupka i poštovanjem pacijentovih želja. “

Zašto je očuvanje mišića toliko važno tijekom liječenja raka? Onkologinja upozorava na skriveni rizik

Dodala je i kako je ponekad najvažnije što medicinsko osoblje može učiniti za pacijenta to da iznova objasni ono što mu je već rečeno. To je posebno važno kada osoba odlazi kući. Čak smatra da je korisno zamoliti pacijenta da svojim riječima objasni kako će nešto napraviti ili kada će potražiti pomoć.

“Time ne provjeravamo pacijenta, nego jesmo li mi dovoljno razumljivo objasnili što mora napraviti i kako. Ne bih olako govorila da nema razloga za strah. Nekome je i postupak koji je nama svakodnevan velik događaj. Radije bih mu rekla što može očekivati, što ćemo učiniti da mu olakšamo i kome se može obratiti. Vjerujem da se povjerenje gradi upravo tako, kroz pažnju koja je konkretna i kroz ono što zaista učinimo”, zaključila je.