Onkološko liječenje obično se povezuje sa zračenjem, operacijama i kemoterapijom, no jednako važan dio njega svakako je očuvanje zdrave mišićne mase. Onkološki bolesnici u većoj su opasnosti od gubitka mišićne mase koji se, ako se ne zamijeti na vrijeme, više ne može zaustaviti što u konačnici dovodi i do fatalnih posljedica. Tijekom onkoloških bolesti, gubitak mišićne mase nastaje u sklopu sindroma tumorske kaheksije koji je uzrokovan kompleksnom interakcijom tumora i domaćina o čemu razgovaramo s prim. dr. sc. Mirjanom Pavlović Mavić, specijalisticom internističke onkologije 

“Za razliku od klasičnog gladovanja gdje se metabolizam usporava, ovaj sindrom karakterizira pojačani metabolizam uzrokovan lučenjem brojnih kemijskih supstanci (tzv. citokina) koji pokreću proces upale. Oni uzrokuju pojačanu razgradnju i smanjenu sintezu proteina što rezultira gubitkom mišićne mase koja se ne može zaustaviti samo unosom hrane”, objašnjava onkologinja na početku.

Bebe do daljnjega ne cijepe protiv tuberkuloze: HZJZ odgovorio na pitanja koja muče roditelje

Gubitak mišićne mase veoma je važan prognostički pokazatelj ishoda liječenja kod onkoloških pacijenata jer on direktno smanjuje toleranciju na onkološko liječenje. Ako pacijent izgubi mišićnu masu, posebno u većoj količini, to će dovesti do neminovnog smanjenja doze kemoterapije koju može primiti, odgode ciklusa ili potpunog prekida liječenja. Osim toga, može utjecati na povećanu toksičnost i veću učestalost komplikacija, što smanjuje učinkovitost terapije i rezultira kraćim ukupnim preživljenjem. Dr. Pavlović kaže kako se procjenjuje da je kaheksija neposredni uzrok smrti u približno 20 posto svih onkoloških bolesnika.

Rizične skupine i prevencija 

Pacijenti koji spadaju u rizične skupine kada je u pitanju gubitak mišićne mase tijekom onkološkog liječenja su osobe s tumorima gornjeg gastrointestinalnog trakta (gušterača, želudac, jednjak) te karcinomom glave i vrata te pluća. U opasnosti su i starije osobe koje boluju i od kroničnih bolesti kao što su, primjerice, KOPB, srčano zatajenje ili kronične bubrežne bolesti. 

“Ključno je sindrom prepoznati i reagirati u ranoj fazi tzv. fazi prekaheksije, kada je gubitak tjelesne i mišićne mase još uvijek mali, odnosno manji od 5 posto. Tada se djelovanjem na metaboličke i upalne promjene proces može usporiti prije nego što prijeđe u terminalnu, refraktornu fazu koja više uopće ne reagira na liječenje. Ne može se u potpunosti preokrenuti samo konvencionalnom nutritivnom potporom (običnom hranom). Ključ je u multimodalnoj intervenciji koja obavezno i paralelno uključuje specifičnu nutritivnu potporu i prilagođenu tjelesnu aktivnost”, upozorava onkologinja.

Magnific

Kada osoba gubi mišićnu masu, to neće biti samo vidljivo kao manji broj na vagi, već će dovesti do progresivnog funkcionalnog oštećenja organizma i gubitka snage. Je li do toga došlo ispituje se testovima stiska šake, a može se zaključiti i prema anamnestičkim podacima o ograničenjima u svakodnevnim životnim aktivnostima i pojačanom umoru. Osim toga, preporučuje se napraviti jednu od metoda procjene sastava tijela (npr. bioelektričnu impedanciju, koja precizno pokazuje količinu skeletnih mišića). 

Dr. Mirjana Pavlović kao posebno ranjivu skupinu spominje osobe sa sarkopeničnom pretilošću kod kojih visoki udio masnog tkiva prikriva ozbiljan i opasan gubitak funkcionalnog mišićnog tkiva. Na njih je potrebno obratiti dodatnu pažnju.

Gubitak mišićne mase utječe na sve aspekte života onkološkog bolesnika

Dr. Pavlović ističe da gubitak mišićne mase utječe na sve aspekte života onkološkog bolesnika: “Čini ga funkcionalno ograničenim, dovodi do gubitka snage, slabijeg podnošenja terapije i usporenog oporavka.”

Također napominje i da toksičnost liječenja može rezultirati različitim gastrointestinalnim tegobama i smanjenjem apetita koje dovodi do smanjenog unosa i apsorpcije hranjivih tvari, pojačanim umorom koji dovodi do fizičke neaktivnosti. Tako se zatvara začarani krug koji bolesnika vodi u refraktornu kaheksiju i nepovratan gubitak mišićne mase. 

"Naš posao nije samo tuga": Onkologinja otkriva što ju svakog dana motivira

Zbog toga su vježbanje i adekvatna prehrana koja sadrži dovoljan kalorijski unos i znatno povećan proteinski unos koji je praćen anaboličkim stimulansom neophodni za sve onkološke bolesnike. Mišići onkoloških bolesnika zbog upale i inzulinske rezistencije znatno slabije reagiraju na hranjive tvari nego mišići zdrave osobe. Za postizanje sinteze i očuvanje mišića organizmu je u toj situaciji potrebna znatno veća količina supstrata nego inače kako bi se nadvladao otpor tkiva.